Ima već neko vrijeme da se, pod krinkom navodne borbe za slobodu, u hrvatsko društvo na mala vrata pokušava provući vrlo agresivna negacija modernog društva utemeljenog na priznavanju građanskih prava. Ovaj prezir, prije svega znanosti, a zatim ženskih i manjinskih prava, eufemistički je skriven pod plaštem konzervativizma. Sve te ekstremno desničarske udruge i inicijative uzvišenih i plemenitih naziva: Hod za život, U ime obitelji, Prava i slobode, svi ti Hrastovi, Grozdovi, Vigilare, sve Markićke i Batarela, sva ta vojska lažnih pravednika i posvećenika što se svojom čašću zaklinje da će štititi život, slobodu i ljudska prava, zapravo je najdublji prezir i negacija tih istih prava i slobode kao takve, a do života im je “stalo” samo dok je u embrionalnoj fazi. Budući da ih sve zajedno, nimalo sakralno, iz državnog proračuna i gradskih blagajni financiraju građani Republike Hrvatske (što je, u osnovi, eklatantni primjer ismijavanja i iskorištavanja demokratskih mehanizama građanskog društva), nečim su, bar nominalno, morali opravdati vlastito parazitiranje. Tako vole ostaviti dojam da su od Boga pozvani i imenovani štititi život pa upiru prstom u znanost optužujući ju da ga cjepivima nastoji ugroziti i abortusom onemogućiti. Obitelj su sveli na svoju, a to znači vrlo oskudnu mjeru patrijarhalne heteroseksualne zajednice te ju proglasili ugroženom svakim zajedništvom koje se opire ukalupljivanju, a s Kristovom riječi u koju se zaklinju, imaju veze koliko i njena službena samoproglašena institucionalna čuvarica. Dakle, više-manje nikakve. Svrha postojanja im je širenje dezinformacija i straha radi stvaranja društvene klime pogodne za političku demagogiju uz izvlačenje obilne financijske koristi. To čine držeći figu u džepu i iskeženi podsmijeh besramnog licemjerja na licu dok blagoglagoljivo hvale i uznose slobodu.

Konzervativna Poljska

Teško ćemo u suvremenoj Europi pronaći društvo u kojem moralni nauk Katoličke crkve ima toliko snažan utjecaj na oblikovanje društvene svijesti koliko ga ima kod Poljaka. Pa čak i takva, vrlo konzervativna Poljska, djeluje ekstremno liberalno u odnosu na ideologiju koju propagiraju ove udruge i inicijative. O tome svjedoče protesti održani u Poljskoj u oktobru 2020., koji su ujedinili tisuće ljudi protiv pokušaja dodatnog umanjenja građanskih sloboda pooštravanjem mjera zabrane abortusa. U to je vrijeme, naime, poljski Ustavni sud donio odluku kojom se pobačaj zabranjuje čak i u slučajevima malformacije ploda, što se nije svidjelo niti mnogim vjernicima katolicima. Tako su Poljaci masovnim otporom dali do znanja da biti katolik u 21. stoljeću više ne znači nekritički podržavati svaku odluku Vatikana te da se zakonodavstvo sekularne države, čak i tamo gdje se većina građana deklarira vjernicima, mora moći odvojiti od moralnog nauka Katoličke crkve. I dok velika većina građana Europe već odavno ne vidi koji bi valjani razlog mogao opravdati državnu intervenciju zakonskim zabranama u intimna područja ljudskog i obiteljskog života (kao što je odluka o zadržavanju ili prekidu trudnoće) niti odobrava diskriminaciju utemeljenu na seksualnoj orijentaciji, izjednačujući svaku obitelj u njenim pravima, u isto to vrijeme u lijepoj našoj tisuće ljudi okupljenih oko inicijative “Hod za život” zahtijeva zakonsku zabranu pobačaja. Tome je prethodio sramotan referendum o braku. Svrha mu nije bila dobronamjerna zaštita obitelji, kako su to organizatori pokušavali prikazati, budući da obitelj nitko nije niti ugrožavao, već zlonamjerna diskriminacija građana homoseksualne orijentacije s namjerom da im se onemogući sklapanje braka. Koliko je demokratski nezrelo hrvatsko društvo najbolje je pokazao rezultat referenduma prema kojem je iz Obiteljskog zakona u Ustav (čl. 62) preneseno određenje braka kao “životne zajednice žene i muškarca”. Može li se uopće opravdati posezanje za referendumskim izjašnjavanjem kad je riječ o takvim pitanjima koja sama po sebi znače diskriminaciju neke društvene skupine, pogotovo u društvima poput našeg, čiji obrazovni sustav samo deklarativno voli isticati važnost kritičkog mišljenja, ali ga realno ne razvija kao ishod obrazovanja.

Kontinuitet razaranja

I nije na tome stalo. Nedavni događaji od 18. septembra ove godine pokazuju kontinuitet u djelovanju ovih udruga i inicijativa usmjeren na razaranje temelja civilnog društva. U organizaciji inicijative “Prava i slobode” i uz potporu nekolicine saborskih zastupnika iz redova Domovinskog pokreta i Mosta te voditelja TV emisije “Bujica” Velimira Bujanca, na Trgu bana Jelačića okupilo se oko tri hiljade protivnika epidemioloških mjera, posebno cijepljenja. Zanimljivo je da su tom okupljanju, prvi put održanom godinu ranije, nadjenuli naziv “Festival slobode”. Temeljna teza skupa je bila da COVID-19 nije ozbiljna bolest ili da čak uopće niti ne postoji te da cjepivo šteti našem zdravlju više od samog koronavirusa, a da su epidemiološke mjere izmišljene s ciljem kontrole stanovništva. Ukratko, cilj je bio obezvrijediti slobodu promoviranjem laži o cjepivima, pozivanjem na diskreditirane znanstvenike, širitelje dezinformacija Michaela Yeadona i Sucharita Bhakdija. Čitav je skup bio nepregledan niz potpunih besmislica. Tako je Vilim Karlović rekao da je cjepivo “genocidno i zločinačko” te “bazirano na ubijenoj djeci”, Josipa Juričev Sudac da ono “izaziva depopulaciju”, Anita Šupe da je “neispitano i eksperimentalno”, a Predrag Livak da “su mjere suzbijanja epidemije i obavezno cijepljenje fašistička agenda porobljavanja stanovništva”. U stvarnosti je, nasuprot ovim vrlo neodgovornim i opasnim neistinama, temeljem gotovo šest milijardi cijepljenja ustanovljeno da je cjepivo sigurno, učinkovito i popraćeno vrlo rijetkim i blagim nuspojavama dok je pandemija usmrtila skoro pet milijuna većinom necijepljenih ljudi. Metoda kojom se služe je zamjena teza pa pozivanje na cijepljenje, kao najučinkovitiju metodu zaustavljanja pandemije, karakteriziraju fašističkim nasiljem nad pravom na slobodno odlučivanje o vlastitom životu i zdravlju dok istovremeno vlastito neodgovorno ponašanje smatraju herojskim činom obrane slobode i suprotstavljanja represivnom režimu.

Obavezne potvrde

Ali, niti tu nije stalo, već je 4. oktobra pred KBC-om Zagreb i splitskom bolnicom na Firulama održan prosvjed nekoliko desetaka medicinskih djelatnika koji su se odbili cijepiti protiv COVID-a iako ga nisu preboljeli, a nisu se htjeli niti testirati. Tijekom prosvjeda su izvikivali: “Izdaja!”, “Dolje sramotne odluke!” i “Sloboda radu!”. Takvim su postupanjem izravno ugrozili uredno funkcioniranje zagrebačkog i splitskog bolničkog centra budući da je, prema odluci Stožera civilne zaštite RH, svim zaposlenicima u zdravstvenim i ustanovama socijalne skrbi od 4. oktobra dolazak na radno mjesto uvjetovan obaveznim posjedovanjem EU digitalne COVID potvrde, negativnim rezultatom testa na COVID-19 ili potvrdom o prebolijevanju. Intencija ove odluke je posve jasna. Riječ je o pokušaju sprječavanja prodora virusa u zdravstveni sustav i domove za starije i nemoćne zaustavljanjem širenja zaraze među zaposlenicima, pacijentima i korisnicima domova. Pa iako je nekim odlukama Stožera, koje su bile donesene iz političkih razloga, itekako bilo moguće prigovoriti (npr. dopuštanju vjerskih obreda u sakralnim objektima u vrijeme kad je cjelokupna nastava bila isključivo online), ova odluka nije iz te skupine. Utemeljena na znanstvenim spoznajama o načinima širenja virusa, predstavlja vrlo racionalnu preventivu kakva se primjenjuje i u mnogim drugim europskim državama. U cijelom slučaju je posebno zabrinjavajuće što ovakvo odbijanje dolazi od onih ljudi kojima svakodnevno povjeravamo brigu o našim životima i zdravlju i od kojih očekujemo najvišu razinu profesionalnosti i sposobnosti odlučivanja u skladu sa znanstvenim spoznajama, a ne antivakserskim “teorijama” zavjere. Na kraju krajeva, od njih očekujemo i ljudskost koja bi se trebala očitovati empatijom prema bolesnima i starima kao najugroženijim kategorijama građana. Valja, naime, napomenuti da je istog dana, testiranjem djelatnika u KBC Zagreb, kod dvoje otkrivena asimptomatska zaraza COVID-om što je dodatna potvrda opravdanosti ove mjere. Srećom, ovakvo neodgovorno postupanje ipak nije pokazatelj općeg stanja budući da je, primjerice, u Primorsko-goranskoj županiji sa središtem u Rijeci cijepljeno 92,4 posto zdravstvenih radnika.

Nije li zamjetan uvijek isti obrazac u djelovanju ovih samoproglašenih branitelja života, slobode i ljudskih prava? Prvo pokušaju obezvrijediti znanost te diskreditirati glas razuma u javnom prostoru. U nedostatku racionalnih argumenata posežu za “argumentacijom” ad hominem, proglašavajući znanstvenike i aktiviste, koji se istinski trude spasiti i očuvati ljudska prava, plaćenicima farmaceutske industrije ili bar Sorosa, “komunjarama”, jugonostalgičarima, “srbočetnicima”, gay lobistima i slično. Zatim pokušavaju, a nerijetko i uspijevaju, zasititi medijski prostor, nepreglednim nizom potpuno iracionalnih, ali vrlo dojmljivih “teorija” zavjere koje se u osnovi svode na prijetnje. Svrha im je izazvati nesigurnost, nepovjerenje i strah jer je s nesigurnim i prestrašenim ljudima lako manipulirati. A i isplativo je. Željka Markić i Vice Batarelo najbolje znaju koliko.