Miroslav Škoro za siromašne

IZ DANA U DAN: Zašto najbolji nisu smjeli pucati penal? Šta da radimo s nedragim gostom iz Hrvatske? Ko je kriv za potop SDA? Ko će nam biti uvoznik za protivpoplavne čamce? Kako vakcine dijeli Hrvatska, a kako Srbija?

Miroslav Škoro za siromašne
Foto: Fokus.ba

Ponedjeljak, 12. juli: Ko će preuzeti odgovornost?

Evropsko prvenstvo u fudbalu konačno je završeno. Bio je to u mnogim aspektima neuspješan eksperiment i sad se svi zaklinju da takav organizacijski promašaj više nikada neće biti ponovljen. Engleska reprezentacija dobacila je do svog prvog finala u historiji Eura, imala nekoliko sjajnih utakmica i startnu prednost u završnom meču, jer su gol zabili u drugoj minuti, ali su na kraju izgubili na penale.

Roy Keane, bivši fudbaler Manchester Uniteda, nakon svega je kritizirao kukavičluk iskusnijih reprezentativaca i njihovo ustezanje da u kritičnom trenutku preuzmu odgovornost.

“Ako si ti Sterling ili Grealish, ne možeš stajati tu i gledati kako dijete izvodi penal prije tebe. Ne možeš. Boli me briga šta drugi govore, ne možeš! Trebali su prići dečku i reći mu da će oni šutirati umjesto njega.”

I tu dolazimo do ključnog zaključka: fudbal je prvenstveno igra, ali porazi su sastavni dio ne samo igre nego i života, politike, posla. Bitno je preuzeti odgovornost. Prenesimo to na stvarnost jedne u političkom i svakom drugom pogledu neuspješne, neugledne zemlje. Već decenijama nižemo neuspjeh za neuspjehom. Pitanje je jednostavno: je li iko ikada preuzeo odgovornost za ovo što se dešava? Do sada nije, ovdje se odgovornost uvijek prebacuje na druge, a to je pouzdan prolaz do novih neuspjeha i poraza.

Utorak, 13. juli: Milanović, nedragi gost iz Hrvatske

Iritantni, sa svima posvađani i kočijaškim manirima naoružani predsjednik Hrvatske boravio je u Bosni i Hercegovini. To što krši norme pristojnosti i uvažavanja drugih, nešto je što se od njega očekuje. Izgubio je svaku mjeru i pretvorio se u sopstvenu karikaturu. Ali to što krši međudržavne i političke norme, te diplomatske običaje, to više nije samo njegov nego i hrvatski problem. S jedne strane je usamljeni predsjednik kome očekivano raste rejting kod ekstremnih slojeva stanovništva, a s druge grupa najboljih hrvatskih autora: Dejan Jović, Dragan Markovina, Boris Dežulović, Vladimir Matijanić,  Heni Erceg, Viktor Ivančić… Njihovi tekstovi savršena su hronika ludila koje prijeti da iz osobne devijacije evoluira prvo u državni, a potom i međudržavni problem prvog reda.

Pratimo situaciju…

Srijeda, 14. juli: Potop SDA i njene politike

Težak dan za SDA, jedan od najtežih otkako je mira u ovoj zemlji. Prvo je iz Zagreba stigla vijest da nema dokaza da je Sebija Izetbegović položila ispite na tamošnjem Sveučilištu. Nastavljeno je suđenje za slavne respiratore i ustanovljeno da je Fadil Novalić bio upućen u sve, a kao vrhunac lošeg dana, uhapšen je Osman Mehmedagić, prvi čovjek OSA-e, što je predstavljeno kao udar na državu. Da u hapšenju ima potencijalnih antidržavnih namjera, vrlo je moguće, dosadašnje djelovanje involviranih strana pruža dovoljno indicija i za takvu tvrdnju, ali ništa ne može oprati SDA od njenog antidržavnog ponašanja. Ako s druge strane tranšeje imaš takve neprijatelje i znaš to, a suprotstavljaš im se, sve pod izgovorom da braniš državu, narod i građane, na tako pacerski način, onda ni država, ni narod, ni građani nisu ništa bolje zaslužili. SDA je izjela državno tkivo korupcijom, nepotizmom, privrednim i svakim drugim kriminalom. Evidentno je da Osman Mehmedagić nije završio fakultet, i s takvim kadrom izaći na megdan strankama koje su također pune takvih kadrova, ali oni imaju mehanizme da sankcioniraju tebe, a ti nemaš mehanizme da sankcioniraš njih (ali imaš mehanizme da
Žurnal opališ s ubilačkih 170.000 maraka kazne), e to je već priča iz oblasti antipolitike. Ili teškog političkog amaterizma.

Posljednjih mjeseci SDA doživljava poraz za porazom, što je Bakir Izetbegović sažeo u dramatičnu poruku da će na narednim izborima za člana Predsjedništva dobiti malo više glasova nego prošli put, jer je u međuvremenu poraslo povjerenje naroda u njega! Aferim. Ako se ovako gradi povjerenje i ako se ovako preuzima odgovornost za izvođenje političkih jedanaesteraca, onda je ovo kraj. Kraj čega? Kraj svega…

Četvrtak, 15. juli: Dolaze poplave

Njemačka ne pamti ovakve poplave. Bujica je nosila sve pred sobom, do sada je registrirano više od 150 žrtava, a još se oko hiljadu ljudi vode kao nestali. Nevrijeme prijeti i našoj regiji, a tim je povodom sjajni muzičar Damir Imamović u javnost odaslao nezaboravan tweet: “Najavljuju opasnost od poplava. Mislim da je vrijeme da vlada nađe firmu koja proizvodi surutku i povjeri joj se posao uvoza 5 velikih čamaca po cijeni od 36 miliona eura. Zašto mijenjati strategiju koja pobjeđuje…“

Petak, 16. juli: Nogometna pravila

Holandija je poprište nekog drugorazrednog turnira u kojem će biti isprobana nova nogometna pravila. Ovim dosadašnjim svakako je odavno isteklo vrijeme. Dva poluvremena od teravijskih 45 minuta relikt su nekih drugih, sporijih i manje ambicioznih vremena. Fudbal je postao brz, dinamičan, ekstremno naporan za izvođače i krajnji je vakat za promjene. Nekada su nogometaši igrali jednu utakmicu sedmično, što je bilo sasvim dovoljno da se oporave od prethodne i pripreme za sljedeću. Ovaj sad ritam, s dva meča, ponekad i tri, razara ih na duge staze. Nakon prestanka karijere mnogi od njih postaju trajno fizički reducirani, jedva se kreću, imaju oštećene kosti, mišiće, ligamente, zglobove. Otkako je iz igre izrastao u biznis, nogomet je sve zahtjevniji prema fudbalerima. Do sada pravila nisu pratila to ubrzanje i sve izraženiju zahtjevnost. Potrebno je malo više dinamike, koja bi usput i igračima olakšala život. Nadajmo se da holandski turnir neće ostati eksperiment koji nije zaživio u stvarnom životu.

Subota, 17. juli: Klimatske promjene

Zabrinuti naučnici izražavali su strah da će u 21. stoljeću, i to najkasnije do šeste ili sedme decenije, doći do ozbiljnog narušavanja klimatskih uvjeta, što će otežati život na Zemlji. E, pa desilo se to da ekstremni klimatski uvjeti nisu čekali njihovu prognozu, nego su već početkom druge decenije krenuli belaji. Godina 2021. protiče u znaku krajnosti. Prvi dio juna ljudi su se u domovima morali grijati, a sredinom jula Evropu su pogodili biblijski potopi. Poplave su samo druga strana globalnih suša koje već ugrožavaju život širom planete, i ta će ekstremna stanja biti sve češća. Još nema jedinstvenog odgovora na pitanje šta čovjek može uraditi da bi takve trendove zaustavio. Samo je jasno da su dosadašnje mjere nedovoljne.

Nedjelja, 18. juli: Vakcine

Novinar Rijad Durkić piše na Facebooku: “Kod vakcinisanja stranih državljana, Hrvatska i Srbija imaju posve drugačiju taktiku. Vučić se na sva zvona hvalio da vakciniše i Bošnjake, a Hrvati to kriju da ne uvrijede HDZ-ovo glasačko tijelo u BiH.”

Odlično zapažanje, ustvari kratka, minuciozna kritika ponašanja susjeda. Komšije su ispale inteligentnije i velikodušnije. Ipak, ne zaboravimo da naš nisu problem ni susjedi ni komšije, nego ovdašnje vlasti. Njihova nesposobnost da nabave vakcine onaj je inicijalni propust poslije kojeg slijede svi ostali. Ispostavilo se da Fadil Novalić i Zoran Tegeltija kod proizvođača vakcina uživaju ugled kakav i Željana Zovko ima u Evropskom parlamentu: nikakav.

About The Author