Mediji su itekako profitirali od ovogodišnjih izbora. Političari su bili široke ruke, trošeći nemilice novce poreskih obveznika. Pri tome, mediji su jedino trebali publicirati pripremljene uratke političkih stranaka. Urednička intervencija nije bila dio dogovora

Od uvođenja višepartijskog sistema, crnogorski mediji ni od jednih izbora nisu imali više koristi kao od ovih koji su se desili 16. oktobra i nakon kojih građani još ne znaju na čemu su. Korist koju su imali mediji je materijalna, jer u profesionalnom smislu samo su po ko zna koji put potvrdili da su oglasne table na koje političke partije kače svoja saopštenja.

Površno obrađene teme sa senzacionalističkim naslovima, neulaženje u suštinu, jeftino podilaženje čitaocima po osnovu nacionalne orijentacije – ukratko je preovladavajući način na koji su mediji protekla dva mjeseca pisali o političkim, privrednim i društvenim dešavanjima, a u kojima su političari bili glavni sagovornici.

Koliko predizborna zabava košta?

Nevladina organizacija Centar za demokratsku tranziciju (CDT) brojala je izborne reklame koje su objavljivane u štampanim i elektronskim medijima (ne i portalima) i izbrojala da je njihova vrijednost do četiri dana prije izbora bila 1,5 miliona eura.

“Kampanja za ove parlamentarne izbore je jedna od najskupljih izbornih kampanja koje smo imali prilike da vidimo u Crnoj Gori. Pored novca koji su partije dobile iz budžeta, za finansiranje ove kampanje prikupile su i tri puta više novca iz privatnih izvora nego za izbore 2012. godine. Očigledno je da partije ne štede novac ni za reklame na televizijama i u štampanim medijima, kojih je skoro tri puta više nego prije četiri godine”, saopšteno je iz CDT-a .

Nije izvjesno da je sav taj novac već “legao” na račune medija i ne zna se gdje će on biti uložen, ali jedna od opcija je da bi mediji mogli da, primjera radi, plate poreze na zarade koje duguju svojim zaposlenima. Polovinom godine je iz Ministarstva finansija saopšteno da po tom osnovu samo četiri medija – novine i televizija Vijesti i televizije Atlas i Pink M – duguju 1,52 miliona eura.

Mediji puni ko brod, a posao rade drugi

Po prvi put kamermani i fotoreporteri gotovo da nisu imali posla. Sve partije su medijima dostavljale svoje materijale sa događaja i u tom smislu su bili rasterećeni, ali je došlo do hiperprodukcije tekstova i priloga.

Tokom dva mjeseca predizborne kampanje, četvoro dnevnih novina (Dan, Vijesti, Dnevne novine i Pobjeda) objavili su čak 2.932 teksta u kojima se spominjala neka od političkih partija ili izbornih lista. U istom periodu, u glavnim informativnim emisijama četiri televizije sa nacionalnom pokrivenošću (Radio-televizija Crne Gore – RTCG, Vijesti, Atlas i Pink M) emitovana su 1.402 priloga, od čega dvije trećine u drugom, završnom, mjesecu kampanje. To su podaci iz analiza koje je radila Nevladina organizacija Građanska alijansa i koje je objavljivala na 10, odnosno 30 dana. Te analize su pokazale svu površnost crnogorskih medija koji su zatrpavali čitaoce svime što su partije poželjele da se nađe u medijima. Građanska alijansa je utvrdila da je oko 30 posto priloga i više od 50 posto tekstova bilo jednostrano, a oko 20 posto naslova senzacionalističko.

U drugom mjesecu kampanje, kada se od medija kojima upravljaju partije i očekuje da daju sve od sebe, u Dnevnim novinama ‒ koje su na dnevnoj bazi “spasavale” Crnu Goru od onih koji navodno hoće da je unište i dovedu u pitanje prije 10 godina stečenu nezavisnost (što je i bila glavna teza vladajuće partije predvođene Milom Đukanovićem) ‒ 68 posto tekstova je bilo jednostrano. Pobjeda, koja je slične uređivačke politike ali sa mnogo blažom retorikom, imala je 53 posto takvih tekstova. Dan i Vijesti, koji imaju drugačiju uređivačku politiku, imali su 55, odnosno 48 posto jednostranih tekstova.

Ono što su Dnevne novine za štampane medije, to je Pink M za elektronske. Tu je 65 posto od ukupnog broja priloga emitovanih na toj televiziji u centralno-informativnim emisijama bilo jednostrano. U ostalima su procenti manji, ali i dalje značajni: Prva sa 28 posto, Atlas sa 22 posto, RTCG 18,6 posto i Vijesti sa 14 posto jednostranih priloga.

Dnevne novine i Pink M bili su vodeći i kada se govori o prikrivenoj kampanji koja je bila ili otvoreno u korist vladajuće Demokratske partije socijalista ili brutalno na štetu vodećih opozicionih partija ili koalicija. Tu se, primjera radi, tvrdilo da opozicioni lideri idu u Beograd i da u koferima uzimaju pare od ruskih tajkuna koje kasnije donose u Crnu Goru da finansiraju kampanju čiji je jedini cilj rušenje Đukanovića i crnogorske nezavisnosti.

Sve i da se prihvati teza da Srbija i Rusija podržavaju takav scenario, ostaje nejasno kako su ti koferi para prošvercovani u Crnu Goru koja valjda pazi svoje granice i u koju nije moguće na taj način unositi novac. Ali pošto je u pitanju izborna kampanja i nezvanični i nazovi pouzdani izvori, valjda i mediji mogu da budu malo opušteniji i ne vode računa o baš svakom detalju… Ionako je cilj nanijeti štetu neprijatelju, a ne govoriti istinu ili makar nešto što liči na nju.

Kako to izgleda, možemo vidjeti na primjeru naslovne strane Dnevnih novina (ponedjeljak 10. oktobar, tačno šest dana prije izbora).

Od osam tekstova na naslovnoj, samo dva ne najavljuju tekstove o budućem procvatu Crne Gore ili o “izdajnicima države” i “ekspertima iz opozicije”.

Investirati, izgraditi, dovršiti…

Vladajuća partija obilno se oslanjala na događaje koje je kreirala državnim novcem ili najavom velikog broja investicija kao i procvatom zaostalih dijelova države u budućnosti. Najčešća formulacija je bila “do 2020. ćemo” pa po potrebi: izgraditi, dovršiti, useliti… I malo se koji medij našao da to problematizuje i označi kao prikrivenu kampanju.

Televizija Vijesti je to nekoliko puta dovodila u pitanje. Međutim, premijer i njegovi ministri su ta pitanja smatrali zlonamjernim.

Dosadno, ali korektno

Kampanja na Javnom servisu, iako joj se nema šta bitnije prigovoriti, iz same želje da bude što korektnija, bila je sterilna. Zakoni obavezuju Javni servis da emituje besplatan politički marketing, da ravnopravno predstavlja sve političke liste u informativnim emisijama i oni su to radili. Partije su dostavljale svoje snimke s predizbornih skupova, konferencija za novinare, izjave. RTCG je to uredno emitovala, bez uplitanja novinara i bilo kakvih komentara. Iste su bile i “debate” u studiju u kojem je gotovo svaku noć okupljano 17 predstavnika izbornih lista koji su po dva minuta govorili na određenu temu i oponirali protivnicima. Nedinamično i pomalo dosadno, ali korektno.

RTCG je, inače, doživjela promjenu vodećih urednika prije početka izborne kampanje i to pod pritiskom dijela opozicije, jer je do tada važila za servis vladajuće Demokratske partije socijalista, a ne građana. Sada je bez želje da i elementarno zauzme stav i puki je transmiter političkih poruka, valjda zbog potrebe da izbjegnu svaku moguću kritiku. Vladajuća partija je i tome doskočila kroz prikrivenu kampanju i iskoristila to neselektivno emitovanje svega da plasira svoju agendu u udarnom Dnevniku u 19:30 časova.

Prilozi su bili jednostrani i nekritički. Suho prenošenje događaja u kojima se premijer, ministri, predsjednici opština i slični partijski aktivisti, primjera radi, poje vodom s nove česme vodovoda koji napaja 20 kuća koje u 21. vijeku nisu imale tekuću vodu. Ali to nije radio samo Javni servis. Za većinu medija to je bio redovan posao državnih zvaničnika, nisu prepoznavali ili nisu htjeli da prepoznaju klasičnu prikrivenu kampanju.

Iz Sarajeva se jasnije vidi

Uoči svakih izbora partije izvlače “džokere” i ubacuju ih u kampanju. Kako je premijer Milo Đukanović uložio najviše truda, to su njegove aktivnosti bile i najkreativnije. Baš pred izbore, između presijecanja nekoliko crvenih vrpci, našao je vremena da posjeti svoju 83 godine staru učiteljicu i pokloni joj tradicionalnu crnogorsku košulju. Noć kasnije, penzionisana učiteljica Olga Šipčić govorila je na konferenciji DPS-a, odnosno Koalicije “Sigurnim korakom” u Nikšiću.

I mlađi su morali da daju svoj doprinos. Ta obaveza je ovog puta pripala glumcu Moameru Kasumoviću koji od svoje 14. godine ne živi u Bijelom Polju, ali je našao za shodno da na konvenciji DPS-a u svom rodnom gradu pozove bivše sugrađane da naprave izbor koji on smatra pametnim.

Vjerovatno se iz Sarajeva jasnije vidi šta je za zemljake najbolje.