Sarajevska novinarka Arijana Saračević Helać u maju je javnosti ponudila dokumentarni film „Zviždači“. Riječ je o oporoj i uvjerljivoj priči o tome kroz šta sve prolaze ljudi koji se pobune protiv nepravilnosti u sopstvenom radnom okruženju. Biti zviždač, odnosno uzbunjivač u zemlji koja taj status nije zakonski riješila i koja je suštinski premrežena korupcijom, nepotizmom, krađama, namještenim tenderima i višemilionskim malverzacijama, znači samo jedno: upustiti se u borbu u kojoj su vam šanse male, iz koje ćete izaći oštećenog zdravlja, možda i životom platiti višegodišnji stres kroz koji prolazite i, uz sve to, obavezno – ostati bez posla.

Priča počinje ispoviješću Sanjina Sinanovića, bivšeg uposlenika Centralne banke BiH koji, nakon svega kroz šta je prošao, sad borbu nastavlja na ulicama glavnog grada. Sanjin ispred Vječne vatre ili ispred ulaza u CB BiH često stoji s velikim transparentom na kojem je sažeo ono što mu se dešavalo:

KAKO SAM POSTAO ŽRTVA KORUMPIRANOG SISTEMA VLADAJUĆIH STRANAKA?

NAKON ŠTO SAM PRIJAVIO BROJNE NEZAKONITE RADNJE U CB BIH NADLEŽNIM INSTITUCIJAMA (TUŽILAŠTVO BIH/SIPA), PROTIV MENE JE PROVEDENO ŠEST (DESET) DISCIPLINSKIH POSTUPAKA I NAKON DVIJE GODINE DEGRADACIJE I SUSPENZIJE (12. 04. 2021) UPUĆEN MI JE OTKAZ UGOVORA O RADU, ČIME JE MENI I MOJOJ PORODICI UGROŽENA EGZISTENCIJA I PRAVO NA ŽIVOT.

Ona zbunjujuća cifra šest – deset odnosi se na šest disciplinskih postupaka tokom kojih je pokrenuto deset optužnih tačaka.

Tokom filma, Saračević Helać ponudila je još nekoliko ispovijesti ljudi čiji su se životi nakon prijave korupcije pretvorili u uzaludnu borbu sa sistemom. Emir Mešić iz Tuzle bio je uposlenik Uprave za indirektno oporezivanje od 2009. godine, da bi 2014. postao stručni saradnik za investicije. Nadležnost su mu bili javne nabavke i granični prelazi u Regionalnom centru Tuzla. Kad je vidio da se terminali koji državi godišnje donose višemilionsku zaradu predaju bez ikakvog razloga u vlasništvo privatnika, i da se onda ide dalje u rasipanju budžetskog novca, jer država onda od tih privatnika iznajmljuje kolske vage, čija je vrijednost oko 50.000 maraka, a sam iznos jednogodišnjeg najma višestruko premašuje tu sumu, upustio se u težak i mučan proces prijavljivanja nepravilnosti. Sve će završiti tako što će problem postati ne menadžment koji je inicirao sumnjive poslove, nego – on osobno.

Novinarka Jasna Jaca Bedak radila je kao diplomirani žurnalista u Službi za zapošljavanje Tuzlanskog kantona. Nakon početnih nesporazuma sa šeficom, uslijedili su višegodišnje prijetnje, omalovažavanja, uvrede. Finale pritiska desio se ovog proljeća, kad se, vraćajući se s kemoterapije, susrela s poštarom koji joj je donio otkaz. Odnosno, novi ugovor, po kojem je trebala prihvatiti drugo, neadekvatno radno mjesto i pritom potpisati da je zdrava. Mjesec dana nakon pojave filma, Jasna je umrla, ne dočekavši pravdu. Materijal s njenim izjavama sniman je između dvije terapije, što dovoljno govori o tome koliko je zdrava bila.

Sabahudin Mujičić, diplomirani inžinjer elektrotehnike, zaposlio se 2011. godine u firmi Iskraemeco, čiji je većinski vlasnik Elektroprivreda BiH, a udio ima i Iskraemeco Kranj iz Slovenije. Problemi su nastali kad je počeo ukazivati na nedosljednosti i anomalije u procedurama mjerenja i verifikaciji brojila. Ukazivao je rukovodiocima na to, bez većeg efekta. Kada se firma s Evropskom investicionom bankom pripremala za nabavku mjerila, primijetio je da su cijene ponuđenih instrumenata tri-četiri puta veće od dotadašnjih. Ponovo upozorava, što je rezultiralo pritiskom na njega. Pritisci kulminiraju 2020. godine, kada je postao objekt disciplinskog postupka. Uručena mu je i jednomjesečna suspenzija. Federalna inspekcija je bila u firmi, utvrdila nepravilnosti, ali izgleda da su pritisak i proces žalbe protiv inspekcije u međuvremenu urodili plodom, tako da je ovo samo još jedna priča kojoj se ne nazire kraj.

Postoji zajednička nit koja se provlači kroz sve viđene ispovijesti. Kada prijavi korupciju ili nepravilnosti, pojedinac ostaje sam. Njegov se život, kako kaže Srđan Blagovčanin iz organizacije Transparency International BiH, pretvara u pakao. Sistem je prejak za svakog ko se upusti u borbu protiv vjetrenjača, jer su svi na inkriminirane dužnosti došli političkim putem. U državi koja još zakonski nije riješila pitanje zviždača postoji preporuka s entitetskog nivoa nižim tužilaštvima da se anonimne prijave ne procesuiraju. A ako nećeš anonimno, onda budi spreman na kanonadu prijava, disciplinskih postupaka, medijskih blaćenja, uvreda i ozbiljnog ataka na posao i egzistenciju. U filmu se pojavljuju i drugi sagovornici, kao naprimjer advokatica Centralne banke Lana Sarajlić, predstavnici VSTV-a, kantonalnih agencija za borbu protiv korupcije i nevladinih organizacija.

Emir Mešić na jednom mjestu kaže: „Trudili smo se maksimalno da sačuvamo integritet državnog službenika i da spriječimo odliv budžetskog novca u privatne džepove.“ Ali većina tih napora ostaje uzaludna. Jednom riječju, po Bosni i Hercegovini ne zviždite, samo džaba prizivate šejtane.