U četiri mjeseca od početka rata u Gazi u Palestini, 7. oktobra, ubijeno je više od 100 novinara. Ovaj masakr je bio užasan i bez presedana, a zbog čega je Međunarodna federacija novinara (IFJ) i Federacija arapskih novinara (FAJ) odlučila proglasiti 26. februar Međunarodnim danom podrške palestinskim novinarima.
Kako se rat u Gazi približava svom petom mjesecu, ove organizacije mobilizirale su međunarodnu zajednicu putem javnih akcija za podršku novinarima i medijskim djelatnicima u Palestini, posebno svojim članovima Sindikatu palestinskih novinara (PJS).
U četiri mjeseca ubijeno je stotinu novinara, što znači da je svake sedmice ubijeno njih sedam, a istovremeno potrebe novinara koji rade u Gazi postale su velike.
IFJ je također izrazio zabrinutost zbog loše međunarodne pokrivenosti sukoba, koja je rezultat isključenja svjetskih medija iz enklave od strane Izraela.
– Zaslužujemo znati što se događa u Gazi. Ovo namjerno uskraćivanje prava na izvještavanje predstavlja zloupotrebu slobode medija – naglasili su.
Prošlog vikenda The Times (London) posvetio je dvije stranice upečatljivom intervjuu s palestinskom novinarkom Amal Helles. Bilo je to teško štivo, ali je naglasilo koliko je važno da danas novinari širom svijeta stanu uz svoje palestinske kolege.
Nakon što je mjesecima izvještavala o bombardiranjima, Helles je napustila Gazu sa svojom djecom Maryam i Wajjem, od šest i četiri godine. Njen suprug Samed, također novinar, ostao je u Gazi odakle i dalje izvještava.
– Najviše sam mrzila noć. Ležali bismo u mraku, moj suprug i ja, moja lijepa mlada kći i sin topli između nas, tako da bismo, ako dođu bombe, mogli svi zajedno umrijeti. Svako sam jutro bila zahvalna što smo preživjeli, ali bili smo tako umorni od bespomoćnosti – kzala je.
Govorila je i o uništenju njihovog doma u Khan Yunisu, o zatiranju njihovog dotad sretnog porodičnog života poput odlaska u zabavni park Kids Land ili restorane. Otišli su u žurbi, noseći samo rodni i vjenčani list, lijekove i po jednu igračku za svako dijete.
Hellesina lična priča samo je fragment priče o tome što se dogodilo medijskim radnicima u Gazi, naravno. Od početka sukoba, jedini novinari koji su izvještavali iz Gaze bili su iz same Gaze. Unatoč neumoljivim zahtjevima, međunarodnim dopisnicima je zabranjen ulazak.
Zbog toga je oko 1.000 novinara ostalo da prate događaje u Gazi. Gotovo svi su izgubili svoje domove, imaju malo ili nimalo hrane i odlaze na zadatke noseći opremu na ramenima. Helles opisuje kako su ona i njezina djeca pili vodu iz lokvi na ulici, ali nije jedina.
Ove oskudice novinari dijele sa svakim drugim stanovnikom Gaze. Ono što novinare izdvaja je užasna stopa smrtnosti koju su doživjeli – više od deset posto ih je ubijeno. To je dramatično veća stopa smrtnosti od opće populacije, oko 1,3 posto je izgubilo život, ili zdravstvenih radnika, gdje je umrlo gotovo 2,5 posto.
Helles je skrupulozna oko ne komentiranja postupaka izraelske vlade, osim što kaže da želi mir i misli da je prekid vatre neophodan. Međutim gotovo opće mišljenje njenih kolega u Gazi je da su iz izraelske snage namjerno gađale.
Ističu da Izrael ima pristup softveru koji inficira mobilne telefone korisnika i omogućuje uspoređivanje detaljnih obrazaca njihovog kretanja. IDF također koristi sistem ciljanja vođen umjetnom inteligencijom pod nazivom Gospel, koji omogućava sistemima oružja poput bespilotnih letjelica da jure mete unutar nekoliko sekundi nakon što se sazna njihova lokacija.
Hellesin intervju završava nagovještajem utjecaja koji je trauma imala na nju i njezinu djecu. Sudbina njezina supruga i šire porodice i dalje je na kocki. Sva njihova imovina je nestala. Lupanje vrata ili drugi iznenadni zvukovi užasavaju djecu.
Ne postoji građanin Gaze koji ne dijeli neki element ovih rana – a mnogi su doživjeli mnogo gore. Kako i kada će početi liječenje od njih, ne znamo. Međutim, ono u šta možemo biti sigurni je da će, kada se to dogodi bit će potrebna podrška iz cijelog svijeta.
– Stajati uz novinare u Gazi danas znak je onima koji najviše pate, da njihova bol nije prošla nezapaženo, te da mogu računati na solidarnost, prijateljstvo i podršku iz cijelog svijeta – saopćili su iz IFJ-a.
Izvor: IFJ
