KAKAV DANAK NEISKUSTVU: „Svi mi imamo jako dobar život!“

Razmažena Bisera Turković nanizala je previše izjava nakon kojih je morala da se žali na vađenje iz konteksta

KAKAV DANAK NEISKUSTVU: „Svi mi imamo jako dobar život!“
Foto: Klix.ba

Bošnjački političari mogli bi, za početak, nešto malo da nauče od Dragana Čovića. Lukavi veleposjednik s Radobolje uistinu vlada političkim umijećem: iako doktor znanosti, iako je osnovao i akademiju kako bi se mogao ćutiti i predstavljati akademikom, Čović zna da nije neka pamet i da je svaki javni nastup rizik da se provali. Pa je te nastupe, čak i u kriznom periodu za zemlju i narod koji predstavlja, sveo na minimum, rijetko se oglašava i ne pravi intelektualne izlete kojima nije dorastao. Za sve ružno što ima reći, tu su priopćenja HNS-a i komentari nabrijanih novinara.

Nasuprot njemu, nepromišljeni i ne baš vrhunski obrazovani bošnjački političari ne silaze s javne scene, Miloradu Dodiku pušu za vrat kad je u pitanju količina nastupa i, naravno – odmah eto belaja. Svaki njihov intervju medijski je sadržaj visokog rizika i povod višednevnim zabavama po sijelima i medijima. Bisera Turković, javnosti poznatija kao ministrica spoljnjih poslova, ponovo je bila u prilici da demantira samu sebe, tj. da nakon bure na društvenim mrežama poruči da joj je izjava izvađena iz konteksta. Govorila je o razmaženom narodu koji jako dobro živi, o tome da nemamo beskućnika koliko razvijeni Zapad i da, pošto nam je toplo i imamo šta jesti, svi treba da se okrenemo borbi za izgradnju države.

Možda je izjava fakat izvađena

Hajmo krenuti od teze da je gospođa Turković u pravu, da su joj (i) ovaj put misli izvađene iz konteksta. Ali odmah nakon toga slijedi uznemirujuće pitanje: kakva je to ministrica, i to spoljnjih poslova, kojoj se takva vađenja redovno dešavaju? Radi se o jednoj od ključnih pozicija u državi, čiji nositelj mora savršeno vladati i jezikom, i mislima i manirima. Besprijekorna naobrazba se podrazumijeva. Pojmovi razmaženost i narod kod osobe takvog položaja apsolutno ne smiju da se ni u putu sretnu. Čim političar dođe u situaciju da se vadi na kontekst, ili da naknadno tumači sopstvenu izjavu zbog koje su mreže podivljale, to znači samo jedno, da je zašao na teren kojem nije dorastao. I Edin Forto nedavno, i Bisera Turković sada samo pokazuju koliko je javni nastup bitan politički čin. Ne može ga se otaljavati, ne smije ga se odrađivati rutinski ili bez odgovornosti prema publici.

Poseban je aspekt sadržaj sporne izjave Bisere Turković. Kako god da je tumačite, u njenom izvornom značenju, ili kao nešto izvađeno iz konteksta, utisak je isti. I nimalo dobar za ministricu. Privilegirana i zaštićena, Turković živi izvan vremena i prostora, ne razumije narod koji predstavlja, pa čak ni sopstvenu ulogu: to je nerazumijevanje toliko da po ko zna koji put u posljednjih 30 godina moramo ponavljati notornu činjenicu: politika je servis građana, i ništa više od toga. Samo razmažena političarka može narodu prigovoriti da je razmažen. Građanin nije dužan da za domovinu učini ništa izuzev ona dva sveta postulata: da plaća porez i da poštuje zakone. Sve ostalo je na političarima, toj otuđenoj kasti koja nema uvid u život ljudi čije bi interese trebali da zastupaju.

Dio kontinuiteta

I nije Turkovićkina izjava neki ispad, nego dio impresivnog kontinuiteta. I Alija Izetbegović je svojevremeno pokušao narodu prigovoriti zbog načina na koji slavi Novu godinu, a njegov sin Bakir Bošnjacima je na nos nabijao podložnost komunističkoj svijesti. Patriotizam kao motivirajući faktor ovdje figurira već decenijama, pa je još Edhem Bičakčić na vrhuncu vladavine pričao kako ujutro, čim se probudi, prvo sebi postavi pitanje šta tog dana može dobroga uraditi za Bosnu i Hercegovinu. U tom činjenju dobra za ljubljenu zajednicu ipak je bez premca Milorad Dodik, koji, po sopstvenom priznanju, i ustaje i liježe s Republikom Srpskom u mislima. Pa bi i ostatak naroda morao da se ponaša po istom principu. Željka Cvijanović ne zaostaje ni sekunde za ovim svijetlim primjerima posvećenosti i pravo je čudo da se do sada sva ta nagomilana ljubav nije transformirala u nešto konkretno i opipljivo, u neki magnetno privlačni životni standard zbog kojeg bi Evropljani hrpimice nadirali ka našim krajevima.

Da zaključimo: gospođe i gospodo, ako boga znate, začepite. Svaka koju odšutite zlata vam vrijedi. Ako Bisera Turković hoće da uradi nešto korisno i impozantno, ne postoji bolji način od borbe protiv nepotizma u sopstvenim redovima. Kad bi zaista pokrenula neki sličan projekat, to bi bio pouzdan znak da više nije razmažena.

About The Author