U moru ironičnih, kontradiktornih i kontraproduktivnih pojava utkanih u državnu strukturu Bosne i Hercegovine, svakako je najveća besmislica to što je na čelu Regulatorne agencije za komunikacije neko ko je prije toga bio direktor RTRS-a. Ova političko-medijska kuća zloglasna je i van Bosne i Hercegovine zbog kršenja  profesionalnih standarda, o čemu naša saradnica Gordana Katana već godinama ispisuje crnu hroniku žurnalističkog posrtanja.

Draško Milinović, to je osoba o kojoj govorimo, prošle se sedmice dramatično obratio domaćoj javnosti tvrdnjom da je sarajevski novinar Senad Hadžifejzović, vlasnik i zaštitno lice FACE TV-a, u programu spojio dva pojma koja ne bi trebalo spajati – Milorada Dodika i glagol ubiti. Sve naknadne analize, kao i Hadžifejzovićevo ne baš najsretnije sročeno objašnjenje, pokazuju i dokazuju da nije rečeno ubiti, nego umiriti. Ali zalud, rigidni politički sistemi ne postoje da bi se utvrdila istina i da bi život funkcionirao unutar normalnih parametara, nego zbog ciljeva izrazito opozitnih toj društvenoj normalnosti – da bi se napravila afera iz ničega, da bi se ušutkao neposlušni medij i da bi inicijalni čimbenik afere, drug direktor, kod šef(ov)a pribavio još koji plus. Hajka koja je uslijedila još jednom je potvrdila ono što se odavno zna, da brutalna politika ne mari ni za istinu ni za glas (odnosno otpor) javnosti, nju zanima samo krajnji rezultat, pa je Milinović nastavio s ofanzivom na zdrav razum, ne osvrćući se ni na logiku ni na prosvjede esnafa i pripadajućih mu udruženja. Novinari su u javnim reakcijama već primijetili da, kad je posrijedi RTRS (izuzetno živahan po broju kazni dok Milinović nije došao na sadašnju dužnost, nakon toga nijedna mjera nije izrečena), RAK djeluje tek na osnovu prijava, dok je u ovom slučaju ipak reagirao po službenoj dužnosti. Ako im službena dužnost nije da onaj dnevnik koji svako veče nastaje u Banjoj Luci privedu u pristojne i profesionalne vode, onda im je svaka druga obaveza izlišna.

Znajući kako funkcioniraju stvari u ovdašnjem političkom životu, teško je očekivati pravedan ishod prijave koju je pokrenuo Milinović. Sarajevski politički krug ili mudro šuti ili se oglašava reda radi. Senadu Hadžifejzoviću ostaje da se uzda u kolegijalnost struke i pritisak javnosti, inače bi mogao zaplatiti tuđe grijehe. Jer Baju i njegove izvršitelje niko ne može umiriti (umiriti, napisali smo umiriti, da ne bude poslije ovo-ono), oni su tu gdje jesu i onoliko koliko jesu baš zbog toga što ne poštuju društvena i politička pravila, nego nameću svoja. A zemlji koja bude osuđena na njihova pravila zadugo nema berićeta.