Izetbegović je danas u Kozarcu kod Prijedora rekao, između ostalog, da u BiH „nije bilo nesretnog sukoba, već agresija, genocid i etničko čišćenje“.
Ovako se završava tekst SRNA-e, objavljen u utorak 20. 7. 2021. godine na portalu Radio Televizije Republike Srpske pod naslovom „Kojić: Izetbegović i SDA da osude zločine nad Srbima“.
U tom tekstu možemo pročitati reakciju Milorada Kojića, direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, na izjave Bakira Izetbegovića. Onda su uslijedile i izjave Snježane Novaković Bursać, Lazara Prodanovića, Dušanke Majkić, Nenada Stevandića, Mihajla Parađina i Gorana Šehovca.
Na prvi pogled, ovo je još jedan verbalni sukob srpskih i bošnjačkih političara oko karaktera rata u Bosni i Hercegovini, definicije genocida i etničkog čišćenja.
Ali to nije važno, važno je nešto drugo.
Ako pratite samo RTRS, nikada ne biste saznali šta je razlog dolaska Bakira Izetbegovića u Kozarac i zbog čega je to rekao baš tada.
Elem, tog utorka je obavljena kolektivna dženaza 12 Bošnjaka, u Memorijalnom centru Kamičani, ubijenih u proteklom ratu. Dženazi je prisustvovao, pored ostalih, i Bakir Izetbegović.
Ali taj događaj se za Radio Televiziju Republike Srpske nije ni desio, jer bi odatle proizašao pregršt veoma komplikovanih pitanja za svakog istinoljubivog Srbina.
· Ko je pobio te bošnjačke civile?
· Zbog čega su ubijeni?
· Zašto se sahranjuju 25 godina nakon rata?
· Ko je za to kriv?
Po ko zna koji put, Radio Televizija Republike Srpske ne želi da sekira „srpski svet“ pričom o stradanjima bošnjačkih i hrvatskih civila, koji su 90-ih ubijeni od vojske i policije Republike Srpske, i onda potpuno ignoriše njihove sahrane i komemoracije, dok istovremeno optužuje bošnjačke političare da ne žele pomirenje i suživot.
Morate priznati da Javni RTV servis Republike Srpske ima čudan pristup procesu pomirenja u Bosni i Hercegovini.
Na kraju krajeva, sahrana ovih 12 ljudi mogla bi da otvori i pitanje gdje se nalaze tijela 588 ubijenih prijedorskih Bošnjaka i Hrvata za kojima se još uvijek traga.
Jer nije srpski ćutati, a pogotovo skrivati masovne grobnice.
