KORUPCIJA U OBRAZOVANJU: BEZ ADEKVATNOG MEDIJSKOG TRETMANA

IZDVAJAMO

Glas Srpske je daleko ozbiljniji u tretiranju ove teme. Međutim, ogromna je koncentracija na RS. Činjenica jest da oni svojim imenom potenciraju taj entitet, ali se to ne bi smjelo dešavati kod problema koji prevazilaze njegove granice. Osim toga, taj problem, kao i prethodna dva medija, rijetko tretiraju s obzirom na to da je on svakodnevan. Dakle, ni kod koga ne postoji kontinuitet praćenja teme, barem onog što započnu. Ipak, kad ga tretiraju, kod Glasa Srpske naglašen je autorski i istraživački pristup.

KORUPCIJA U OBRAZOVANJU: BEZ ADEKVATNOG MEDIJSKOG TRETMANA

Internet-portali Klix, Glas Srpske i Poskok smatraju korupciju u obrazovanju velikim društvenim problemom, ali rijetko o njoj pišu

Tema ove analize je medijsko izvještavanje o korupciji u obrazovanju. Važnost pristupa toj temi ogleda se u činjenici da su svi saglasni da je obrazovanje temelj društva, a korupcija najveće njegovo zlo. Spajanjem ta dva generalna stava korupcija u obrazovanju značila bi najveće zlo u temelju društva. Ako je to tako, onda je to i najveći medijski izazov. Na koji se, nažalost, ne odgovara u novinarskom smislu adekvatno.

Zbog lakše pretraživosti, odlučili smo se da analiziramo internet-portale. Zbog etničke parcijaliziranosti zemlje, a shodno tome i obrazovanja, odabir je pao na Klix, Glas Srpske i Poskok. Ne želi se reći da su ti portali namijenjeni samo određenim etnijama, ali u ovom tekstu polazimo od pretpostavke da oni predstavljaju pokazatelje kako se sporna tema negdje tretira.

Tako različiti, a tako slični

Zanimljivo je bilo konstatovati da je odnos ova tri portala kod tretiranja velikih ideoloških i političkih tema nerijetko radikalno suprotan, a u vezi s temom korupcije u obrazovanju gotovo identičan. “Velike teme” su pitanje otcjepljenja RS-a, formiranja trećeg entiteta, odnos prema ratnoj prošlosti, zločinima, genocidu i slično.

Kad je riječ o korupciji u obrazovanju, Klix je skoncentrisan uglavnom na visoko obrazovanje i to bez vlastitog istraživanja. Radi se najčešće o agencijskim tekstovima. Tekst “Korupcija u BiH nije tajna, dešava se u zdravstvu i obrazovanju” potpisuje Federalna novinska agencija. Radi se o izvještaju s konferencije održane u junu ove godine. Govorilo se uopšteno, maglovitim tvrdnjama koje stvaraju osjećaj zabrinutosti, ali nisu navedene stvari, možda na konferenciji nisu ni date, koje bi ih potvrdile.

Ipak, prezentirano je i nešto konkretno, što se odnosi na budućnost. Riječ je o Akcionom planu za borbu protiv korupcije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu za period 2015. – 2019. To nije ponukalo uredništvo Klixa da se detaljnije tome posvete niti da do danas provjere kako se plan implementira i da li je dao neke rezultate.

U tekstu “Lisak: Korupcija u visokom obrazovanju je sveprisutna”, iz 2014., opet u potpisu imamo “Fena”, uopštene tvrdnje formulisane su kao izvještaj sa seminara pod nazivom “Borba protiv korupcije u visokom obrazovanju”. Tu stoji da je seminar organizovan u sklopu šireg projekta kojeg finansira Evropska unija. I seminar i projekt su već davno prošli, a kakve su rezultate dali, ne znamo. Očigledno da na Klixu takve agencijske vijesti uzimaju kao gotov sadržaj, a pseudodogađaje kao stvarne. Oni su nešto što se samo po sebi podrazumijeva kao vrijedan sadržaj, a ne nešto što treba da podstakne na daljnje istraživanje.

Tekst iz 2011. “Korupcija osnovni problem visokog obrazovanja” također je Fenin i radi se o pres-konferenciji nevladine organizacije koja se bavi korupcijom. Isti problem kod izvještavanja kao i u prethodno navedenim tekstovima koji je, izgleda, kontinuirani, dugogodišnji.

Ipak, tu je i jedan tekst skorijeg datuma, iz septembra ove godine, potpisan sa “Klix”. Iako je naslovom prednost data senzacionalizmu i drugoj temi, u tekstu se tretira i nelegalna nabavka udžbenika. Radi se o tekstu naziva “Optužbe za korupciju u Brčkom: Uzimao novac od šehidske porodice.

Glas Srpske vlastitim snagama, Poskok vlastitim prepisivanjem

Na Poskoku je slično. Tekst iz 2014. “Kupljena diploma može ubiti nekog” nije potpisan, a govori o pokušaju uvođenja predmeta koji bi se bavio korupcijom u 50 osnovnih i 50 srednjih škola te na sedam javnih univerziteta. Pošto se radi o nečemu revolucionarnom u visokom obrazovanju i pošto su to najavili, praćenje razvoja projekta je bilo obavezno, ali se nije desilo. Jednostavno ne znamo šta se poslije desilo i da li je sve možda završilo na najavi.

Kao i Klix, i oni su prenijeli isti tekst o projektu “Obrazovanjem protiv korupcije”, potpisan je kao Fenin, ali je s drugačijim naslovom: “Kupovina ispita na fakultetima: Prolaz košta od 200 do 500 KM”. Za razliku od Klixa, njihov fokus usmjeren je na mnogo konkretnije podatke u vezi s korupcijom, ali je ostao bez daljnjeg istraživanja i izvještavanja o eventualnim učincima projekta.

U nepotpisanom, a od Slobodne Evrope preuzetom tekstu “‘TURBOFOLKIZACIJA’ VISOKOG OBRAZOVANJA U BiH Fakulteti u BiH niču kao gljive poslije kiše: Štamparije (bezvrijednih) diploma”, uvod govori o opštem stanju u visokom obrazovanju, ali potom se navode samo primjeri iz Tuzle. Osim navođenja primjera loše, koruptivne prakse, nema izvještavanja o pokušajima ni putu rješavanja problema.

Glas Srpske je 2011. objavio tekst Darka Gavrilovića. Prava je rijetkost naići na autorski tekst o ovoj temi te je to samo po sebi za pohvalu. Tekst nosi naziv “Korupcija najveći problem u obrazovanju”.

Glas Srpske je tim tekstom pokazao i najveću odgovornost prema ovoj temi. Taj medij je za vlastite potrebe platio agenciji istraživanje javnog mnijenja povodom te teme i tekst je izvještaj o njegovim rezultatima. Dalje, bar kad je portal u pitanju, nema nikakvih tekstova koji bi se bazirali na rezultatima tog istraživanja.

Od analiziranih tekstova, najbolji nalazimo na njihovom portalu. Radi se o tekstu Gorana Maunage. On već naslovom ide u suštinu: “Korupcija u školstvu – zločin protiv nacije bez predumišljaja.” Tekst obiluje primjerima i kompetentnim izvorima za dokaz toga što je u naslovu postavljeno.

U tekstu Mirjane KusmukKoliko košta zvanje” iz 2013. problematizuje se korupcija u visokom obrazovanju. Autorica je primjerima skoncentrisana na RS, iako pravi paralele sa Srbijom, ali i s BiH u cjelini. To, naravno, nije problem autorice, ali jest cjelokupne usmjerenosti medija jer se korupcija ne može posmatrati izolovano. Pod uslovom da je cilj obuhvatiti kompletnu temu i ukazati na glavne njene probleme te dati putokaz za rješenje, što autorica pokušava. Međutim, čak i da je stanje u RS-u sjajno, to bilo koga iz RS-a ne priječi da do zvanja dođe u nekom drugom dijelu BiH. Osim toga, ono što je problem autorice jeste to što iznosi frapantne detalje, ali ne navodi dokaz za njih. Naprimjer: “Do pisanog diplomskog rada može se doći i danas porudžbinom na netu za sedam dana i za 100 KM.” Da li je neko došao? Ima li neki oglas? Kakav je kvalitet tog rada? Da li je ocijenjen pozitivno? Cijeli je niz pitanja i to jest tema, ali zasebna. Spomenuta u kontekstu ionako jako široke teme, ova rečenica služi samo kao njen intenzifikator. Pojačava osjećaj nezadovoljstva, ali nemamo dokaz za nju.

Ima li korupcije u entitetu?

Dakle, ono što je zajedničko svim ovim medijima jest da korupciju u obrazovanju smatraju velikim društvenim problemom generalno i najvećim u obrazovanju. Klix i Poskok ne pokazuju nikakav trud da se s tim problemom novinarski suoče i da ga istražuju. Poskok je u tom smislu licemjerniji. Radi se o mediju koji se zalaže za hrvatske nacionalne interese, a pritom ne razmatra temu koja svima, pa i Hrvatima, najviše šteti. Ima li korupcije i kako je suzbiti u Mostaru, Širokom Brijegu i drugim mjestima koja oni otvoreno ubrajaju u treći entitet.

Glas Srpske je daleko ozbiljniji u tretiranju ove teme. Međutim, ogromna je koncentracija na RS. Činjenica jest da oni svojim imenom potenciraju taj entitet, ali se to ne bi smjelo dešavati kod problema koji prevazilaze njegove granice. Osim toga, taj problem, kao i prethodna dva medija, rijetko tretiraju s obzirom na to da je on svakodnevan. Dakle, ni kod koga ne postoji kontinuitet praćenja teme, barem onog što započnu. Ipak, kad ga tretiraju, kod Glasa Srpske naglašen je autorski i istraživački pristup.

Ono što vrijedi za sve jest da korupciji u obrazovanju pristupaju pretežno kad je riječ o visokom obrazovanju. Međutim, ona seže i do nivoa vrtića i inspektora za predškolski odgoj. Također, evidentan je i nedostatak analize mehanizama i strategija borbe protiv korupcije.

 

About The Author