Prije nekoliko dana oči svijeta bile su uprte u hamburški aerodrom, na kojem se odvijala rijetko viđena talačka kriza: otmičar, porijeklom iz Turske, kao taokinju je uzeo sopstvenu četverogodišnju kćerku i od vlasti tražio da mu omoguće let u domovinu. U pozadini svega je bračni sukob oko skrbništva nad djecom.

Sigurnosne službe sumnjale su da muškarac u automobilu ima eksploziv kojim bi mogao raznijeti ili bar oštetiti turski avion parkiran na pisti, do kojeg se probio Audijem bez tablica. Ipak, prioritet je bio spasiti djevojčicu. Igra živaca trajala je koliko i pregovori, punih 18 sati. Policija je sve mogla riješiti znatno ranije, ali i brutalnije, što je metod koji uvijek u opasnost dovodi zatočene osobe. Tako bi život djevojčice nesumnjivo bio doveden u pitanje i tako je život djevojčice postao centralna tačka ove dugotrajne pregovaračke drame. Svi pristupi terminalima bili su blokirani, 3.200 putnika evakuirano je iz aerodromskih zgrada i aviona, a ukupno je otkazano šest polijetanja i 21 slijetanje. Zračni promet u Hamburgu doslovno je bio sveden na nulu.

I sve to zbog jedne djevojčice? Da, sve to zbog jedne djevojčice. Govorimo o svijetu u kojem je život djeteta svetinja i otkazani letovi te ispražnjeni terminali mala su cijena naspram onoga šta se moglo desiti da su pregovori krenuli u pogrešnom smjeru.

Ali – možda će neko ovim povodom prigovoriti – postoji dio planete na kojem…

E, tu morate stati. Da, postoji dio planete na kojem…

I postoje pitanja na koja nećete dobiti odgovore i zbog kojih možete biti banovani na društvenim mrežama, ostati bez posla u glasovitom demokratskom glasilu, ili kakvoj globalnoj korporaciji.

Za sve ostalo, tu su izraelske vlasti i bezobzirni učesnici samita G7.