JELENA TRIVIĆ, NOVO POLITIČKO LICE ISTE SABLASTI: Ja sam nova generacija političara, da li vam se sviđam?

Draža Mihailović progutao je još jednu mladu žrtvu. Ovaj put, za slobodu je pala sve donedavno perspektivna političarka Jelena Trivić, koja je jednim postom razotkrila svu banalnost svog političkog stajališta

JELENA TRIVIĆ, NOVO POLITIČKO LICE ISTE SABLASTI: Ja sam nova generacija političara, da li vam se sviđam?

Jelena Trivić je političarka nove generacije, kako to vole tepati mediji licima koje upamtimo, i koje konačno prepoznamo kao nove u plejadi uvijek istih likova na našoj političkoj sceni. Doktorka ekonomskih nauka u žižu je dospjela britkim jezikom i kritikom vlasti, što i jeste posao opozicionara, ali se ovdje ta kritika izdvaja kao nešto naročito. Jer kritike i opozicionari ovdje su sve rjeđi. I sve prevrtljiviji. Ko ne vjeruje, neka traži pod Dragan Čavić.

Trivić je, kako joj i vokacija nalaže, u javnosti uglavnom figurirala slovom o ekonomskim temama, podsjećajući građane da je dug veći nego što se prikazuje, da su investicije nedovoljne, a plate daleko od obećanih. Lice nove generacije se, takoreći, pristojno držalo svoje teme kao školarac pismenog zadatka. Ideološki je to zvučalo kao zazivanje ekonomskog liberalizma i tržišnih pravila. Ponekad u populističkom duhu, a ponekad ozbiljno u profesorskom maniru. Trivić je u prvom redu i kada treba izaći na ulicu, pa je s još nekoliko saboraca najglasnija u organizovanju protestnih skupova koji su u Banjaluci nimalo naivna rabota otkako su zavladali policijska represija i strah režima od drugomišljenika.

Zvijezda vodilja, Reagan i Kolindin jogurt

Sve je bilo regularno i predvidivo u političkom životu opozicionarke u usponu do njene oktobarske objave na društvenoj mreži, kada je s nama podijelila svoj naglo otkriveni ideološki uzdah nad đeneralom Dražom. Mihailović je, prema Jeleni Trivić, žrtva istorijske nepravde koja je samo donekle ispravljena njegovom sudskom rehabilitacijom. I više od toga, njegov patriotizam, kako veli, i danas može biti zvijezda vodilja. Na kraju, lice nove generacije posegnulo je za starim trikom – citiranjem slavnih prethodnika s ciljem opravdanja vlastitih stavova. U njenoj izvedbi ta je čast pripala američkom predsjedniku i neokonzervativcu Ronaldu Reaganu, koji je četničkog vojvodu navodno vidio kao usamljenog borca protiv dvostruke tiranije koja se okomila na njegov narod – nacizma i komunizma.  Do te oktobarske objave Trivić je bila perspektivno, istorijom neopterećeno lice i usamljeni glas opozicije na kraju Evrope u ambijentu nabujale policijske represije. Nije bila bez greške, ali je u odnosu na  protivnike izgledala kao svježi povjetarac. Ili svjetiljka koja treperi u sve mračnijoj avliji. Da ne kažemo njenim patetičnim rječnikom, zvijezda vodilja. Jedna od njenih najvećih greški, ali i njenih suboraca, bila je glasno i olako postizborno obećanje da će vratiti poslanički mandat narodu kao znak podrške porodici ubijenog Davida Dragičevića. Ubrzo je Trivić sjela sa svojim protivnicima u iste udobne skupštinske fotelje, odustavši od gerilske borbe, čime je sigurno izgubila dio podrške. To se moglo pripisati političkom neiskustvu, ili promjeni taktike u strateški napornoj borbi s vlašću koja postaje sve opasnija. Ipak, promjena taktike ostaje zapamćena.

Kako si sada objasniti listopadski lament nad sudbinom kvislinga koji i kao rehabilitovan ostaje, najblaže rečeno, sporna historijska figura? Stranka kojoj pripada Trivić sebe naziva modernom strankom desnog centra. Da li moderna stranka desnog centra slavi i sprovodi historijski revizionizam? Da, i to se zbiva u nekim europskim državama, ali te stranke gube prefiks desnog centra, i sve ih se više posmatra kao (polu)ekstremističke grupacije koje ugrožavaju demokratiju i političke sisteme svojih zemalja. Da li i drugi lideri modernog desnog centra izjednačuju nacizam i komunizam kao dvije iste tiranije? Da, dovoljno je saslušati hrvatsku predsjednicu koja veli da pod komunizmom nije mogla birati koji će jogurt jesti. To je ono doba kada Trivić kaže u svojoj objavi „godinama su nam servirali laž kao istinu“. Samo, u njenom slučaju laž je brzo postala istina jer već devedesetih, kada je ona još djevojčica i kada je hrvatska predsjednica mogla birati jogurt, kvisling i njegov patriotizam postaju ono što bi nam, kako ona kaže, i danas mogli biti. Zvijezda vodilja. I to je bilo mnogo prije sporne sudske rehabilitacije na Višem sudu u Beogradu, koju pažljivo bilježi u svom lamentu doktorica ekonomskih nauka. U tim godinama kada je ovdje još nerehabilitovani kvisling bio zvijezda vodilja, što sada Trivić opet predlaže, formacije i pojedinci koji su slijedili njegovu zvijezdu počinili su najteže ratne zločine ispisujući krvavu istoriju čiji teret i danas živimo. Ta zvijezda vodilja nije (bila) ništa drugo do zločinačka ideologija, i praksa u kojoj se sprovode etničko čišćenje i masovna ubistva.

Ekstremisti iz ubjeđenja vs. ekstremisti iz računa

I šta je onda to naše lice nove generacije kada vadi kosture iz ormara? Ili mlada, obrazovana političarka Jelena Trivić? Moderna desničarka s programom ekonomskih reformi? Neustrašivi borac za demokraciju i europske vrednote u zemlji s ruba? Ili apologeta kvislinga i historijskog revizionizma? Ekstremna desničarka koja ne vidi razliku između nacizma i komunizma? Neke njene starije kolege koje već uvježbano nazivamo ekstremnim desničarima teško da bi bile tako poetične i nadahnute u svom sjećanju na Dražu Mihailovića. Probajte zamisliti Dodika kako piše o zvijezdi vodilji i Reaganu. Razlika između njega i mladih nada je što su ovi drugi ideološki ekstremi iz ubjeđenja, dok je on to uglavnom po potrebi i računici. Razlika između njega i njih je što je on u školama učio da je stvar elementarne pristojnosti ne hvaliti ubojice ili ulogu četnika, dok su njegove mlađe kolege prošle kroz obrazovni sustav koji ih je učio da su komunizam i nacizam od iste majke rođeni. I kako onda očekivati da ubijeđeni učeni ekstremisti svrgnu proračunate ekstremiste? Kako će izgledati ekstremizam prvih ako i kada svrgnu druge? Hoće li se opet slijediti ista zvijezda vodilja čiji nas je put odveo u civilizacijski ponor? Možda bi nam o tome mogla nešto napisati mlada političarka u svojim budućim objavama. Samo neka idući put dobro razmisli šta govori i piše, jer ideološka zastranjenja se teško praštaju.


Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja

About The Author