KOLOIDNO SREBRO: Istine i zablude o popularnom preparatu

IZDVAJAMO

Misteriozna, gotovo pa alhemijska riječ “koloidno“ u sintagmi naziva preparata vjerovatno korisnicima lažno sugerira moć i ljekovitost preparata. Međutim, ova riječ je standardni hemijski termin i označava sve one vrste smjesa u kojima se ne događa taloženje ili je taloženje veoma, veoma sporo. Naime, postoje različite vrste koloidnih smjesa, a klasifikacija je urađena prema tome u kojem se agregatnom stanju nalaze faze smjese: da li se radi o smjesi tekućine u gasu, čvrste tvari u gasu, gasa u tekućini, tekućine u tekućini, čvrste tvari u tekućini. Primjeri koloidnih smjesa su dim, aerosol, magla, oblaci, pjena, mlijeko, majoneza, želatina, pa čak i krv.

KOLOIDNO SREBRO: Istine i zablude o popularnom preparatu

Foto: HEIDI GUTMAN/NBC NEWSWIRE/GETTY IMAGES

Radi se tek o još jednom u nizu šarlatanskih pomodnih proizvoda. Vjerovatno neće uzrokovati momentalno trovanje, ali ne spada ni u dovoljno efikasne tvari čija bi upotreba imala opravdanje

Preparate iz domene alternativne medicine možemo svrstati u dvije grupe: u one koji ne pomažu, ne liječe, i u one koji ne liječe a istovremeno su veoma opasni. U posljednje vrijeme svjedočimo najezdi preparata koloidnog i jonskog srebra – gotovo se ne može naći apoteka koja ove preparate nema u ponudi. Za njega se vezuju sumnjive tvrdnje da je najbolji antiseptik i antibiotik, da liječi rak, bolesti želuca i crijeva, ekceme, akne, lišajeve, da je odlično sredstvo protiv parazita i hroničnog umora, pa čak i da liječi sidu (AIDS) i lajmsku bolest.

Ukratko, koloidno srebro je još jedan čarobni panacej, ali njegova je “čarobnost” vrlo upitna. Na tim preparatima se obično navodi da “jača imunitet” te da je dobro “sredstvo za detoksikaciju” organizma. To je još jedan od preparata za koje se tvrdi kako ih zvanična medicina i farmacija pokušavaju potisnuti i sakriti njihovu učinkovitost jer su toliko efikasni da dovode u pitanje položaj zvanične medicine. Kako bismo bolje razumjeli problematiku preparata srebra, naročito koloidnog srebra, potrebno se bolje upoznati s hemijskim i fizičkim osobinama ovih tvari te s njihovim utjecajem na fiziološke procese u živim bićima.

Koloidne smjese

Misteriozna, gotovo pa alhemijska riječ “koloidno“ u sintagmi naziva preparata vjerovatno korisnicima lažno sugerira moć i ljekovitost preparata. Međutim, ova riječ je standardni hemijski termin i označava sve one vrste smjesa u kojima se ne događa taloženje ili je taloženje veoma, veoma sporo. Naime, postoje različite vrste koloidnih smjesa, a klasifikacija je urađena prema tome u kojem se agregatnom stanju nalaze faze smjese: da li se radi o smjesi tekućine u gasu, čvrste tvari u gasu, gasa u tekućini, tekućine u tekućini, čvrste tvari u tekućini. Primjeri koloidnih smjesa su dim, aerosol, magla, oblaci, pjena, mlijeko, majoneza, želatina, pa čak i krv. Kako postoji veliki diverzitet koloidnih smjesa, jasno je da mora postojati neki opšti zakon, opšta osobina svih ovakvih smjesa da bi one mogle imati naziv “koloidi”. Tako sve one smjese u kojima dispergiranu fazu čine nanočestice, tj. čestice promjera između 1 i 1000 nm, nazivamo koloidi. Koloidne smjese imaju niz fizičkih svojstava koja su drugačija od svojstava pravih otopina, ali i drugačija od svojstava smjesa u kojima su dispergirane čestice većeg promjera. Tako koloidi drugačije odbijaju svjetlost, mogu prelaziti iz tečnog u čvrsto stanje i imaju niz drugih, pomalo neobičnih svojstava. Koloidno srebro je smjesa nanočestica srebra u destiliranoj vodi i možemo ga uporediti sa sitnim česticama prašine u zraku, vidljivim na suncu, koje dugo vremena lebde i teško padaju.

S druge strane, postoje i preparati jonskog srebra, koji su potpuno drugačiji od koloidnog srebra. Naime, ovdje se radi o otopinama u kojima srebro jonizira, dajući pozitivno naelektrisane katione, čestice koje su otpustile jedan negativni naboj (elektron) i time postale pozitivno naelektrisane. Ponekad se i ovakvi preparati prodaju kao koloidno sredstvo, ali sa aspekta hemije, oni nikako nisu koloidi.

Zabranjeno u SAD-u

Koloidno srebro je jedan od najpoznatijih alternativnih lijekova, međutim, američka Administracija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) te niz drugih medicinskih institucija i agencija ne prepoznaju korištenje koloidnog srebra kao efikasan i siguran tretman. U zvaničnom registru FDA piše kako ova institucija ne poznaje naučne dokaze efikasnosti upotrebe koloidnog srebra te da ovaj preparat može dovesti do opasnih stanja. FDA nije odobrila niti jedan preparat na bazi koloidnog srebra – zapravo, svi takvi preparati su od 1999. u SAD-u praktično ilegalni.

Međutim, poklonici alternativne medicine tvrde sasvim suprotno: da je koloidno srebro neškodljiv antibiotik koji je toliko efikasan čak i protiv antibiotik-rezistentnih sojeva bakterija te da je farmaceutska industrija lobirala kod vlade da se ovaj lijek zabrani. Prema njihovom mišljenju, upotreba koloidnog srebra bi znatno smanjila upotrebu antibiotika, što nije u interesu farmaceutske industrije, odnosno, “farmakomafije”.

I dok je koloidno srebro u SAD zabranjeno te ga pojedinci sami potajno pripravljaju, to je u našem regionu očita pojava epidemije transparentnog korištenja koloidnog srebra. Upada u oči činjenica da često upravo apotekari, diplomirani farmaceuti, preporučuju ovaj pripravak i da se koloidno srebro može kupiti ne samo u apotekama alternativnog predznaka već i u konvencionalnim apotekama, pa čak i u lancima trgovina kozmetičkih proizvoda. Apotekari se pravdaju da moraju držati ovaj preparat jer ga kupci traže, po principu “ako ga ja ne prodam, prodaće ga neko drugi”. Na našem tržištu postoji niz preparata koloidnog srebra, različitih proizvođača. Tako se u domaćim apotekama može naći koloidno srebro proizvođača Institut “Dr Milan Jovanović Batut” iz Zemuna, na kojem je naznačeno da se radi u koncentraciji srebra od 15 ppm (ppm označava da se radi o koncentraciji jedan dio rastvorene tvari na  milion dijelova rastvora). Međutim, može se naći i preparat koloidnog srebra proizvođača De Facto iz Bihaća, koji ima dozvolu Ministarstva zdravlja FBiH, a koji nema informaciju o koncentraciji na vidljivom mjestu na ambalaži. Pri tome se ovi preparati reklamiraju kao “tajna savršenog zdravlja” i preporučuju za vanjsku i unutrašnju upotrebu.

Glavni razlog zašto je FDA donijela odluku da ne dozvoljava upotrebu koloidnog srebra je činjenica da izlaganje organizma srebru dovodi do stanja zvanog argirija (argiroza). Sam termin “argirija” dolazi od starogrčke riječi za srebro, koja glasi argyros. Ovo stanje je vrlo karakteristično po tome što koža postaje plavičasta te ten može varirati od sivkaste do zaista plave “štrumfovske” boje. Pojava plavičaste boje kože može biti lokalizovana ili generalna, a nastaje usljed nakupljanja srebra u prostoru između stanica. Nakon izlaganja UV zracima, srebro iz oksidovane forme prelazi u elementarno srebro, što pogoršava kliničku sliku pacijenta, budući da koža poprima još tamniju plavu boju. Smatra se da srebro utječe nekako na melanocite i melanin te sprega srebra i ovog pigmenta, prirodno prisutnog u koži, rezultira plavičastim tenom. Argirija nastaje ne samo uzimanjem koloidnog srebra nego i nakon uzimanja srebrenih soli i srebra u jonskom obliku.

Panika zbog milenijumskog virusa

Koloidno srebro je bilo popularan lijek početkom prošlog vijeka, sve do četrdesetih godina kada se pokazalo da je penicilin mnogo efikasniji u borbi sa bakterijama. Sama upotreba srebra u medicini mnogo je starija: srebro se koristilo u tretmanima rana, lišajeva te gonoreje. Međutim, to što se srebro dugo koristi u medicini nije argument za njegovu upotrebu: olovo, živa, pijavice te niz vrlo toksičnih supstanci su se tokom istorije upotrebljavali kao preparati sve dok naučno nije dokazano da su štetni ili beskorisni. Korištenje srebra je postalo naglo ponovo popularno devedesetih, kada je zavladala panika da će doći do kataklizme usljed milenijumskog virusa (Y2K) te su pripravci “uradite-kod-kuće” postali mnogima interesantni. Zapravo, srebro zaista ubija bakterije u kulturi in vitro, a zanimljiva je i upotreba srebra u kombinaciji s procesom elektrolize u pročišćavanju i dezinfekciji pijaće vode na svemirskoj stanici Mir i na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Također, i Svjetska zdravstvena organizacija navodi upotrebu srebrenih elektroda ili koloidnog srebra u filterima kao metodu pročišćavanja i dezinfekcije pijaće vode. Međutim, treba znati da u tom slučaju srebro ostaje na filteru i ne prelazi u vodu koja se dalje koristi za piće. Srebro zaista uništava bakterije, ali djeluje nepovoljno i na zdrave stanice. Srebro uništava bakterije samo u obliku srebrenog jona koji oštećuje neke enzime potrebne stanicama. Ovo svojstvo srebra je pojačano u električnom polju. Međutim, u koloidnom srebru, srebro nije jonizirano, niti postoji električno polje, nego se radi o malim, mikroskopskim komadićima srebra. Klasični antibiotici su se pokazali mnogo efikasnijim za liječenje bakterijskih bolesti od derivata srebra.

Zabilježeno je nekoliko slučajeva ozbiljne argirije: Stan Jones iz Montane je bio kandidat za senatora, a zbog straha od Y2K je počeo uzimati koloidno srebro. Uprkos tome što je njegova koža dobila neobičan ton, Jones tvrdi kako je izuzetno zdrav i nastavlja promovisati koloidno srebro. Drugi slučaj je Paul Karason ili, kako su ga mediji nazvali “Papa Smurf” (“Papa Štrumf”), koji je sam sebi pravio pripravak kako bi izliječio sinuse i dermatitis. Karason je preminuo 2013. od srčanog udara koji nije bio povezan sa argirijom. Treći poznat slučaj argirije je onaj Rosemary Jacobs, kojoj su kao djetetu dali kapi koloidnog srebra kao tretman za alergiju. Jacobs je napisala i priču o svom slučaju te ima blog koji koristi kao medijsko sredstvo u borbi protiv nesigurnih i neefikasnih preparata alternativne medicine. Ona u tom tekstu i postovima na blogu upozorava na to kako su upravo kapi za nos koloidnog srebra najopasniji preparat i kako promotori koloidnog srebra pogrešno citiraju i interpretiraju podatke te da su izlječenja ovim preparatom anegdotalna. Postoje mišljenja i da je plava boja kože kod nekih hinduističkih božanstava i njihovih reinkarnacija, prije svega, Krišne, zapravo prikaz kliničke slike argirije, ali nema puno dokaza za takve tvrdnje.

Argirija i posljedice

Premda sljedbenici alternativne medicine ovo stanje nazivaju tek “kozmetičkom pojavom”, treba znati da je argirija stanje koje se ne može izliječiti iako ne ugrožava život osobe. Međutim, u kontrastu s mišljenjem da argirija nije opasna po život, stoje neka istraživanja koja sugeriraju da ovo stanje dovodi do oštećenja bubrega i slabljenja vida jer depoziti srebra u oku oštećuju leće oka.  Također, korištenje srebra eksterno, kao antiseptika za rane, također nije bezopasno: pokazano je kako je srebro neselektivno citotoksično, što znači da ubija kako bakterije, tako i zdrave stanice pacijenta. Prema radu iz 1996. godine, objavljenom u Journal of Toxicology (online objavljen 2008.) pod nazivom “Silver Products for Medical Indications: Risk-Benefit Assessment“, gdje je procijenjen rizik uzimanja srebra, doza srebra koja neće izazvati argiriju iznosi 5 mikrograma po kilogramu tjelesne mase dnevno.

Ovdje se zaista radi o maloj količini te poklonici alternativne medicine brane pripravke koloidnog srebra kao sigurne za upotrebu, čak i za bebe, ako se srebro pripremi na odgovarajući način i pravilno dozira. Prema njihovim tvrdnjama, koloidno srebro sadrži 5 do 15 miligrama dispergiranog sredstva na litru preparata. Odnosno, najslabije koloidno srebro u litri sadrži hiljadu puta veću količinu srebra od one “sigurne”, no, kako niko ne bi u jednom danu popio litru koloidnog srebra, to je rizik zanemarljiv. Ovo bi sve bilo u redu, kada bi preparati alternativne medicine bili jednako kontrolisani kao standardni lijekovi. Međutim, neke analize koje je radila upravo FDA pokazale su kako količina srebra u ovim preparatima varira i rijetko je ona koja je navedena na deklaraciji. U nekim proizvodima je iznosila čak 124% od one količine koja je navedena na preparatu. To, praktično, znači da uzimajući koloidno srebro zapravo ne znate koliko srebra unosite u organizam jer ne postoje stroge i jasne kontrole nad proizvodom i provjere koncentracije “aktivnih tvari”. U zemljama poput onih iz našeg regiona nejasna je procedura kontrole takvih preparata i kvalitet kontrole. Također, to znači da se ovdje radi o varanju korisnika, s obzirom da rijetko kupe ono što je na deklaraciji napisano.

Još jedna stvar zbog koje su ljudi češće skloni upotrebi alternativnih preparata poput koloidnog srebra jeste i to što ovi preparati, za razliku od lijekova naučno priznate medicine, ne moraju imati navedene nuspojave. To stvara lažnu sliku kako taj preparat ne dovodi do nikakvih nuspojava. Ipak, argiroza kao posljedica prekomjerne upotrebe preparata srebra nije tek kozmetička pojava. Srebro ne spada ni u elemente od esencijalne važnosti za ljudski organizam te ga nije potrebno unositi. Zapravo, koloidno srebro je još jedan u nizu šarlatanskih pomodnih preparata, koji, premda neće uzrokovati momentalno trovanje, a možda ni argirozu, ne spadaju u dovoljno efikasne tvari da bi se njihova upotreba opravdala.

About The Author