Prije deset godina napravili smo redakciju Žurnala u bivšoj igraonici u ulici Nova. Dakle, slavimo prvu deceniju postojanja.

Ali, dogovorili smo se da nećemo od te činjenice praviti cirkus jer u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini šatra se razapinje iznad svega, beznačajne gluposti proglašavaju se tradicijom a uobičajene ljudske radnje slave se kao nezemaljsko postignuće. Prostremo crveni tepih i odmah se proglasimo centrom svjetske kulture, damo tri gola u istoj utakmici pa mjesecima pametujemo o specifičnostima ovdašnje fudbalske škole. Godinama tako teturamo iz krajnosti u krajnost, usijanih glava, bez cilja i plana.

To što jedan online magazin slavi deset godina postojanja ne bi smjelo biti ništa neobično. Ni Halid Genjac ne slavi svojih 23 godine u politici, tokom kojih je tvrdoglavo odbijao da izgovori ili uradi bilo šta korisno ili pametno i još za taj trud zaradio 1,5 milion maraka. To je ipak svjetski fenomen, nismo ga dostojni.

Zbog toga smo odlučili da svoj mali jubilej obilježimo skromno i dostojanstveno. Da bismo u ovom svečarskom tekstu ispunili taj zavjet neophodno je izbjegavati nekoliko opštih mjesta.

Kao što su:

PATETIKA, OBAVEZNO

Treba izbjegavati patetiku uočljivu već u prvoj rečenici ovoga teksta.

Depresivno je kada starohani evociraju sjećanja na bolja vremena pa od svega izdvajaju kako se nekada moglo spavati na klupi u parku i da nema više grupa kakve su bile EKV i Azra. Svi znamo da se i sada može počinuti na klupi samo što vas odatle neće potjerati milicajac nego policajac. Ono za Azru je čista istina.

Dosadno je i kada pametuju kako je nekada bilo nepojmljivo bolje, novinari ginuli od posla i prezirali godišnje odmore, redaktora i lektora bilo u izobilju, urednici 24 sata bdjeli nad svakim proredom, sve i jedan fotograf imao majstorski rang, a čitaoci bili odreda fenomenalni, u redovima stajali ispred trafika, spremni da na svaki medijski natpis reagiraju pritiskom na izvršnu vlast.

Općenito je poželjno izbjegavati patetiku, a ovakvu posebno.

BAJKA O TEŠKOM POČETKU

Naš početak jeste bio težak ali ni sada nam nije ništa lakše.

Ne vidim da smo značajno smanjili broj neprijatelja niti uvećali broj prijatelja.

Kao i prije deset godina živimo u državi koju su okupirali primitivni tajkuni kojima je nacionalizam jedina ekonomska strategija. Kradu čim stignu, lažu čim zinu. Isto kao i prije deset godina.

Novinare i danas, kao i onda, blate, ucjenjuju, vrijeđaju i tuku, prijete im pa ih zasipaju tužbama, proglašavaju izdajnicima i plaćenicima… Ništa novo.

Nema ni nove političke ideje, nema opozicije, nema svježih snaga koje mogu donijeti promjenu. Sve u dlaku isto kao u igraonici iz Nove.

SAMOHVALA

Sramota je sam sebe hvaliti. Ako čitaoci do sada nisu uočili po čemu se Žurnal razlikuje od sličnih medija, ovaj tekst ih neće uvjeriti u suprotno.

Što se nas tiče, ništa revolucionarno nismo učinili, samo smo se trudili da pošteno radimo svoj posao. To je pitanje kućnog odgoja, kada bismo imali mesnicu mušterijama ne bismo podvaljivali kosti pod biftek. Pošto imamo online magazin, onda govorimo i pišemo istinu.

Bilo je konkretnih rezultata, nije da nije, prelistajte sami, da ne bude da se hvalimo.

SAMOSAŽALJENJE

Ni samosažaljenje nije dostojanstveno, kao što znamo. Svako se danas o svojoj muci zabavio, postalo je nepristojno ljude opterećivati problemima.

Sem toga, šta možemo dobiti od kuknjave kako radimo pod pritiscima, stalnim prijetnjama? Ništa. Na taj način samo uveseljavamo dušmane i poboljšavamo im apetit.

MARKETING

Nemamo ni plakata niti spotova. Nismo željeli na to bacati novac koji nemamo.

Doduše, smislili smo slogan “Deset najtežih godina s nama” koji koristim u naslovu. Čak ni za njega nismo imali inspiraciju nego smo ga uzeli iz stare predizborne kampanje. I to od SDA… Tuga.

ŠTA NAM JE ONDA OSTALO…

Kada izbjegnemo sve navedeno, ništa nije ostalo za obljetnički tekst.

Izdržali smo deset teških godina i nema nikakvog razloga za optimizam i samozavaravanje kako će naredne biti imalo lakše.

Bilo bi efektno na kraju obećati da ćemo nastaviti požrtvovano braniti “Jedinu slobodnu teritoriju”, kako smo na samom početku karakterizirali Žurnal. Ali, ni to ne može biti pretjerano čvrsto obećanje. Jer, ostarilo se i to za čitavu deceniju.  Ali, možemo, recimo, obećati kako ćemo sve učiniti da odbranimo slobodnu teritoriju – ako nas zdravlje dobro posluži. Toliko možemo.

Ipak, možemo se od sveg srca zahvaliti našim čitaocima. Bez njih bi sve ovo bilo pomalo besmisleno. Urlanje u mrak.

NA KRAJU

Na samom kraju ovog dostojanstvenog obilježavanja prve decenije Žurnala poslušajmo zajedno jednu borbenu melodiju. I eto, to je to… Do narednog jubileja.

Izvor: Žurnal.info