Dvadeset šestog aprila 2020. godine održana je telefonska sjednica Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), kome je istekao mandat 16. decembra 2017. godine. Iako mu je mandat istekao prije dvije godine, i iako je njegov status zakonski nedefinisam, Vijeće RAK-a, u sastavu: predsjednik Plamenko Čustović te članovi Zoran Tomić, Miloš Šolaja, Ljubo Božović, Faruk Borić i Nino Ćorić, razgovara o imenovanju novog direktora ove agencije:

Čustović: Gospodo, dobar dan. Danas trebamo da izaberemo direktora RAK-a i mislim da je situacija veoma laka jer imamo dva kandidata: gospodina Predraga Kovača, dosadašnjeg direktora ove institucije, i bivšeg direktora RTRS-a Draška Milinovića.

Tomić: Štovane kolege, ne bih se složio da je izbor lak. Ja bih ovu situaciju nazvao okruglo pa na kockice.

Šolaja: Slažem se sa kolegom Tomićem. Mislim da moramo voditi računa o kontekstu u kojem se dešava izbor. Što bi rekao kolega Tomić, „ozračje je kockasto“, ali ja bih rekao i dvoglavo.

Borić: Kolege, molim vas, citiraću vam član 6. Kodeksa RAK-a koji kaže da moramo raditi „profesionalno, savjesno i odgovorno“ ma koliko situacija u kojoj se nalazimo bila kockasta i dvoglava.

Božović: Kolega, pa mi tako i radimo, ali moramo biti realni i uvažavati situaciju na terenu, a pogotovo u Vijeću ministara.

Ćorić: A situacija je takva da biramo između dva čet…, pardon, Srbina, i moramo da izaberemo veće zlo.

Čustović: Izvinite, kolega, nisam vas dobro čuo, mi moramo da izaberemo kandidata koji je najbolji i, kaže se, manje zlo. Oba kandidata veoma dobro poznajemo, sa Kovačem sarađujemo od 2016., a i gospodin Milinović nam nije nepoznat, dapače.

Tomić: Molim vas kolege iz reda Bošnjaka da se ne šprdate sa kockicama, jer to je još jedan pokazatelj lošeg položaja Hrvata u BiH. Ja moram priznati da sam prijatno iznenađen biografijom gospodina Milinovića. Kada je čitate u društvu Dragana Čovića, djeluje još impozantnije.

Borić: Ali kolega Tomiću, član 14. kaže da „ne smijemo ispoljavati svoja uvjerenja vezana za političke stranke i njihovo djelovanje“.

Tomić: Kolega Boriću, moram da vas ispravim i razočaram, biografiju Milinovića smo čitali tokom jedne od mnogobrojnih naučnih sesija u okviru Europske akademije znanosti i umjetnosti.

Borić: Onda se izvinjavam na ovoj upadici.

Čustović: Molim za pažnju poštovanih kolega, ali želim da vas upozorim na činjenicu da smo barem desetak puta zajednički izricali kazne RTRS-u dok je Milinović bio na njegovom čelu.

Šolaja: Pa kakve to veze ima, kolega Čustoviću, sa njim? On je bio menadžer tog javnog servisa i nije se bavio uređivačkom politikom informativnog programa. Čak je dobrovoljno napustio to mjesto prije nekoliko mjeseci, možda upravo zbog neslaganja sa takvom uređivačkom politikom i da bi sačuvao svoj profesionalni dignitet.

Borić: Kolega Šolaja, a ko se onda bavio uređivačkom politikom RTRS-a?

Šolaja: Pa zna se ko uređuje informativni program RTRS-a i nije u redu da Draško zbog toga odgovara.

Božović: Osim toga, nije on lično bio kažnjen, nego javni RTV servis na čijem je on čelu bio.

Šolaja: Slažem se sa opaskom kolege Božovića, dokle ćemo mi Srbi biti kažnjavani zbog neodgovornih pojedinaca i komandne odgovornosti?

Čustović: Hoćete da kažete da trebamo da odvojeno posmatramo Milinovića i RTRS koji smo u protekle tri godine kaznili sa 175.000 KM?!

Šolaja: Naravno, baš kao što moramo razdvojiti suprugu Bakira Izetbegovića, Sebiju Izetbegović, od direktorice KCUS-a.

Božović: Pa je l’ Nobelova komisija razdvojila romane Handkea od njegove ljubavi prema Slobodanu Miloševiću.

Tomić: Ja bih samo dodao da to moramo separirati baš kao što separiramo djecu u školama.

Čustović: Kolege, molim vas, vratite se na temu. Znači, vi nemate problem da glasate za kandidata Milinovića iako ste medij koji je do juče vodio kažnjavali?

Šolaja: Ne, zašto bih imao problem?!

Ćorić: Dok god interesi Hrvata nisu ugroženi, ja nemam nikakav problem. Ja kao kršćanin ću samo reći: ko je bezgrješan, neka prvi baci kamen. Moramo praštati jedni drugima, pa makar to bili i Srbi. Mi smo oprostili Budaku, Francetiću, Vokiću i Lorkoviću, a povijest od nas sada traži da damo šansu i Milinoviću.

Božović: Nemam ni ja problem i smatram da uvijek čovjeku treba pružiti novu šansu. Složio bih se sa kolegom Ćorićem, to je tako hrišćanski.

Tomić: Ja nikad nemam moralne dileme.

Borić: Poštovane kolege, prije nego što pristupimo glasanju ili glasovanju, molim vas da odagnate moju zabrinutost vašom potvrdom da na vas nisu vršeni politički ili bilo kakvi pritisci, da to prijavimo policiji, SIPA-i i OHR-u.

Šolaja: Sram te bilo, Boriću, kakvo ti imaš mišljenje o meni i nama. Dovoditi u pitanje moj integritet i moju profesionalnost više govori o tebi nego o meni. Na mene ne može uticati ni moja snaja, a kamoli SNSD. Draško Milinović je bolji kandidat od Kovača i to se vidi sa Mjeseca. Ma kakvog Mjeseca, to se vidi iz Laktaša! Njegove menadžerske sposobnosti nisu samo vidljive na RTRS-u, zaboravljate da je bio šef kabineta predsjednika Milana Jelića, Rajka Kuzmanovića i premijerke Cvijanović. Može odlično voditi i RAK. Čovjek je rođeni vođa.

Božović: Podsjetiću da su njemu na svadbi pjevali Miroslav Ilić i Ana Bekuta, a to je vrhunac menadžmenta, priznali vi to Bošnjaci ili ne.

Tomić: Ja kao nestranačka ličnost, intelektualac i naučnik sa indignacijom odbacujem insinuacije kolege Borića i nema šanse da na moje odluke utiče bilo ko od Ivan-sedla do Novoga Grada. Moj profesionalizam i dignitet je prepoznala Europska akademija znanosti i umjetnosti. Budimo realni, izaberimo podobne.

Božović: Ja bih citirao stihove Maje Marijane koji najbolje opisuju moj stav prema budućem direktoru RAK-a gospodinu Milinoviću: „Šta je jablan među borićima, to je Draško među Mladićima.“

Čustović: Kolega Ćoriću, imate li vi šta da dodate prije glasanja?

Ćorić: (šuti)

Čustović: Onda vas molim da pristupimo glasanju… Hvala kolege, konstatujem da je Draško Milinović dobio četiri glasa, a Predrag Kovač dva glasa.