Zapošljavanje u javnim institucijama i ustanovama u Republici Srpskoj odavno je rezervisano samo za povlaštene. Posao se dobija jedino po partijskoj ili rodbinsko-prijateljskoj liniji, a kad ovakav način zapošljavanja preuzme primat i u zdravstvu jedne države, u ovom slučaju entiteta, jasno je da je ona u velikom problemu.
Prema istraživanju BUKA portala, takva situacija je postala stalna praksa pri zapošljavanju novih radnika u zdravstvu Republie Srpske. Na osnovu podataka do kojih smo došli većina zaposlenih u RS u posljednjih nekoliko godina posao je dobla bez javnog konkursa i mimo zakona.
Postavlja se pitanje kako je moguće da se neko zapošljava u javne ustanove kršeći zakon, i što je još gore, da se ta praksa ponavlja svakodnevno bez ikakvih sankcija.
Odgovor je jednostavan! Pravilnici o radu zdravstvenih ustanova i sprega vrha vlasti sa rukovodstvom u zdravstvenom sektoru.
Naime, većina domova zdravlja, bolnica i instituta nove kadrove primaju isključivo pozivajući se na pravilnike, koji su u njihovom slučaju iznad zakona. Ono što je zanimljivo da samo nekolicina ovih ustanova je spremna ustupiti na uvid ove pravilnike, jer se najčešće radi o nezakonitim dokumentima, koji sadrže korupcijske mehanizme, diskriminatorne elemente, te omogućavaju da se sve završi između dvije odobe – direktora i osobe koja se zapošljava.
Neki od primjera takvih pravilnika do kojih smo došli, tačnije izvodi, sadrže odredbe prema kojima “direktor može raspisati javni oglas”. Dakle, u njima se navodi da ova institucija, odnosno njen direktor ne mora da raspiše javni oglas, tako da to nikad i ne radi, čime vrši selektivno zapošljavanje, tj. vrši diskriminaciju lica koja traže zaposlenje. Takav način zapošljavanja protivi se članu 19. i 20. Zakona o radu RS, a koji zabranjuje direktnu i indirektnu diskriminaciju lica koja traže zaposlenje.
Protivno je i članu 39. stav 3. Ustava RS koji definiše pravo svake osobe na slobodan izbor zanimanja i zaposlenja, kojoj su „pod jednakim uslovima dostupni radno mjesto i položaj“. Takođe, članom 33. definisano je pravo građana da sudjeluju u javnim poslovima i da „pod jednakim uvslovima budu primljeni u javnu službu”.
Na koji način se omogućavaju direktoru jedne zdravstvene ustanove da zapošljava koga on hoće, bez prethodnog javnog oglasa koji predviđa zakon pokazuje primjer iz Doboja, odnosno tamođšnjeg “Doma zdravlja”. U ovoj ustanovi se prema pravilniku direktoru daje mogućnost da odluči hoće li se odluka o zapošljavanju objaviti u dnevnoj štampi i prijaviti Zavodu za zapošljavanje. Ukoliko se direktor osjeća neobaveznim da uradi tako nešto slobodno može da to preskoči. Da zlo bude veće, internim pravilnikom direktoru dobojskog “Doma zdravlja” omogućeno je i da “u slučaju potrebe za popunom slobodnog radnog mjesta sa punim ili nepunim radnim vremenom može samo na ogsanoj tabli objaviti takvu potrebu”. Na ovaj način, poslodavac je stvorio uslove u kojima ne mora nikad da objavljuje javne oglase, a može da prima nove radnike. Posebno internim obavještenjima koja malo ko može da vidi.
Očigledan primjer pozivanja na pravilnik i zapošljavanja vidljiv je u skoro svim zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj, a mi vam donosimo samo neke do kojih smo došli. Takav način zapošljavanja karakterističan je za JZU Instituz za javno zdravstvo RS, koji navode da je prijem u radni odnos, pored posredstva javnih oglasa, vršen i “izborom između kandidata koji su se naposrednim putem obratili Institutu radi zasnivanja radnog odnosa.”
Ovakav način zapošljavanja koji omogućava direktorima zdravstvenih ustanova primanje radnika bez konkursa doveo je do toga da je trenutni zdravstveni system u RS pred kolapsom, sa manjkom kvalitetnog i stručnog medicinskog osoblja, a viškom nepotrebnih radnika u upravi, vozača, čistačica…
Na ovo su ukazivali i mladi doktori medicine koji su u svom obraćanju naveli da se hitno mora donijeti uredba koja bi kažnjavala one koji provode zapošljavanje bez objavljenih konkursa.
“U ovom trenutku naglašavamo značaj zajedničkog pronalaska sistemskog rješenja za problem zapošljavanja doktora medicine i da nam se na taj način omogući da ostanemo u Republici Srpskoj koja nas je školovala, a što je želja većine nas. Činjenica je da bi zaposlenje svih nezaposlenih doktora medicine ovu državu koštalo ne više od 4 miliona KM na godišnjem nivou. Smatramo da je to moguće obezbjediti kroz mjere racionalizacije u drugim sektorima i smanjenjem broja nemedicinskog kadra u zdravstvenom sektoru, jer zaposlenje je prvi i osnovni uslov da ostanemo ovdje, formiramo porodice, liječimo naš narod i izgrađujemo naše društvo i državu”, naveli su mladi doktori okupljeni u neformalno udruženje nezaposlenih doktora medicine Republike Srpske.
Oni su tad predložili:
• Sistemsko rješavanje problema zaposlenja mladih ljekara
• Ukidanje moratorijuma na zaposlenje u zdravstvu koje se, kako je očigledno, odnosi samo na ljekare
• Prednost pri zaposlenju dati djeci poginulih boraca i ratnih vojnih invalida, ljekarima koji su dugo na birou i ljekarima koji su završili fakultet sa visokim prosjekom
• Obavezno objavljivanje javnih konkursa i rezultata konkursa
• Omogućavanje doedukacije i stručnog usavršavanja kroz formu volonterskog rada onima koji to žele s ciljem sticanja iskustva u poslu
• Borba protiv nepotizma pri zapošljavanju
„Ako to ovo društvo i država ne mogu da obezbijede, želimo da se to jasno stavi do znanja građanima Republike Srpske i nama mladim ljekarima, kako bismo mogli da odlučimo da, protivno svojoj volji, zaposlenje i normalan život tražimo u drugim državama i liječimo tuđi narod; državama koje će da nam obezbijede egzistenciju, priliku za pristojan život i mogućnost za formiranje porodice, kad to već ovo društvo i država ne mogu,“ zaključuju u ovom udruženju.
Sudeći prema do sad učinjenom ovi doktori će, kao i mnogi drugi, svoju sreću morati potražiti izvan granica Republike Srpske.
Ervin Turbić iz Udruženja građana „Justicia“, koji se godinama bavi temom zapošljevanja u zdravstvenim ustanovama saglasan je da su najveći problem pravilnici o radu.
“Na ovaj način se daju ovlasti direktorima javnih ustanova, pa tako i zdravstvenih, da prema ličnom nahođenju zapošljavaju, bez raspisivanja javnih oglasa. Naša analiza ovih pravilnika je pokazala da niti jedan od njih nije u saglasnosti sa članovima 19. i 20. Zakona o radu RS, kojima se definiše indirektna i direktna zabrana diskriminacije lica koja traže zaposlenje, kao ni ostalim pozitivno pravnim propisima naše države, kao što je Zakon o zabrani diskriminacije u BiH, Zakon o ravnopravnosti spolova, itd”, objašnjava Turbić.
Udruženje „Justicia“ je u prethodnih godina intenzivno istraživala načine zapošljavanja u zdravstvenom sektoru. Turbić navodi da u većini pristiglih informacija i odgovora od strane zdravstvenih ustanova u RS, ali i Federaciji BiH, koje su tražili na temelju Zakona o slobodi pristupa informacijama, rečeno im je kako ne postoji zakonska obaveza raspisivanja javnih oglasa.
“To nije tačno. Naime, kada bi se, prilikom donošenja pravilnika od strane upravnih odbora zdravstvenih ustanova, uzela samo dva gore spomenuta člana Zakona o radu RS, a moraju se uzeti u obzir, nikada ni jedna osoba se više ne bi zaposlila bez raspisivanja javnih oglasa niti u jednu ustanovu. Dalje, Ustav Republike Srpske članom 39. stav 3. definiše pravo svake osobe na slobodan izbor zanimanja i zaposlenja, kojoj su pod jednakim uslovima dostupni radno mjesto i položaj. Također, članom 33. definisano je pravo građana da sudjeluju u javnim poslovima i da pod jednakim uvjetima budu primljeni u javnu službu. Ovo pravo građanima Republike Srpske redovno se uskraćuje neposrednim zapošljavanjem određenih kategorija osoba u javne ustanove, ali i javna preduzeća. Jer, zapošljavanje jedne osobe, bez raspisivanja javnog oglasa, diskrmininiše se svaki građanin koji ispunjava uslove za to radno mjesto i oduzima mu se ustavom zagarantovano pravo na jednakopravnost. U ovom slučaju, pravo da, na temelju javne oglasne procedure, konkuriše za radno mjesto za koje se obrazovao”, rekao je Turbić za BUKU.
Ervin Turbić, UG Justicia
Prema njegovim riječima, selektivno zapošljavanje osoba, vidljivo iz praktičnog djelovanja javnih subjekata, koje se najčešće odvija pod patronatom vladajućih političkih stranaka, predstavlja flagrantno kršenje najviših pravnih akata naše države i njenih entiteta.
“To su one iste osobe koje se svakodnevno pozivaju na njihovo poštivanje, nerijetko i u vezi zabrane diskriminacije, ali kada su u pitanju politička, etnička i vjerska, ali ne i ekonomska i socijalna prava građana, kojima pripada i pravo na rad i prava u vezi s radom.”
Kada je u pitanju proces zapošljavanja u javnom sektoru u Bosni i Hercegovini, analiza djelovanja javnih insititucija, tj. njihovih ovlaštenih predstavnika, pokazuje da su krivična djela nezakonitog posredovanja, zloupotrebe položaja i ovlaštenja, primanja i davanja dara i drugih oblika koristi i sl., praktično legalizovani pravilnicima o radu, kojima je definisan proces zapošljavanja.
Naime, potpuna autonomija predstavnika javnih ustanova i javnih preduzeća, kada je u pitanju zapošljavanje, a koja je data diskrecionim pravom rukovodilaca javnih ustanova i javnih preduzeća, omogućila je da se cjelokupan proces zapošljavanja odvija samo između dvije osobe: direktora javne ustanove ili javnog preduzeća i osobe koja treba biti primljena na određeno radno mjesto. Javnost je potpuno isključena iz ovog procesa i uglavnom dobije informacije kada je cijeli proces završen i osoba potpiše ugovor o radu.
