Prevelik se teret sručio na Bihać. To podrazumijeva ogromnu odgovornost politike i medija. Pošto je politika od starta zakazala, ne bi smjeli novinari i urednici

Dominacijom narativa predizborne kampanje u domaćem javnom diskursu i približavanjem datuma održavanja Općih izbora u Bosni i Hercegovini, teme o migrantima i izbjeglicama u Bosni i Hercegovini gubile su na kvantitetu, kakvoći i, jasno, relevantnosti, zbog čega nisu nalazile mjesta u uredničkim sinopsisima ili na jutarnjim novinarskim kolegijima. I u postizbornom periodu migranti očito nikog nisu pretjerano zanimali, pa su izvještaji koji se dovode u vezu s ovom društvenom skupinom rijetki, šturi i sadržinski siromašni.

Izuzetak su oni mediji i novinari koji trajno borave i djeluju na žarištu migrantske krize, u ovom slučaju Bosanske krajine. Njihovo svakodnevno iskustvo, doticaj s realnim problemima na terenu i djelovanje u specifičnim okolnostima mogu utjecati na princip drugačijeg rezonovanja migrantske problematike tako da se i njihovi pogledi na cjelokupnu situaciju mogu značajnije razlikovati od novinara koji, primjerice, u Bihać ili Veliku Kladušu navrate jednom mjesečno ili, pak, nikad nisu bili u kampu Trnovi ili Đačkom domu u Borićima. Novinari i reporteri koji jednom ili dvaput posjete Bihać kako bi napravili izvještaj o migrantskoj krizi u gradu na Uni vjerovatno imaju sasvim dovoljno vremena da shvate bijedu i očaj u kojem borave izbjeglice i migranti iz brojnih zemalja Azije i Afrike. Ali da bi se bolje razumjele frustracije i nezadovoljstvo Bišćana sigurnosnim stanjem u gradu, što je na vidjelo izašlo u drugoj polovici ovog mjeseca, potrebno je nešto više vremena boravka u gradu od jednodnevne novinarske ture od gradskog korza do Borića.

Migranti “nestali” iz javnog prostora

Četvrtog oktobra, odnosno tri dana pred izbore, dopisnik Oslobođenja iz Bihaća Fahrudin Bender, u svom osvrtu na migrantsku krizu, napisao je da “u Bihać svakodnevno pristižu nove izbjeglice” te da “zbog toga nisu zabrinuti samo građani, već i policija”. Autor dobro zapaža da sanacija Đačkog doma “ne napreduje” i da nadležni vjeruju da “imaju još vremena”. On navodi i da bi “migrantska kriza mogla značajno uticati i na izbore, jer se može očekivati da građani krivicu za migrante isporuče vladajućim strankama”, ali i gradonačelniku Bihaća, inače članu opozicije, jer je predao Đački dom Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM). Na samom kraju, autor konstatira da će “najveći broj migranata ostati u Bihaću” i da će građani, koji će za vikend biti i birači, “nekome morati isporučiti račun”.

Na dan izbora, sedmog oktobra, na portalu Oslobođenja objavljen je članak istog autora pod naslovom “Motiv više za odlazak iz ove države u dvorištu grada Bihaća”. Ovaj put Bender piše da je “opći dojam kada se prođe kroz Bihać da ima više migranata nego domaćih građana”. Po njemu, “to možda još nije formalno tačno, ali u principu ono što svaki Bišćanin vidi jeste da u gradu većinu muškaraca čine migranti”. Iako su ovakve teze smjele i teško dokazive zbog formulacije “svaki Bišćanin”, one neosporno upućuju na sve učestalije poimanje prosječnog građanina Bihaća o migrantskoj sveprisutnosti u gradu i stihijsko negodovanje zbog te činjenice.

Kako potpisnik teksta dalje navodi, on već godinu dana, po dva puta sedmično, piše izvještaje o situaciji u Bihaću. “Nakon stotina razgovora sa migrantima, policijom, predstavnicima Crvenog križa i IOM-a, kolegama stranim novinarima koji posjećuju Bihać, političarima i građanima, nema još nikakvog traga o konkretnom odgovoru na krizu”. U tekstu se navodi nekoliko izjava anketiranih građana koji su frustrirani stanjem u gradu “okupiranom od migranata”, a neki govore da su, između ostalog i zbog migranata, “voljni napustiti svoj grad i državu”.

I Radiotelevizija Unsko-sanskog kantona (RTV USK), koja praktično svakodnevno izvještava o migrantskoj krizi u Unsko-sanskom kantonu, kreirala je u periodu oko izbora priloge koji se nisu mogli pronaći u drugim medijima. Tako se u prilogu od četvrtog oktobra ističe da izbjeglice i migranti zaslužuju humaniji pristup, “bez obzira na razloge zbog kojih su se našli na balkanskoj ruti”. Dalje se navodi da su migranti i izbjeglice primorani na život u zidinama bez prozora i vrata, spavanje na hladnom betonu, a da su s njima zajedno žene i djeca. U prilogu se jasno podcrtava da je “izostala podrška države”.

U ostalim medijima, u periodu od prvog do desetog oktobra, izvještavanje o migrantskoj krizi bilo je sporadično i većinom se radilo o incidentima iz domena crne hronike. Jedan od tih primjera je sukob migranata i policije u Đačkom domu devetog oktobra, o čemu su izvijestili skoro svi mediji, između ostalog i N1.

Slab odjek u domaćim medijima imao je i sastanak krajiških gradonačelnika koji su ukazivali na ekspanziju migrantske krize u Bihaću i USK-u, kao i poruke sa štaba Operativne grupe za koordinaciju aktivnosti i nadzora nad migrantskom krizom u BiH, kada je poručeno da je “građansko strpljenje pri kraju”.

Završili izbori, migranti opet u fokusu

Nakon što su se izborne teme i kalkulacije poprilično “izlizale”, migrantska problematika prošle sedmice ponovo je pronašla mjesto u bh. medijima. Protesti građana Bihaća, koji su, očito, izlaskom na ulice, željeli skrenuti pažnju na indolentnost nadležnih vlasti naspram migrantske krize i narušene sigurnosne situacije u gradu, došla je domaćim medijima kao “kec na desetku” u pronalaženju adekvatnih medijskih sadržaja koji će zasititi publiku željnu akcije i reakcije.

Iako je problem s migrantskom krizom u Bihaću intenzivan već mjesecima, a zbog nebrige vlasti ispaštali su (i dalje ispaštaju) i migranti i građani, realni intenzitet stanja i problema tek se od subotnjih protesta počeo nazirati u domaćim medijima i čini se da su tek od ovog vikenda i mediji, ali i građani ostatka Bosne i Hercegovine, imali predstavu o tome kakvo je stvarno stanje u Bosanskoj krajini, posebice Bihaću. Međutim, izvještaji značajnog broja medija i tada su krenuli u krivom smjeru, naročito nakon blokade saobraćajnice i autobusne stanice u Bihaću, nakon čega se stekao dojam da građani Bihaća pozivaju na linč migranata. Takva intencija trebala se u potpunosti izbjeći, naprosto jer Bišćani čitavu godinu udomljavaju, hrane i pomažu više hiljada migranata i do sada nije zabilježen apsolutno nijedan napad domaćeg stanovništva na nekog Sirijca, Iranca ili Pakistanca.

Suštinu problema u Bihaću odlično je detektirao portal Klix u članku od 22. oktobra. U tekstu pod naslovom “Kako je država ‘zavadila’ građane i migrante: Obećali pomoć, a kriza se slomila na jednom gradu”, objašnjeno je da je “država zakazala jer nije na vrijeme reagirala u slučaju migrantske krize koja je naročito izražena u Bihaću”. Ističe se da je “vlast obećavala rješenje, nudile su se opcije za izgradnju kampa, čak je država dobila i određeni novac za rješenje migrantske krize”. No u međuvremenu, “kako su prošli izbori, prošla je i volja nadležnih za rješenje problema”.

Autor se potom bavio istupima pojedinih grupa građana sa protesta u Bihaću, koji su pretresali autobuse koji su dolazili iz Sarajeva u Bihać, navodeći da je takav čin “podijelio javnost o načinu i opravdanosti okupljanja”.

“Građani i migranti su žrtve nesposobne vlasti”

Potom je kao sagovornika naveo freelance novinara Adisa Nadarevića, koji se intenzivno bavi pitanjem migranata, njihovog statusa i odnosa javnosti prema njima. On je u nekoliko rečenica sažeo bit građanskih okupljanja, posebice istakavši da se “ne smije gubiti iz vida da su i građani i migranti u ovoj priči žrtve i da su njihove sudbine u rukama indolentnih, nesposobnih i neodgovornih vlasti te domaćih i stranih interesnih grupa kojima ni građani ni migranti ne znače ništa dok god donose glasove i/ili zaradu”.

Nadarević dalje objašnjava da “kada se protestuje, to treba činiti hladne glave, s jasno artikuliranim i ostvarivim zahtjevima i ne smije se dopustiti pojedincima da manipuliraju masom i kompromitiraju cilj protesta. Nažalost, to se desilo i skrenulo je pažnju s pravog problema i stvarnih krivaca. Sad imamo idealnu situaciju za vlast i međunarodnu zajednicu – građane koji frustraciju ispoljavaju ka migrantima i međusobno jedni ka drugima”.

Iako su Bišćani mjesecima upozoravali na razvoj situacije u njihovom gradu, tražili pomoć nadležnih, pa čak su i predstavnici njihovih gradskih vlasti protestirali u Sarajevu, sistem je problem uporno ignorisao i povratne reakcije nisu dobijali. A kakav odnos država ima prema ovom pitanju, najbolje ilustruje podatak da više od mjesec nema informacija o aktivnostima Operativnog štaba za pitanje migracija, koji je prije nekoliko mjeseci redovno sedmično zasjedao i javnost informirao o svim potezima.

Zbog svega navedenog, mediji bi trebali biti mnogo pažljiviji u izvještavanju o migrantskoj krizi u ovom gradu, protestima koji se dešavaju posljednjih dana i posebice artikulaciji građanskih zahtjeva, kako se oni ne bi pogrešno interpretirali i usmjerili, umjesto ka vlastima, u pravcu migranata. Ukratko, sistem je zakazao, a građani i migranti su žrtve koje ne bi smjele biti pozicionirane na neprijateljske strane.

Sve u svemu, možemo kazati da medijsko izvještavanje o migrantskoj krizi u Unsko-sanskom kantonu u proteklih mjesec dana nesumnjivo reflektuje sintagma “iz krajnosti u krajnost”. Krajem septembra i u prvoj polovici oktobra, predizborna kampanja i minuli izbori u Bosni i Hercegovini potisnuli su migrantsku problematiku na marginu interesa bosanskohercegovačke “sedme sile”, no, kad su stranke, postizborne kalkulacije i šarolike analize postale manje zanimljive domaćim televizijama, novinama ili portalima, naslovnice su naprasno preplavili izvještaji o incidentima i protestima građana Bihaća zbog migrantske krize. S druge strane, Bišćane, ali i migrante, jedne pored drugih i jedne s drugima, istim intenzitetom i dalje muče glavobolje i nedaće zbog nebrige državnih vlasti o njihovim sudbinama, a ti problemi, zapravo, nikad nisu ni prestali, još od početka godine. Stvar je samo koliko će tome mediji dati na značaju.