JOVAN DIVJAK: Odlazak narodnog heroja

SVIJET MEDIJA: Zašto je general Divjak bio omiljen? Kako je omiljeni general završio u zatvoru? Glas iz Vojvodine: Zbog čega Srbija šuti o Sarajevu? Kako će pandemija oblikovati svijet?

JOVAN DIVJAK: Odlazak narodnog heroja
Foto: Vijesti.ba

Jedini general na pravoj strani

Jovo Divjak bio je najčasniji srpski oficir u ovom ratu, „jedini srpski general na pravoj strani još od 1945“, kako je napisao Boris Dežulović. Čitav život proveo je Jovo Divjak na pravoj strani, pa je na njoj ostao i u ključnom, sudbinskom trenutku na početku devedesetih godina prošlog veka. Pukovnik Divjak u to vreme radio je u Teritorijalnoj odbrani i predavao u Vojnoj školi u Sarajevu. Kada je video da JNA 1991. godine naoružava srpske paravojne formacije predao je oružje Teritorijalnoj odbrani BiH, da ne bi završilo u rukama budućih ubica civila. Zbog tog „zločina“ Vojni sud JNA osudio ga je na devet meseci zatvora. Slobodan Milošević i njegove sluge predvođene Radovanom Karadžićem planirale su da ogromnu vojnu mašineriju usmere protiv nenaoružanog stanovništva. Ratovanje sa protivnikom koji nije baš potpuno goloruk nije ulazilo u njihove planove.

Obično se kaže da je Divjak napustio JNA i kasnije se priključio Armiji BiH, ali to nije sasvim precizno. Nije Divjak napustio JNA, nego je JNA napustila njega i stavila se pod komandu zločinaca i masovnih ubica, izdajući tako sve ono što se zavetovala da će štititi. JNA je postala zločinačka armija koja ruši gradove, ubija žene, decu i starce, puca po nenaoružanim, nemoćnim ljudima i iživljava se nad slabima i nevinima. U takvoj osramoćenoj vojsci pošten čovek više nije imao šta da traži. Jovan Divjak položio je, ujevićevski rečeno, „ispit savjesti“ u trenutku kad je savest bila retka ptica u SMB sredini. Tako je Jovo Divjak postao branitelj Sarajeva, simbol herojske odbrane grada od Karadžićevih i Mladićevih ubica koji su 44 meseca satirali sve što im se našlo u vidokrugu. (Tomislav Marković, Tačno.net)

Alijin general u Alijinom zatvoru

Kultni status Divjak je dobio 3. maja 1992 godine, kada je uz snimanje televizijskih kamera, sa UN-ovog transportera, energično naređivao prekid pucanja po konvoju JNA, koji se izvlačio iz kasarne Bistrik prema Lukavici. Tragični događaj u kojem je živote izgubilo 6 osoba, a koji je široj javnosti poznat kao slučaj „Dobrovoljačke ulice“, trajno će obilježiti upravo Jovana Divjaka. Prvenstveno u očima ljudi koji su ostali u opkoljenom Sarajevu, kao neusporedivog heroja i velikog branitelja, odnosno zločinca i ubice, ako se na prostorima današnje Republike Srpske.  Objektivno gledajući, uloga Divjaka u tom incidentu je bila veoma pozitivna. Posebno sa stanovništva tadašnjeg generalštaba JNA, kojeg je predvodio general Milutin Kukanjac, koji sada je to poznato, duguje ogromnu zahvalnost upravo Jovanu Divjaku, koji je svojim neplaniranim prisustvom, sigurno spasio Kukanjčev život, kao i život njegove lične pratnje. Ipak i pored toga, Divjak će zbog svoje neplanirane uloge u Dobrovoljačkoj ulici, zaraditi interpolovu crvenu potjernicu, koju je, zbog slučaja Dobrovoljačka, podigla država Srbija.

Upravo zbog toga, Divjak će svoju nevinosti morati  dokazivati na ekstradicijskom sudu u Beču, gdje je po podignutoj optužnici bio priveden, a nakon toga i oslobođen. Upravo će nakon toga i sam Divjak, promjeniti narativ o tom cjelokupnom slučaju. Nakon prvobitne čvrste pozicije, da je napad bio legitiman, Divjak je vremenom počeo govoriti, kako u tom napadu ipak postoje elementi zločina koji se mora istražiti, i da se konačno pravnim putem na to taj događaj stavi tačka. Promjenom svog nartiva, dao je šlagvort, bošnjačkom „pravovjernom“ STAV-u, na čelu sa famoznim Mustafom Drinišlićem da hraknu na njega, i njegove „konstatacije“ o dešavanju tog tragičnog dana.

Drinišlićevo ponižavajuće i uvredljivo pisanje, je za Divjaka bilo samo bolno podsjećanje, da je on ipak „strani element“, u besprijekornoj čistoći neukaljane Alijne vojske, koja je svojim „čudom bosanskog otopora“ otišla u legendu, u kojoj se ne trpi nikakav drugi i drugačiji narativ, posebno ako je isti  zasnovan na tezama, činjenicama i argumenatima, koji teško optužuju samu tu vojsku i njen vojni vrh.

 Da neće niti može biti „ravnopravni“ subjekt u vojnoj hijerarhiji, Divjak će prvi put shvatiti na Bjelašnici, gdje će, nakon jedne prepirke sa Arifom Pašalićem, završiti u logoru kojeg je formirala  ARBiH u Konjicu. Tako se desio historijski presedan, da tadašnji „Alijin“ oficir morao pisati pisati pismo predsjedniku Aliji, da ga oslobodi iz Alijinog logora. Svoja tadašnja iskustva, Divjak je stidljivo objavljivao u dnevniku „Radija Slobone Evrope“, dok priče sugovornika nije bilo, budući je privatno vozilo Arifa Pašalića skupa sa svojim vozačem, završilo, pod vrlo čudnim okolnostima u rijeci Neretvi, nedugo nakon završetka rata. (Muhamed Kovačević, Preokret)

 

Sarajevo se ne sme nikada zaboraviti!

Na današnji dan Karadžićeve paravojne formacije SDS-a i Miloševićeva JNA počele su granatiranje Sarajeva… Grad su nadletali borbeni avioni, stradalo je 11.500  nenaoružanih ljudi, a među njima je ubijeno i 1.600 dece.

Sarajevo je od 5. aprila 1992. godine bilo pod opsadom.

Dan koji će prećutati svi srpski ratni zločinci, učesnici u ratu koji su svojevoljno pristali na zlo, na propagandu, na naređenja vrhovnog komadanta, zločinca Slobodana Miloševića. Svi ratni profiteri, svi velikosrpski nacionalisti, istaknuti akademici, svojom ideologijom doprineli su stvaranju klime za prolivanje krvi u svojoj zemlji, na svom tlu. Svi ti popovi koji su ratove blagosiljali, lopovi koji su se bogatili na tuđoj nesreći, svi arkani, mladići, karadžići, svi fašisti i ratni zločinci, oni koji danas rehabilituju zločinačku velikosrpsku politiku, i oni koji to ne osuđuju.

Četiri godine opsade jednog grada.

Četiri godine bez struje i vode.

Četiri godine jecaja, plača i krvi.

Četiri godine beznađa i bespomoći.

Četiri godine u zemlji krvi i meda.

Ljudi koji su trebali biti ubijeni.

Ljudi koji su trebali biti na smrt preplašeni.

Svakog dana.

Svakog jutra.

Svake noći.

Ovim ljudima nisu dali miran san.

Ovi ljudi su budni spavali.

Ta granata ispaljena je iz Beograda 1992.

Ta granata ispaljena je pre Oluje u Hrvatskoj.

Ta granata ispaljena je pre NATO bombardovanja Srbije.

Tu granatu i sve naredne ispalila je Vojska Republike Srpske potpomognuta formacijama iz Srbije.

Četiri godine, bez prestanka imala je samo jedan cilj – SRAVNITI GRAD. (Bojana Vatić, Autonomija.info)

Svijetu se ne piše dobro

Dužnosnici obavještajne zajednice Sjedinjenih Američkih Država drže da je pandemija koronavirusa povećala ekonomsku nejednakost koja vlada svijetom, opteretila države i njihove resurse te pospješila širenje nacionalističkih osjećaja te da se svijetu zbog toga ne piše dobro, javlja The Associated Press.

Nacionalno obavještajno vijeće SAD-a spomenuta je stajališta uvrstila svoje kvadrijenalno izvješće Global Trends (hrv. globalni trendovi) koje je objavljeno u četvrtak.

Global Trends je dokument koji bi zakonodavnim tijelima i građanima trebao pomoći da predvide ekonomske, klimatske, tehnološke i demografske sile koje će tijekom idućih dvadeset godina oblikovati svijet.

Obavještajci u njemu kažu da je pandemija značajno narušila globalni poredak te da je posljednji događaj koji je tako promijenio svijet bio Drugi svjetski rat. Navode da će se svijet sa zdravstvenim, ekonomskim, političkim i sigurnosnim posljedicama koje je izazvala nositi godinama.

“Covid-19 uzdrmao je pretpostavke o otpornosti i prilagodljivosti te stvorio nove ekonomske, geopolitičke, tehnološke i državničke nesigurnosti”, stoji u dokumentu.

Izvješće upozorava da će posljedice klimatskih promjena pogoršati probleme s hranom i vodom u siromašnijim zemljama te da će to ubrzati globalne migracije.

Iako su zdravstvo, obrazovanje i prosperitet kućanstava tijekom posljednjih desetljeća ostvarili povijesni napredak, njega će se teško održati zbog posljedica pandemije, ali i zbog starenja stanovništva te potencijalno sporijeg rasta globalne ekonomije.

U izvješću također stoji da nova tehnološka rješenja potencijalno mogu riješiti klimatske promjene i bolesti, ali i da mogu biti novi izvori napetosti.

“Državni i nedržavni rivali borit će se za prevlast i dominaciju u znanosti i tehnologiji, a to će potencijalno utjecati na ekonomsku, vojnu i društvenu sigurnost”, kaže u Global Trends. (Damjan Raknić, Jutarnji list)

 

About The Author