Kako je Nele Karajlić branio Petera Handkea

Demokratija je u mentalnom sklopu RTRS-ovih sagovornika opasnija od staljinizma. Šalje neistomišljenike u tišinu. Po RTRS-ovim standardima sasvim je u redu da ista osoba govori i u svoje i u ime suprotstavljene strane

Kako je Nele Karajlić branio Petera Handkea
Foto: AFP

RTRS: „Aktuelno“, 9. decembar

KNJIŽEVNIK NELE KARAJLIĆ: „Staljin je koliko-toliko cijenio svoje protivnike pa ih je slao u gulag, a na Zapadu ih ni toliko ne cijene – samo ih izbrišu iz medija. Zanimljivo je koliko stotina hiljada pisaca ima na Zapadu koji misle kao Handke, ali nemaju priliku da to kažu.“ Ovo je za „Aktuelno“ rekao Nele Karajlić. Ili Nenad Janković, kompozitor i književnik, kako ga je najavio voditelj Branimir Đuričić. Kada je i čime muzičar, glumac i režiser Karajlić stekao status književnika kompetentnog za procjenjivanje lika i djela književnih nobelovaca, znaju vjerovatno samo urednici RTRS-a. Od spomenutih stotina hiljada istomišljenika Petera Handkea u Evropi, Karajlić nije imenovao ni jednog. Na pitanje intervjuerke Teodore Vranješ o tome da li Handkea Zapad želi kazniti zato što je „doveo u pitanje sliku svijeta koju nameću zapadni centri moći“, RTRS-ov književni kritičar odgovara da je to očigledno. Budući da ga ne mogu procesuirati jer on nikoga nije ubio, treba ga kazniti tišinom i medijskom hajkom. Zašto se Handkeu pripisuje politički prizvuk, čudi se Vranješ, ne spominjujući da je riječ o glorifikatoru Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, te negatoru genocida u Srebrenici.

DRUGI SRPSKI NOBELOVAC: Handke je za novinare „Aktuelnog“ i njihove sagovornike fascinantno dostojanstven i hrabar. Takvog Handkea bi Karajlić da živi na Zapadu cijenio, kaže, bez obzira na to je li u pravu ili nije, samo zbog njegove snage da brani obraz evropskih društava od propagande. Jer, demokratija je u mentalnom sklopu RTRS-ovih sagovornika opasnija od staljinizma – šalje neistomišljenike u tišinu. Štaviše, dozvoljava građanima ulične proteste, pisanje peticija, bojkot događaja. Jelena Ivanišević Paunović, direktorica Novog balkanskog filma, koja je iz Stockholma takođe govorila za „Aktuelno“, pretpostavlja kako Handkeu „medijska hajka protiv njega“ teško pada. Zato je stanovnicima Švedske očitala balkansku lekciju iz demokratije: „Neke stvari kod nas ne smiju da se govore, a ovdje je mnogo slobodnije nebo. Neki ljudi ovdje smatraju da što su glasniji, to su pametniji.“ Možda je među najboljim pokazateljima Handkeovog karaktera izjava Emira Kusturice koji ga je nazvao „apostolom istine“. Referirajući se na ovaj opis, Vranješ je pitala Karajlića koliko je za to potrebno ljudske, moralne i intelektualne hrabrosti? Handke je, kaže Karajlić između ostalog, drugi srpski nobelovac. Šali se. Možda je ta šala ipak, u poređenju s ostalim tvrdnjama koje je izgovorio u ovom intervjuu, još i najbliža istini.

INTERVJU S HANDKEOM: U studiju je Đuričić ugostio profesora Filološkog fakulteta u Banjoj Luci Duška Pevulju.  Čime je Handke bio motivisan da posjeti Srbiju? Zašto Srbi više ne čitaju njegova djela? Gotovo je sramno što njegova djela nisu na pozorištima u Srbiji. Kako bi Srbi trebali da se oduže Handkeu? U prvom planu ove političke emisije bila su, dakle, Handkeova književna djela, a u drugom „medijska hajka“ protiv njega od koje je RTRS odlučio da ga brani. „Kako komentarišete silne napade na Handkea?“, pitao je Đuričić Pevulju. Od književnika Vladimira Kecmanovića, potpisnika peticije podrške Handkeu, zatražio je telefonski da prokomentariše tu, kao i peticiju protiv dodjele nagrade ovom piscu. Zašto bi oponenti govorili u svoje ime? Po RTRS-ovim profesionalnim standardima, u redu je da ista osoba govori i u svoje i u ime suprotstavljene strane.

U „ekskluzivnom intervjuu“ s Handkeom, Danijela Kovačevića je zanimalo je li nobelovac očekivao toliki animozitet i napade. Šta ćete uraditi s novcem od nagrade? Kada ćete doći u Srbiju i RS? Kovačevića, kao ni Đuričića nisu zanimali uzroci nezadovoljstva i protesta, niti argumenti majki Srebrenice, udruženja logoraša, intelektualaca koji su potpisali peticiju protiv nagrađivanja Handkea. Njihova mišljenja su, za RTRS, irelevantna. Nije ovo zemlja slobodnog neba u kojoj se zloupotrebljava sloboda govora.

 

RTRS: „Telering“, 4. decembar

ĐAKOVIĆ VOLI BOŠNJAČKI: U „Teleringu“ novi gost, stare teme. Nenad Stevandić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH i predsjednik Ujedinjene Srpske, govorio je o formiranju Vijeća ministara, promjeni Poslovnika u NSRS-u, optuživao Mirka Šarovića da radi protiv interesa RS-a. Govorio je i o uspjesima Kliničkog centra u Banjoj Luci kao njegov ponosni zaposlenik. Mato Đaković pitao je zašto među političarima u BiH vlada toliko nepovjerenje, ukazujući na nerazumijevanje „političkog Sarajeva“ i „onih u Federaciji“. Konstatovao je, između ostalog, kako „od Dodika naniže svi govorite da ne želite raditi ni protiv koga. To ne dolazi do ušiju nikoga u Federaciji“? Tvrdnja bi možda zvučala uvjerljivije kada bi vladajuća koalicija i novinari RTRS-a poštovali Ustav ove države, pa i pravo građana da govore bosanski jezik. Umjesto toga, Đaković voli „sve naše jezike: srpski, hrvatski i bošnjački“. Argumentaciju za približavanje političkih stavova tri naroda Đaković traži u padu nataliteta, a Stevandić u dolasku migranata. Kakva emisija, takav i kraj – ksenofoban. „Moj realan strah je da ne dođe neko iz Azije da se ovdje naseljava. Ovo je ipak prostor gdje mi Srbi, Hrvati i Bošnjaci baštinimo vijekove i nije dobro da sad otvorimo prostor za novu seobu naroda“, upozorava Stevandić.

BNTV: „Izazovi“, 6. decembar

4000 ISPISANIH DRŽAVLJANA U 2018: U „Izazovima“ životna tema – Kako zaustaviti masovno iseljavanje na Balkanu? Relevantna tema, ali je izbor gostiju mogao biti bolji. Najrelevantniji sagovornik bio je demograf Aleksandar Čavić iz Banje Luke. Razumljivo je donekle i gostovanje Naima Lea Beširija, direktora Instituta za evropske poslove iz Beograda, budući da je tema formulisana tako da se ne odnosi na BiH, nego na Balkan. Evidentno je da među sagovornicima nije bilo nikoga iz institucija BiH, pa ni Federacije, iako su u emisiji spominjani problemi i podaci koji se odnose na cijelu državu. Takav je npr. podatak o 4000 građana koji su se u 2018. odrekli državljanstva BiH. Voditeljica Ljiljana Faladžić-Jekić upozorila je na to da se u PSBiH nikada nije govorilo o problemu odlaska iz BiH.

PRIKRIVANJE PODATAKA? Podsjećajući na nepostojanje zvaničnih podataka o broju građana koji su napustili BiH, Ljiljanu Faladžić-Jekić zanimala je tačnost podatka NVO da je od 2013. do danas državu napustilo 200.000 ljudi. Da li vlasti prikrivaju podatke o odlasku ljudi, pitao je voditelj Vukašin Nedeljković. U emisiji je ukazano i na problem nepostojanja sistemske brige o starim osobama, što će biti sve veći problem zbog velike geografske udaljenosti djece od roditelja. Gledaoci su saznali i o problemima s kojima se suočavaju žiranti dužnika koji su se iselili u inostranstvo.

ZRNO OPTIMIZMA? Kada Čavić spomene kako bi gledaocima trebalo poslati optimističnu poruku, voditeljica opravdano reaguje pitajući kako biti optimističan imajući u vidu iznesene podatke. U emisiju je uključeno i nekoliko gledalaca koji su gostima postavili pitanja. Radi povećanja interakcije s gledaocima, voditeljica je pročitala i nekoliko poruka i komentara gledalaca, zaključujući da je slika stvarnosti vrlo sumorna. Voditelji zato zaključuju emisiju pitanjem – Može li se uopšte naći zrno optimizma? Leo Beširi poručuje da su jedina nada evropske integracije, jer se Balkan ne zna sam reformisati bez evropske pomoći i finansija, te da je Evropa najbogatiji i najobrazovaniji dio svijeta. Čavića je strah da stanje ne bude još gore. Upozorava kako vlast šminka stvarnost.

ZAKLJUČAK: „Aktuelno“ ove sedmice nije zadovoljilo ni minimalne standarde objektivnosti. O kontroverznoj temi s burnim reakcijama kakve je izazvala dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu govorilo je pet istomišljenika. U emisiji koja traje osamdesetak minuta, ni minut za predstavnike druge strane. Time čak ni formalno nije ispunjeno temeljno novinarsko pravilo koje studenti nauče na prvoj godini studija – čuti obje strane. U „Teleringu“ ništa novo. Tendenciozan izbor gostiju – predstavnika vlasti, apstraktne teme iz „visoke politike“ o formiranju Vijeća ministara, optužbe na račun predstavnika opozicije, zastrašivanje migrantima. U „Izazovima“ bolji izbor teme, ali slab izbor sagovornika. U emisiji koja traje oko 80 minuta ima dovoljno mjesta za još sagovornika radi potpunijeg sagledavanja teme i informativnijeg sadržaja. Takođe, bilo bi korisno emisiju započeti prilogom koji bi uveo gledaoce u problem. To bi moglo doprinijeti boljem razumijevanju teme, kao i atraktivnosti emisije.

About The Author