Elem, prije neki dan u Sarajevu desio se festival „Sloboda narodu“, a na tom festivalu desio se panel „Autošovinizam i kako živjeti sa tim“. Na panelu su govorila dvojica „autošovinista“ Dinko Gruhonjić i Aleksej Kišjuhas, kao i Muharem Bazdulj, dok sam ja, Srđan Puhalo, bio moderator. Imajući u vidu da su „autošovinisti“ bili u većini i da sam ja moderator, pokušao sam biti što neutralniji, s planom da pustim trojicu gostiju da govore.
Izgleda da je panel bio prilično gledan, a bogme i komentarisan na društvenim mrežama. Tako se oglasio i novinar RTRS-a Branimir Đuričić sa svojom impresijom. Koji kaže:
Pa u čemu je problem, Puhalo?
Pa, prvi problem je u tome što Bazdulj nije otišao kod Puhala, nego je Puhalo pozvao Bazdulja na panel da kao neko ko koristi termin „autošovinizam“ o tome i govori, sa ljudima koje nazivaju autošovinisti. Nema ništa normalnije, profesionalnije i poštenije nego na debatu pozvati neistomišljenike da govore o temi oko koje se ne slažu.
E, vidite, to i nije baš normalno, barem kada se radi o Đuričiću i RTRS-u.
Recimo, neke osobe se ne mogu pojaviti kod njega u emisiji ili na javnom servisu na kojem radi, jer „većina gledalaca smatra“ da im nije mjesto u programu RTRS-a. Manjina koja bi ih možda i gledala, nije važna.
Druga stvar koja je tu veoma bitna jest da cilj panela nije bio da neko nekome „očita lekciju“, već da se pristojno i argumentovano razgovara o ovom fenomenu i pomognemo građanima da sami donesu svoj sud o tome. Mislim da smo to i uspjeli, ali Branimir i ostali branimiri ne žele ili ne mogu to da razumiju.
Njihovo novinarstvo je apostolsko, jer njihov zadatak je da šire istinu, umjesto da nas informišu kako bismo sami donosili zaključke.
Treći Branimirov problem je što on donosi zaključak na osnovu fragmenata, što i sam priznaje.
Kao što vidite, on nije gledao cijelu debatu, već samo dijelove koje je neko za njega probrao, ali to mu ne smeta da donese sud koji njemu odgovara. Naravno, ni nakon pogledane cijele debate Branimir neće promijeniti svoje mišljenje. On je svoje stavove o „autošovinizmu“ formirao davno i nema tog argumenta ili autoriteta koji to može pokolebati, navijači to ne rade.
Interesantno je da niko od silnih branimira nije upratio na debati, ili se barem nije javno očitovao po tom pitanju, kada sam od Bazdulja dobio „sertifikat“ da nisam autošovinista, jer ako bi to glasno kazali, vrata RTRS-a bi mi bila otvorena.
A, onda bi nastao pičvajz i u RTRS-u, ali i u njihovim glavama.
