Nargila barovi – nova supkultura

Koliko mladih osoba konzumira nargilu i da li su svjesni njene štetnosti?

Nargila barovi – nova supkultura

Dok šetate Tuzlom, sigurno ćete primijetiti da nikada nismo bili bliži Istoku. Istočnjačka kultura pušenja egzotičnih aroma nargile vidljiva je na svakih 100 metara od Trga Slobode do Korza. Ukoliko na to dodate i popularnu muziku današnjice – dobili ste jednostavan recept profita svih nargila barova.

Iako praćeni masom, trendovi nužno ne moraju biti loši, međutim, trend otvaranja nargila barova otvara i mnoga diskutabilna pitanja.

Nargila, hookah ili shisha (šiša) je metoda pušenja duhana koja je nastala u 16. stoljeću. Izumio ju je liječnik Hakim Abul-Fatih Gilani. Funkcioniše tako što se dim propušta kroz vodu u pokušaju da se dim pročisti, a prema čemu je skeptična medicinska zajednica. Osnovni mehanizam uređaja je ostao isti kroz historiju, ali se montaža mijenjala.

Shisha se sastoji od glave koja sadrži duhan odvojen folijom od kockica uglja – žara. Glava je povezana sa nepropusnim cijevima za zrak koji duhanski dim uvlače u posudu u kojoj se nalazi voda. Zatim, dok korisnik udiše kroz crijevo, dim dolazi iz posude s vodom do pušača. Vremenom su se, osim jednostavnog duhana, u shishu počeli ubacivati dodaci okusa poput jabuke, grožđa i metvice. Danas imamo negdje oko 80 okusa, a konzumenti često miješaju njih nekoliko radi potpunijeg užitka.


Komponente nargile / Preuzeto sa: Google fotografije

Porok ili užitak?

Pušenje nargile je danas izuzetno popularno i dostupno zbog sve većeg broja barova, a i jeftinijih cijena nargile. Međutim, vjerovatno ste do sada saznali da konzumiranje mirisnih aroma i nije tako bezazleno.

Uprkos uvjerenju da konzumirate vodom pročišćeni dim (zabluda koja je i danas prisutna u društvu), nargila ipak može uzrokovati štetne i opasne posljedice po vaše zdravlje.

O tome govori  specijalista pneumofiziologije, doktorica Šefika Umihanić: „Udisanje dima iz nargile, kao i udisanje duhanskog dima, može djelovati lokalno na samu sluznicu usne šupljine, preko svih dijelova do samih pluća  (sluznica grkljana, traheje, bronhijalno stablo), koji mogu stradati od štetnih faktora koji se nalaze u nargili. Od karcinoma usne šupljine, preko karcinoma želuca, može dovesti do oštećenja funkcije disanja, smanjiti plodnost, karcinom jednjaka i karcinom pluća.“

Doktorica Umihanić navodi da je pogrešna pretpostavka kako je nargila manje štetna od cigarete: „Jedanaest puta više ugljen-monoksida ima u dimu nargile u odnosu na cigarete, 69 različitih kancerogena u dimu iz same nargile, četiri puta više nikotina i 100 puta više katrana od dima cigareta. CK zdravstvena organizacija objavila je podatak da jedan sat konzumacije nargile odgovara pušenju 100 cigareta.“

Podaci, dostupni na stranici Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo, navode važne psihološke uticaje te otkrivaju da ukoliko ste konzument duži vremenski period, možete stvoriti ovisnost. Nargila ima stimulativno, relaksirajuće i sedativno  dejstvo na psihičke funkcije u toku konzumiranja i dok traje efekat duhana; osoba je opuštena, zadovoljna i dobrog raspoloženja. Duževremenom konzumacijom nargile razvija se psihička ovisnost, a prestanak djelovanja  supstance izaziva različite simptome, kao što su glavobolja, pomanjkanje koncentracije i pažnje, napetost koja može preći u agresivnost, neraspoloženje koje može ići do depresivnih reakcija, te  gubitak volje i smanjenje  opće funkcionalnosti. Nerijetko osobe koje  konzumiraju nargilu imaju i neke primarne poremećaje ličnosti, čime se zdravstveno stanje u slučaju razvijanja bolesti dodatno komplikuje.

Također, na stranici Zavoda navode se i značajni razlozi zbog kojih nije preporučljivo koristiti nargilu: nekonstruktivno trošenje vremena  u osjetljivom dobu života, neprihvatljiv model ponašanja, razvijanje loše navike koja može preći u ovisnost, čime su štete za zdravlje  manifestne, a posljedice ponekad i trajne.

Iako su negativni efekti konzumiranja nargile očiti, ovaj članak ne želi naljutiti njene ljubitelje s obzirom na to da su svi slobodni praviti vlastite izbore koji ne ugrožavaju druge i ne ometaju zakon. Možda nam naredni sagovornik približi strast za vodenom lulom.

Kenan Omerović, Tuzlak koji odnedavno živi u Njemačkoj, ljubitelj je nargile nekoliko godina. Iz svog ugla rekao nam je zašto mladi posežu za ovim trendom, te da li je situacija u Njemačkoj ista kao i u Bosni i Hercegovini.

„Probao sam nargilu u jednom baru i svidjelo mi se, od tada sam kao vezan za nju. Nargilu konzumiram intenzivnije od kada sam otišao u Njemačku. Razlika između nargile ovdje i u Tuzli je primjetna, smatram da su kvalitetniji okusi. Također, vodi se računa o ventilaciji, poslovnom prostoru i o provjerama maloljetnih lica. Mislim da je nargila u Njemačkoj zaživjela zbog različitih kultura, posebno kulture Turaka, koji su najčešće vlasnici barova.“

Na pitanje kako vidi situaciju u Tuzli, gdje je veliki broj nargila barova smješten u samo nekoliko metara, Kenan odgovara „Ne mislim da treba ograničiti broj lokala sa nargilama, ali smatram da treba uvesti posebne ventilacije i druge posebne uslove za takve objekte kako bi se smanjio njihov broj, a vlasnici ne bi otvarali isključivo zbog profita.“

Postoje i oni koji ne razumiju strastveno konzumiranje nargile, te je smatraju poročnom. Student Mirza Mujezinović konzumirao je nargilu kraći period kada se trend tek pojavio u Tuzli.

„U tom trenutku, nargila mi je predstavljala užitak, ali nikada nisam stvorio prijeku potrebu za njom. Mišljenja sam da su mladi kroz nargilu razvili novi vid ‘trenda’ u kojem se prepoznaju. Po mom mišljenju, uživanje nargile počelo je kao vid zabave, a u ovom trenutku predstavlja jedan vidi poroka, kao i uživanje cigarete“, govori Mirza na osnovu svog iskustva sa konzumiranjem nargile.

Na pitanje da li zakon treba biti strožiji po pitanju otvaranja nargila barova, Mirza smatra da je na zakonodavcima da uspostave zakone koji će regulisati otvaranje barova.

„Mislim da je potrebno, prije svega, donijeti zakon kojim će se urediti način konzumiranja nargile, ali i duhanskih proizvoda. Naravno, neophodno je da se ispune prostorni i higijenski uslovi, kao i da se zabrani konzumiranje mlađima od 18 godina, ali isto tako mislim da, u demokratskom društvu, svako ima pravo da se bavi legalnim poslovnim radnjama (mislim na otvaranje novih nargila barova), a na zakonodavcima je da uspostave zakone koji će regulisati njihovo otvaranje.“

Konzumentima, a i svim ostalim uživateljima određenih poroka poručuje da iste smanje ili u potpunosti izbace iz upotrebe radi ličnog, ali i zdravlja svih onih koji ih okružuju.

S obzirom na to da su mladi najčešći uživatelji, te da se često, prilikom posjete nekom turističkom mjestu, daju u potragu za najboljim shisha barovima u okruženju, provjerili smo njihovo mišljenje. Online anketu autorica članka postavila je na svom Facebook i Instagram profilu. Anketa je obuhvatila 213 ispitanika, uzrasta od 15 do 30 godina, a anketirani su svoje odgovore bilježili u periodu od 20. do 25. marta.

Anketa je odgovorila na pitanja šta mladi misle o nargili, da li posjećuju nargila barove, da li su svjesni štetnih uticaja te koliko novca odvajaju na ovu razonodu.

Rezultati ankete

Od 213 anketiranih, njih 24,4 % su maloljetni.

Oko 31% konzumira nargilu, s tim da situacija nije toliko negativna jer se njih 50,7% izjasnilo da nargilu konzumira jednom mjesečno.

Najviše ispitanika, njih 45,8%, izdvaja do 10 KM mjesečno na nargilu. Njih 19,4% izdvaja od 10 do 20 KM, dok 16,7% izdvaja od 20 do 30 KM. Trinaest ispitanika, njih 18,1%, izdvaja preko 50 KM mjesečno na konzumiranje nargile.

Na pitanje da li su svjesni štetnog uticaja nargile na zdravlje – 41,6% ispitanika kazalo je da su svjesni, ali da svejedno konzumiraju nargilu; 46,8% je također svjesno i pokušava smanjiti konzumiranje, a njih 11,7% nije upoznato sa štetnim uticajem nargile.

Ovakvi podaci govore da konzumenti nargile ne vode pretjeranu brigu o svom zdravlju, te da su razlozi koje je naveo Zavod Kantona Sarajevo, a koje sam prethodno spomenula, zaista pravi pokazatelji ponašanja konzumenata, koje je zabrinjavajuće.

Da li se poštuje zakon koji ne dozvoljava maloljetnim licima konzumiranje opojnih sredstava (Zakon o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana), te da li postoje sankcije za objekte ukoliko usluže maloljetno lice? Da li i ko ih sprovodi? Član (6) ovog zakona navodi: U cilju sprječavanja pristupa maloljetnih lica duhanskim i ostalim proizvodima za pušenje Ministarstvo može poduzimati i dodatne regulatorne mjere.

Zabrinjavajući su podaci o provjeravanju maloljetnih lica prilikom usluživanja nargile (na pitanja su odgovarali i oni koji su prije konzumirali nargilu). Osamdeset dvije osobe – 89,1% – izjavile su da nikada nisu morale pokazati svoje identifikacijske dokumente prije usluživanja, a njih 9,8% da su provjeravane ponekad. Samo jedna osoba je odgovorila da su joj prilikom usluživanja uvijek tražili identifikacione dokumente.

Sto četrdeset dva ispitanika dala su svoj sud o higijenskim uslovima nargila barova. Njih 19% uslove smatra izuzetno lošim. Loše uslove higijene ocijenilo je 21,1% ispitanika, dok 20,4% ne vidi jasnu razliku između dobrih i loših uslova.

U medijima se problematiziralo pitanje higijenskih uslova nargila barova, a iz članaka smo saznali da se nargile ne dezinficiraju mašinama za dezinfekciju, nego se čiste deterdžentima i zrakom.

Udruženje vlasnika nargila barova i ljubitelja nargile oštro je osudilo odluku Vlade FBiH koja je donesena 2018. godine, a kojom je Vlada FBiH utvrdila prijedlog Zakona o zaštiti zdravlja stanovništva od duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, te nargilu svrstala u nikotinske proizvode.

Imajući u vidu da je 89,1% ispitanika u anketi navelo da nikada nisu provjereni od strane uslužitelja nargila barova, da 41,6% nargilu smatra štetnom ali je konzumira i dalje, te da je 40% njih higijenske uslove ocijenilo sa izuzetno loše i loše, autorica je kontaktirala Udruženje vlasnika nargila barova i ljubitelja nargile.

S obzirom na to da Udruženje vlasnika nargila barova i ljubitelja nargile nije odgovorilo na pitanja autorice, ovaj članak bit će uskraćen za drugi ugao priče.

Država smo u kojoj se sporadično i selektivno poštuje zabrana konzumiranja cigareta u zatvorenim ugostiteljskim objektima. U nekim objektima, restoranima, kafićima, pušači su znatno odvojeni od nepušača, dok se u drugim objektima posjetioci dijele na pušače i pasivne pušače. S obzirom na to da je nargila svrstana u nikotinski proizvod, te njeni objekti rade i zimi, evidentno je da se ne poštuje zakon koji kaže:

Član 5. (Zabrana pušenja)

Zabranjuje se upotreba svih duhanskih proizvoda za pušenje u svim zatvorenim javnim prostorima, na javnim skupovima, radnim mjestima i u javnom prevozu.

Sličan zakon je na snazi u Manchesteru, a novčane kazne za vlasnike koji ga ne poštuju su velike. Protuzakonito je pušiti shishu u zatvorenom javnom prostoru ili u prostoru koji je većinom zatvoren. Da biste pušili u bilo kojim javnim prostorijama s krovom, barem pola prostora mora biti otvoreno.

Doktorica pneumofiziologije Šefika Umihanić smatra da zakon treba biti strožiji: „Osnovni konzumenti nargile su mladi, i to mladi koji nisu niti punoljetni. Što će reći, ako se dim cigarete smatra štetnim i stoga osoba koja nije punoljetna ne može kupovati cigarete, sama nargila bi se trebala na taj način tretirati. Prolazak kroz šiša barove nije prijatan. Trebamo proći gradom i trebamo se probuditi.“

Prema Članu 3.  Zakona  o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje FBiH, istaknuta su prava građana: a) pravo svakog građanina na zdravlje; b) prirodno pravo svakog građanina u Federaciji na čist vazduh jer svi, a posebno djeca i mladi, imaju pravo da se zaštite od uticaja posrednog udisanja duhanskog dima.

Svi mi, šetajući centrom Tuzle, nehotice postajemo pasivni konzumenti. Mnogi građani iskazali su nezadovoljstvo zbog porasta broja nargila barova.  Pored brige o vlastitom zdravlju, zabrinuti su i za zdravlje mladih, koji su najčešći uživatelji. Kultura pušenja nargile, uprkos upozorenjima ljekara, negativnim rezultatima istraživanja, te nepostojećem djelovanju institucija kontrole, još jedan je od problema koje svjesno zanemarujemo.

About The Author