Prijedorski online mediji pažljivo su pratili naputke političkih stranaka i novinske izvještaje o prodaji rudnika “Ljubija” smještali u unaprijed zadani politički okvir

Prošle su dvije sedmice od sjednice Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) na kojoj nije izglasana odluka da se proda 64,99% državnog kapitala RŽR “Ljubija”. Za prodaju je glasalo 39 poslanika, protiv 34, a uzdržanih je bilo sedam. U ovoj odluci ne bi bilo ništa čudno da je u pitanju bilo koja druga situacija u Bosni i Hercegovini, a na koju su građani uglavnom navikli: potrebno je samo kandidovati tačku dnevnog reda na skupštinu i već se zna kakva će odluka biti (u zavisnosti od toga da li je tačku predložila vladajuća koalicija ili opozicija). Međutim, ova situacija je pokazala sukob unutar vladajuće koalicije, jer je Demokratski narodni savez (DNS), kao druga najjača stranka u entitetu, odbio da podrži prodaju RŽR “Ljubija”.

Podsjećanja radi, prodaju RŽR “Ljubija” iz Prijedora zvanično je najavio ministar Petar Đokić, ističući kako je jedini pravi kupac Israeli Investment Group (IIG) sa ponudom od 92 miliona eura, dok ponudu ArcelorMittala (oko 30 miliona manje) ne treba ni razmatrati, iako je pomenuta firma postojeći vlasnik 51% kapitala. Od tada su krenule razne spekulacije, od onih da se IIG uopšte ne bavi navedenom djelatnošću, do onih da će svi radnici RŽR “Ljubija” ostati bez posla. Ruku na srce, prema zvaničnim informacijama, IIG je najavio velike investicije u rudniku, što bi samo po sebi bilo pozitivno, ali radnici su zahtijevali garancije da niko neće ostati bez posla. Najveći protivnik prodaje kapitala bio je Marko Pavić, koji je smatrao kako ne podržava drugog ponuđača (ArcelorMittal), nego je protiv IIG-a. Zbog takvog stava, prije glasanja na skupštini je ušao u latentni sukob sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, da bi taj sukob postao manifestan nakon rezultata glasanja.

Medijsko izvještavanje o ovoj specifičnoj situaciji se može podijeliti na tri faze: prva faza je trajala od kraja 2016. pa do aprila 2017. godine (do odluke Vlade RS); druga faza obuhvata odluku Vlade RS o prodaji kapitala; treća faza traje od glasanja NSRS-a do danas. U našoj analizi smo obuhvatili tri lokalna portala iz Prijedora (prijedordanas.com, prijedor24.com i gradprijedor.com). Glavni zaključak analize je da su online mediji poklekli pod pritiskom političkih pitanja, a ne društvenih, pa je postalo bitnije u kakvom stanju je vladajuća koalicija i koja ličnost je postala dobitnik (Marko Pavić, Milorad Dodik ili neko iz opozicije). Prijedorski portali su odabrani zbog velike važnosti RŽR “Ljubija” za tamošnje stanovništvo, pod pretpostavkom da će ova tema biti najzastupljenija.

PrijedorDanas.com: Zajedništvo nikad jače!

Portal PrijedorDanas.com je od oktobra 2016. do kraja maja 2017. godine objavio ukupno 40 tekstova koji se direktno tiču prodaje RŽR “Ljubija”. Prema parametrima koji se tiču načina objavljivanja tekstova (fotografije, naslovi i autorstvo), može se zaključiti da ovaj portal otvoreno staje na stranu DNS-a, Marka Pavića i vladajuće koalicije uopšte. Sajt ne posjeduje podatke o vlasništvu, a rubrika “O nama” ne nudi dovoljno podataka koji bi ukazali na vlasničku strukturu i uređivačku politiku.

Gotovo svi tekstovi su preuzeti sa RTRS-a, Srne ili nekog drugog medija bliskog vlastima, sa rijetkim tekstovima autorskog karaktera. Rezultati pretrage na ključne riječi RŽR Ljubija više liče na politički leksikon dvije ličnosti iz dvije najjače partije u Republici Srpskoj nego što predstavljaju različite poglede o ovom spornom pitanju. Tekstovi objavljeni u prvoj fazi uglavnom sadrže zvanična stanovišta predsjednika DNS-a Marka Pavića o štetnosti bilo kakvog razmišljanja o prodaji “Ljubije”, dok se stavovi opozicije u Prijedoru i Republici Srpskoj rijetko objavljuju. U drugoj fazi se uključuje potenciranje političkih odnosa Pavića i Dodika, ali i dalje bez otvorenog sukoba, o čemu svjedoči i tekst pod naslovom “Ljubija političko pitanje broj jedan – Dodik: Zajedništvo SNSD-a i DNS-a nikad jače“. U trećoj fazi dolazi do preokreta, kada se Pavić direktno sukobio sa ministrom Petrom Đokićem. Dakle, ovaj portal ovdje stavlja tačku na izvještavanje o ovom pitanju. Nakon toga ne postoje tekstovi ili analize odluke koja je donijeta u skupštini.

Prijedor24.com: Protiv krpljenja budžetskih rupa

S druge strane, situacija na portalu Prijedor24.com suprotna je od prethodne. Može se zaključiti da je ovaj medij više na strani lokalne opozicije u Prijedoru (iako je o ovom pitanju postojalo načelno jedinstvo). Naime, da ne bude nesporazuma, kada je u pitanju prodaja RŽR “Ljubija”, DNS kao trenutna vlast u Prijedoru je uspio okupiti podršku opozicije na lokalnom nivou, jer je bilo teško očekivati da će se bilo ko kockati sa potencijalnim izvorom problema ako radnici “Ljubije” ostanu bez posla. Zato u ovakvoj konstelaciji rad protiv vladajućeg DNS-a ustvari znači težnju da se povećaju zasluge opozicije.

Prijedor24.com (koji takođe nema podatke o vlasništvu) je od januara ove godine objavio preko 50 tekstova o prodaji “Ljubije”, što je značajno više u odnosu na prethodno analizirani portal. Uvidom u karakter tekstova, jasno je da se većina preuzimaju sa portala BN televizije, Faktora i drugih medija koji su deklarativno na strani opozicije. Međutim, i na ovom portalu je vidljiva podrška odluci da se RŽR “Ljubija” ne prodaje, ali sa isticanjem zasluga opozicije. Na primjer, tekst “Izlaz Vlade Srpske: Umjesto tranše MMF-a, prodaja rudnika ‘Ljubija’” daje prostor lideru SDS-a, Vukoti Govedarici, da otvoreno kritikuje vladajuću koaliciju.

Pored toga, većina naslova objavljenih u prvoj fazi je posvećena argumentovanju lošeg postupanja vlasti po ovom pitanju, dok od druge faze počinje otvorenija kritika. Prijedor24.com ne propušta priliku da objavi izjave Milorada Dodika za koje se može smatrati da su “autogolovi” u ovom procesu. Tu se posebno ističe izjava u kojoj on objašnjava da će korist od prodaje “Ljubije” imati “privrednici i penzioneri”, što u prevodu znači da će se državni kapital prodati zarad finansiranja rupa u budžetu. Jedini tekst koji je objavljen u trećoj fazi je “Ljubija prodrmala političku scenu RS”, koji je ustvari preuzet sa portala Nezavisnih i govori o političkim odnosima (a ne suštinskim problemima spornog pitanja).

GradPrijedor.com: Servis građana i gradonačelnika

Portal GradPrijedor.com se nije posebno bavio izvještavanjem o prodaji RŽR “Ljubija”, osim povremenih tekstova koji sumiraju sva dešavanja. Tekstovi su uglavnom preuzeti i nastoje ne tretirati političke probleme koji su se javili unutar koalicije. Iako nema podataka o vlasništvu, ovaj portal je više mjesto za servisne informacije prema građanima Prijedora nego što je medij u klasičnom smislu. Zbog toga ne čudi činjenica da ovdje ne pronalazimo sporne tekstove o političkim razmiricama Pavića i Đokića, ali zato imamo prenesen stav gradonačelnika Prijedora o ovom pitanju. Tri faze koje smo naveli na početku ovdje ne važe, jer ne postoji kontinuitet.

Prikupljanje političkih poena

Klix je objavio ukupno dvadeset tekstova o prodaji RŽR “Ljubija”, bez onih koji suštinski donose novi ugao posmatranja cjelokupne situacije. Izdvojićemo jedan primjer autorskog teksta koji pokriva ulogu bošnjačkih poslanika u procesu glasanja u NSRS-u. Naime, Admir Čavka, poslanik Domovine, oglasio se povodom navodnih prozivki Saveza za promjene, objašnjavajući da on nije bio za Mittal, ali ni za IIG, zbog čega je bio uzdržan. Čavka je potencirao značaj bošnjačkih poslanika u odlučivanju i adresirao prozivke kako je “plaćen” od strane Mittala da ne glasa za prodaju. Ovaj tekst je nastao u trećoj fazi, kada je već sve bilo riješeno.

Generalno, ovaj tekst pokazuje opšte usmjerenje političkih aktera u periodu nakon glasanja: pošto je pitanje završeno, potrebno je iskoristiti moment i prikupiti političke poene kod biračkog tijela. Marko Pavić je iskoristio priliku da se obračuna s Petrom Đokićem, što je Savez za promjene odmah nadogradio na svoju inicijativu za smjenu Vlade RS, smatrajući da će DNS podržati ovu tačku. Milorad Dodik je iskoristio priliku da likuje nad činjenicom kako unutar koalicije postoji demokratija, sukob mišljenja, sve do otvorenog sukoba njegovih ministara sa Markom Pavićem. Ipak, najmanje se govorilo o radnicima i njihovoj situaciji, iako su pojedini mediji izvještavali o štrajkovima i protestima koje su održavali u Banjaluci.

Petnaest dana poslije više niko ne govori o RŽR “Ljubija”, nego se prestrojavaju političke partije i izvodi se predizborna kombinatorika “ko s kim” u novonastalim okolnostima. Sigurno su za to najviše odgovorni sami politički akteri, ali dio odgovornosti snose i mediji, pogotovo oni lokalnog karaktera, čija bi glavna uloga trebala biti informisanje građana, a ne razrješavanje “velikih” političkih igara.