BHT1: Naslovi koji otkrivaju i(li) skrivaju
9.– 15. juli 2019.
KAD NASLOV SAKRIJE SUŠTINU: BHT opširno prati zbivanja oko mostarskog Aluminija, a to u prvom redu znači da se odvaja dovoljno minuta i da vijesti o zatvaranju ove kompanije dospijevaju u udarnu špicu. A sada da vidimo i kako. U danu kada FTV-ova spikerka čita naslov „Izdaja – uzvikivali radnici Aluminija kad su vidjeli Dragana Čovića“, što najbolje oslikava radničke prosvjede u četvrtak, BHT1 mlohavo počinje sa naslovom „Protesti, incidenti, hapšenja“. Još se dodaje kako je dan obilježen nizom sastanaka. Od toga da su u četvrtak bili protesti i sastanci mnogo je bitnije bilo koga su prosvjednici prepoznali kao krivca, i čiji su auto gađali taj dan. Urednik Seid Masnica, u maniru autocenzure ili mlohavog novinarstva, ispustio je tu činjenicu iz naslova, za razliku od Amre Zaklan na Federalnoj. BHT1, istina, prenosi izjave nezadovoljnih radnika, koji svi netom okrivljuju HDZ BiH i njegovo rukovodstvo, ali FTV opet biva precizniji u donošenju slike i riječi. Dok nam se daje snimak Čovićevog vozila, koje bijesno prolazi kroz radnike, zvuk je stišan na BHT1 i preko njega se daju riječi reporterke koja opisuje šta se desilo. Video snimci često govore sami za sebe. FTV si zato nije dopustio propustiti snimak furioznog prolaska a da isključi zvuk. Bili su to slika i ton koji su mogli stati u rubriku bez komentara, i koji su sami za sebe sve govorili. Stranački vođa bježi od naroda u koji se kune istrošenim parolama, i to u svom skupocjenom vozilu, koje unatoč „incidentu“ ostaje neokrznuto.
UGODNO ĆASKANJE DOK SE VOZILO NE ZAGRIJE: Da minutaža i duga tlapnja ne moraju istovremeno značiti da je stvar solidno pokrivena, ukazuje nam se i dan nakon Čovićevog bliskog susreta s narodom. Urednik Dejan Petrović priređuje razgovor s ministricom financija Jelkom Milićević, koja u ležernoj atmosferi poručuje da Vlada nije krivac, iako istovremeno kaže kako „nismo dovoljno dobro upravljali kompanijom“. Ko smo to mi? Dalje opet čujemo od ministrice da „mi nismo stručnjaci za tržišne uvjete“, mada smo (opet množina, op. aut.) najbolje mobilizirali. Ko smo mi? Koga smo mobilizirali? Ko je tu odgovoran? Šta ministrica ostavlja između redova? To gledatelji nisu čuli jer je novinar Nikola Bačić bio suviše suzdržan, kao da razgovara s nezavisnom eksperticom, kako se to već voli u nas reći, a ne s ministricom koja pri tome dolazi iz stranke koju radnici prepoznaju kao najvećeg krivca. Poslije ugodnog ćaskanja u kojem nije bila izložena niti jednom neugodnom pitanju, ministrica je mogla bezbrižno sjesti u svoje jednako skupocjeno vozilo kao ono kojim je njen stranački šef nešto prije nervozno umakao.
POLITIČKI PROGONI VS. AUTOPUT MIRA: Urednica Melisa Teletović je posjetu turskog predsjednika ispratila prilogom u kojem se pitala šta naši zvaničnici misle o zahtjevima za izručenje turskih državljana, za koje mnogi vjeruju da su politički progonjenici. Prezentovani su stavovi članova Predsjedništva, ali i novinara koji prate tu temu, pa je BHT1 mnogo škakljivijom pričom sumirao odjeke sarajevskog samita i Erdoganovog dolaska koji se na FTV-u sveo na proslavu autoputa mira koji će, kako kažu, niknuti između Sarajeva i Beograda.
OCJENA: 2
FTV: Priča iz unutrašnjosti
9. – 15. juli 2019.
MANJE VREMENA, VIŠE PRAVIH INFORMACIJA: FTV je mnogo manje vremena posvetio propasti mostarske tvornice, ali je u svojoj minutaži bio pošteniji i jasniji. Bijes radnika nije se pokrivao neutralnim naslovima, a politička odgovornost se crtala s lica mjesta imenom HDZ-a kojeg su sami radnici prozivali. Slično je bilo i u hrvatskim medijima koji takođe prate ovdašnja zbivanja, kako hrvatska Vlada ima svoj udio u vlasništvu. Urednica Nevzeta Koljenović je u petak u kratkom prilogu značaj dala i činjenici da je Dragana Čovića posjetio i njegov politički saveznik Milorad Dodik.
GLAS OPOZICIJE: Urednica Jadranka Milošević nedjeljno izdanje počinje viješću o najavi novog zaduženja Republike Srpske. Pravo oglašavanja se prvo daje opozicionim poslanicima, koji žestoko kritikuju ekonomsku politiku zasnovanu na stalnom porastu javnog duga. Bila je to i više nego ispravna urednička odluka jer u pravim političkim prilozima sve manje čujemo glas opozicije koji bi se morao i glasnije čuti od vladajućih zvaničnika, koji po pravilu imaju prohodniji pristup medijima.
PILANE NE RADE, RADNICI RADE, STATISTIKA BROJI: Pravu poslasticu u maniru dobrih novinarskih priča, u kojima se prepoznaju apsurdi, donosi Nađa Ridžić, koja otkriva kako u srednjoj Bosni kantonalne vlasti u statistiku uposlenih ubrajaju radnike pilana koji ne rade i više od deset godina. Novinarka je čak razgovarala sa pojedinim radnicima, ali i bratom vlasnika pilane koji je davno umro, iako se njegova firma i dalje vodi kao aktivna. Na sve to čuli smo i ministra privrede, koji pokazuje snimak svih pilana koje rade, a koje je novinarka zatim provjerila. Prilog koji samo pokazuje koliko su značajni dopisnici iz unutrašnjosti. Šteta što se njihovim prilozima ne daje više prostora.
OCJENA: 8
KOMPARATIVNA ANALIZA: Pitanje sedmice je kako to juri Čovićevo vozilo? Dovoljno brzo da se zaprati u Dnevniku 2 i izdvoji u naslov? Ili posve regularno, malo nervoznije, opet nedovoljno da bude u špici? Koga to označuju kao krivca mostarski radnici? Dragana Čovića i njegove ministre? Da li među njih spada i Jelka Milićević, koju novinar BHT1 propušta priupitati o označenoj krivnji? Iako je imao priliku da je priupita dok joj se vozilo spremalo da i ono pojuri, kao ono Čovićevo. I to negdje dalje, u valjda sretnije i ljepše krajeve od mostarskih. Praćenje kraja mostarskog Aluminija otkrilo nam je kako izgleda kada urednici i novinari propuste izdvojiti suštinu i zašto ništa ne znači poduža minutaža ako je naslov mlohav i dosadan. Upravo tako je izgledala priprema BHT1 koji se već danima javlja iz Mostara s neveselim vijestima, ali koji je, kao po političkom diktatu, promašio kada je trebalo poentirati. FTV nije imao naročito posvećen pristup, niti susret s mogućim krivcima, ali je svu atmosferu tvorničke drame prenio autentično, bučno i glasno. Kod njih je Čovićevo vozilo projurilo kroz naslove, kao i kroz prilog, sve sa jaucima i povicima radnika. Bez stišanog zvuka i ublažene dramatičnosti.
