Prekršajni sud u Zagrebu osudio je 13. februara hrvatskog branitelja Zorana Hercega zbog „narušavanja javnog reda i mira“ na otvaranju spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu i uzvikivanja upućenog premijeru Andreju Plenkoviću („kako te nije stid dizati spomenik ovom zločincu“). Osuđen je na 15 dana zatvora (uvjetno na jednu godinu), plaćanje sudskih troškova i zabranu prilaska spomeniku (?!) prvom hrvatskom predsjedniku.

Nekoliko dana nakon toga, Općinski sud u Splitu donio je prvostepenu krivičnu presudu i osudio na novčanu kaznu kolumnistu zagrebačkih Novosti i bivšeg glavnog urednika legendarnog Feral Tribunea Viktora Ivančića zbog satire „kojom je povrijedio čast, ugled i dostojanstvo“ urednika ratnohuškačkog tabloida Slobodni tjednik. 

Drugi mjesec u godini je kratak, ali dovoljno je dug u Hrvatskoj za nove napade na novinare i medije. U februaru, dakle, zabilježeno je i ovo: policijski službenici upadaju u redakciju portala Net.hr da bi utvrdili identitet novinarke Đurđice Klancir i uzeli njenu privatnu adresu za privatnu tužbu župana iz Siska. U sudove stižu nove tužbe protiv novinara, pred novinarskim redakcijama osvane grafit „Smrt novinarima“…

Loši zakoni i prakse najlakše prelaze granice

U ovom mjesecu u Zagrebu je održan međunarodni skup o ugroženim medijskim slobodama, novinari masovno protestiraju u Zagrebu, a Hrvatsko novinarsko društvo (HND) objavljuje da se pred sudovima u toj državi trenutno vode čak 1.163 sudska postupka protiv novinara i medija. Paradoksalno je da najznačajniji javni medij, HRT, vodi čak 33 sudska postupka protiv vlastitih (!) i drugih novinara, uz odštetni zahtjev od 2,17 miliona kuna…

Da se autor služi retorikom hrvatskih političara, mogao bi s puno razloga napisati da izražava „duboku i stvarnu zabrinutost“ za takvo stanje… Ali, problem je previše ozbiljan da bi se uzvraćalo na isti način na koji hrvatska politika svoje stavove fakturiše Bosni i Hercegovini. Problem postoji makar zvanična politika (premijer Hrvatske Andrej Plenković) tvrdi da nije tako i da je „smiješna teza da u Hrvatskoj 2019. nema slobode medija“.

Hrvatski novinari danas su vjerovatno suočeni s najvećim izazovom i napadima na medijske slobode od stvaranja hrvatske države i najmanje je potrebno dodavati so na njihovu ranu i s ove strane. Sasvim je sigurno da će se hrvatski novinari sami izboriti za novinarske slobode i za pravo na slobodu izražavanja. Ako im domaća vlast i pravosuđe okreću leđa, imaju Evropski sud koji je posebno osjetljiv i efikasan upravo u zaštiti prava na slobodu informacija i medijskih sloboda. Ako misle da im treba, imaju našu podršku.

Ovo sa čime su novinari u Hrvatskoj suočeni danas, tiče se, međutim, i nas u BiH. Iskustvo nas uči da loši zakoni i prakse lakše prelaze granice i nailaze na plodno tlo istočno od Une i južno od Save nego svi dobri zakoni i uljuđene prakse. Zato je i za nas važno šta se događa u susjedstvu da bismo to imali u vidu i da se sutra ne bismo suočili sa sličnim progonom novinara i uskraćivanja prava na slobodu izražavanja. Da ne bi i kod nas sudovi (ponovno!) sudili u kaznenom postupku za klevetu i uvredu, izricali novčane kazne za satiru ili zabranjivali da prilazimo bilo čijem spomeniku…

Ne zaboravimo, u decembru 2014. imali smo i mi upad policije u novinarsku redakciju (slučaj Klix.ba); hoćemo li dozvoliti da nam se nešto slično ponovi?

Kriminalizacija klevete u jednom, primjena u oba entiteta

U svim navedenim hrvatskim primjerima osnovna je činjenica da su sudski postupci krivični/kazneni, osim prekršajnog postupka u slučaju branitelja Zorana Hercega. Kleveta i uvreda su naime samo djelimično dekriminalizirane u Hrvatskoj (isključene zatvorske kazne, moguće izricanje samo novčanih) i u većini slučajeva vode se u pravilu samo kazneni postupci. Mogući su i parnični za naknadu štete. Nisu rijetka čak ni oba. Prvo kazneni i, u slučaju pozitivnog ishoda za tužitelja, onda i parnični u kojem se traži obeštećenje. Nije isključeno, dakle, da tuženi (novinar, urednik, vlasnik medija) dva puta odgovara i dva puta plaća: prvi put novčanu kaznu (u državni proračun) i drugi put – naknadu štete tužitelju.

U BiH je to nemoguće, zar ne?

I da, i ne. Kleveta i uvreda su zaista potpuno dekriminalizirani i sudski postupci u takvim slučajevima mogu biti isključivo parnični. Dvostruki postupci i dvostruko kažnjavanje nisu mogući prema sadašnjim zakonima o zaštiti od klevete u oba entiteta i u Brčko Distriktu. Ali, ko nam garantira da se to ne može promijeniti? Već je zabilježena inicijativa u političkim krugovima (a i gdje bi drugo?!) u Republici Srpskoj o promjeni zakona i vraćanju na krivični postupak. Iako se nakon toga nije ništa novo čulo o toj inicijaviti, ne treba je zanemariti i ne smijemo se iznenaditi ukoliko ona sutra, pod određenim okolnostima, osvane – kao nacrt novog zakona ili kao dopuna/promjena Krivičnog zakona RS. To se već dogodilo prije nekoliko godina: na sličan način se pojavila inicijativa za promjenu Zakona o prekršajima u RS-u koji je, uprkos kritikama i otporu nevladinih organizacija i dijela novinara, na kraju postao Zakon!

Ako se taj recept ponovo primijeni i dođe do kriminalizacije klevete u RS-u (pod izgovorom, „ako može u Evropskoj uniji, što ne može kod nas“!), neće se zaustaviti samo u tom entitetu. Čak i da u drugom entitetu, u FBiH, ni ne pokušaju da ponove tako nešto i da ne prave novi zakon, ni dopune Krivičnog zakona FBiH, mogli bi krivično odgovarati za klevetu i novinari iz ovog entiteta! Dovoljno je da takav zakon prođe u jednom entitetu, da tužba stigne u bilo koji sud tog entiteta i  eto krivičnog postupka za novinare, urednike i medije – iz oba entiteta.