Kako pandemiju preživjeti zdravog razuma i čistog obraza

Ljudi su nekad vjerovali u stručnost znanstvenika, nisu s njima raspravljali uvjeravajući ih da su gledanjem filmića na YouTubeu i TikToku stekli kvalifikaciju za podučavanje liječnika medicini

Kako pandemiju preživjeti zdravog razuma i čistog obraza

  1. Postoje li i nakon dvije godine još uvijek ljudi koji misle da koronavirus (SARS-CoV-2) ne postoji? Ukoliko postoje, vrijeme je da im priopćimo tužnu vijest kako, nažalost, ipak postoji i ne samo da postoji već, kvragu, još i uzrokuje bolest COVID-19 koju, ne, ipak nije izmislio farmaceutski lobi da bi zaradio na prodaji lažnog cjepiva. U Hrvatskoj je od 25. februara 2020., kad je zabilježen prvi slučaj, zaraženo 412 hiljada ljudi, u BiH 238 hiljada, a u cijelom svijetu više od 236 milijuna ljudi, od čega je gotovo 5 milijuna ljudi i umrlo.
  2. Iako je na granici živog i neživog, koronavirus ima sposobnost prilagodbe putem mutacija. Novi su sojevi u pravilu zarazniji, brže se šire i imaju veći utjecaj na težinu bolesti i/ili imuni odgovor.
  3. Cijepljenje, nošenje zaštitnih maski preko nosa i usta (a ne na bradi) i držanje razmaka su jedine učinkovite mjere sprječavanja ili usporavanja njegovog širenja kojima raspolažemo.
  4. Ukoliko se do sada nismo cijepili, ne nosimo masku i ne držimo distancu, a ipak smo nekim čudom još uvijek živi i nezaraženi, mogli bismo pomisliti kako je ova sretna okolnost dovoljan dokaz da su sve navedene mjere nepotrebne. Ali nije, samo smo imali više sreće, nego pameti. Osobno iskustvo ni na koji način nije mjerodavno. Ukoliko želimo ispravno zaključiti, zaključak treba biti utemeljen na statistički relevantnim uzorcima, a ne anegdotalnim dokazima.
  5. Budući da svaka osoba zaražena trenutno prevladavajućim delta sojem prosječno zarazi sedam ljudi, da bi se epidemija zaustavila potrebno je u općoj populaciji imati minimalno 86 posto imuniziranih (cjepivom ili prebolijevanjem). To znači šest od sedam ljudi.
  6. Cjepivo nije proizvedeno od abortiranih embrija, ne sadrži nikakve čipove i ne izaziva sterilnost. Farmaceutska industrija se nije urotila s Billom Gatesom da bi zaradila na našoj lakovjernosti. Zapravo, tisuće znanstvenika već mjesecima naporno rade kako bi nam omogućili da, zahvaljujući cjepivu, ne obolimo od COVID-a ili bar izbjegnemo najteže simptome i posljedice kao i da, napokon, svi zajedno stanemo na kraj pandemiji. Na isti je način u prošlosti zaustavljeno širenje mnogih zaraznih bolesti visokog pomora, od tuberkuloze do velikih boginja, kolere, kuge, rubeole, zaušnjaka, hripavca, ospica i mnogih drugih, COVID je tek jedna u dugom nizu. Razlika je tek u tome što su ljudi nekad vjerovali u stručnost znanstvenika, nisu s njima raspravljali pokušavajući ih uvjeriti da su gledanjem propagandnih filmića na YouTubeu i TikToku stekli kvalifikaciju za podučavanje liječnika medicini, nego su s punim povjerenjem primali cjepiva znajući da im spašavaju život.
  7. Cjepivo protiv COVID-a nije nedovoljno ispitano, baš naprotiv, do sada je cijepljeno više od tri milijarde ljudi što ga čini najtestiranijim cjepivom u povijesti.
  8. Na tako velikom uzorku pokazalo se da su nuspojave uglavnom vrlo blage i kratkotrajne: bol u ruci i blago povišena temperatura. Tek kod tri osobe na milijun cijepljenih mogle bi se pojaviti ozbiljnije nuspojave: anafilaktički šok (pojavljuje se odmah i tretira adrenalinom), netipično zgrušavanje krvi (potrebno je liječnika upoznati da je pacijent cijepljen) i miokarditis (blagog oblika i ne ostavlja trajne posljedice). I ostali lijekovi koje uzimamo imaju nuspojave, nerijetko puno češće i značajno teže od ovih pa ih svejedno uzimamo.
  9. Protivnici cijepljenja često kažu kako svaki pojedinac ima pravo odlučiti o tome hoće li se ili neće cijepiti budući da riskira samo svoje vlastito zdravlje, ali nisu u pravu. Ukoliko se zarazi i razboli, zdravstveni sustav će biti opterećen njegovim liječenjem. To znači da će u sustavu biti manje novaca, liječnika, bolničkih kreveta i svega ostalog što je potrebno za liječenje svih ostalih bolesnika. Pritom je važno da se COVID-19 cijepljenjem mogao spriječiti ili preboljeti uz puno blažu kliničku sliku koja ne bi zahtijevala bolničko liječenje.
  10. Zbog ljudi koji iz medicinskih razloga ne smiju biti cijepljeni, dužnost je svih nas koji se smijemo cijepiti, da to i učinimo te ih tako zaštitimo od bolesti. Vrlo je sebično uzeti sebi za pravo ne cijepiti se i time dovesti u neposrednu životnu opasnost one ljude koji se, unatoč želji, ne smiju cijepiti.
  11. Istovremenim cijepljenjem velikog broja ljudi mogli bismo pandemiju staviti ad acta, ponovno se bezbrižno družiti, okupljati na koncertima i kazališnim predstavama, putovati, studirati i činiti sve što nas veseli, a što nam je u dobroj mjeri pandemijom onemogućeno.

Ostaje pitanje, kako je uopće došlo do toga da dobar broj naših sugrađana smatra kako je sve gore navedeno neistinita propaganda. Prije svega, vlada je učinila niz propusta i pogrešaka, stručni je stožer pretvorila u političko tijelo koje je time, nažalost, izgubilo vjerodostojnost. Mediji su, u želji za senzacionalizmom i gledanošću/čitanošću, učinili ravnopravnim sudionicima javne rasprave znanstvenike, roditelje i “teoretičare” zavjera, a publika nije bila dovoljno obrazovana niti navikla na kritičku analizu medijskih sadržaja da bi ispravno razlučila istinite podatke od besmislica. Društvene mreže nisu filtrirale notorne laži te su tako dopustile širenje opasnih dezinformacija kojima su mnogi lakovjerni i prestrašeni nagovoreni na odbijanje cijepljenja. Na kraju, ali nipošto ne najmanje važno, jedna je od fatalnih pogrešaka suvremenog doba naivno uvjerenje kako svaki čovjek ima pravo na svoj stav. Da bismo imali pravo na mišljenje ili stav o bilo čemu, prethodno moramo raspolagati relevantnim znanjima i sposobnostima potrebnim za zauzimanje takvog stava. Kad je riječ o cijepljenju, pravo na mišljenje ima znanstvena zajednica virologa, imunologa, infektologa, epidemiologa i ostalih relevantnih stručnjaka, a na nama je da ih poslušamo. Nije li neobično kako, kad je riječ o postavljanju električnih instalacija ili razminiranju minskog polja, nemamo dojam da smo stručniji od stručnjaka niti pitamo strica susjedine tetke, koji je majstor za ikebanu da nam kaže svoje mišljenje o tome kako to treba učiniti.

Kaže Ante Tomić: “U samo dva tjedna čitava se Jugoslavija, s dvadeset milijuna i petsto hiljada ljudi, cjepivom preventivno zaštitila od strašne bolesti (velike boginje) i nije bilo ni jednog jedinog idiota sve od Triglava do Đevđelije koji je došao pred zdravstvenu ustanovu s velikom kartonskom porukom kako se on neće dati čipirati.”

About The Author