Osim nepravomoćno okončanog postupka, Zdravka Mamića očekuje još jedan. Optužnica je podignuta
Piše: Vladimir Matijanić
Otkako je objavljeno da je Zdravko Mamić vodio molitvu u Međugorju, vjernici imaju razloga za brigu, neovisno o tome zovu li svoju onozemaljsku iluziju Bogom, Allahom ili nekako maštovitije. Ako ga nisu dokrajčila sva zvjerstva koja su kroz stoljeća činila i čine njegova zemaljska dječica, teško je mogao preživjeti čas kad mu se prisno obratio zagrebački trgovac igračima, koji je pred nepravomoćnom presudom od šest i pol godina zatvora zbog muljaže s novcem od transfera, početkom prošlog mjeseca pobjegao u Bosnu i Hercegovinu. Točnije, u Međugorje.
Malo nakon što se vijest o Mamićevoj javnoj molitvi probila do nebesa, netko od svetaca vjerojatno je našao obeznanjenog Stvoritelja, uspaničeno ga udarao po obrazima i zazvao “Bože, Bože”, a kad je Gospodin Bog ostao mutav, alarmirani su i ostali, čitav svetački generalštab. Premda skloni svakakvim čudima, nisu mu uspjeli pomoći. Drevno srce je popustilo. Mamićeva molitva na otvorenom, u katoličkom svetištu, izgovorena u mikrofon pred mnoštvom vjernika pa još snimljena i postavljena na Facebooku, bila je previše čak i za ekstremno izdržljivog Boga. Kap koja je prelila čašu.
Okružen masom, s plavim križem iza leđa, Mamić je, tvrde upućeni, molio krunicu što je, čitamo na internetu, dosta jaka molitva, pravi Sumamed među molitvama, nešto kao dova širokog spektra.
Nije čudno što je Mamić odabrao molitvenu žesticu. Kako sada stvari stoje, ionako mu ostaje samo nada u ozbiljno čudo, a neće mu ga donijeti dječje molitvice. Osim nepravomoćno okončanog postupka, očekuje ga još jedan, optužnica je podignuta, Bog mu je, čini se, jedini mogao dati adekvatan pravni lijek.
Cirkusiranje dugogodišnjeg većinskog vlasnika hrvatskog nogometa lijepo pristaje uz karnevalsku narav Međugorja, industrijsko-klerikalnog kiča stvorenog oko Gospe koja šalje češće i besmislenije poruke nego Ivan Pernar. Mamić je tu doma, premda nema sumnje da bi se fino sljubio i sa sličnim oblicima vulgarnog iskazivanja vjere kod pravoslavaca i muslimana. Samo neka ga pozovu.
A činjenica da nas od časa kad je predvodio molitvu do danas nije zasula kiša žaba, guštera ili barem potop biblijskih razmjera, navodi na zaključak kako Boga zaista više nema. Ako ga je ikad i bilo.
