U Sjedinjenim Američkim Državama Savezna komisija za trgovinu i tužitelji otvorili su niz istraga protiv navodnih antikonkurentskih praksi Facebooka i Googlea, dok zahtjevi za strožom regulacijom u antimonopolskim zakonima i zakonima o privatnosti rastu.
Evropska unija predstavila je svoj dvostruki predloženi zakon, Zakon o digitalnim uslugama i Zakon o digitalnim tržištima, čiji je cilj povećanje odgovornosti velikih platformi i pokušaj rješavanja neravnoteže moći koju imaju u odnosu na druga preduzeća i korisnike.
U centru ovakvog razvoja događaja je tržišna dominacija (monopol, duopol, oligopol) šačice velikih platformskih kompanija, dominacija koja rezultira gušenjem drugih poslova i zadiranjem u nova tržišta.
Takva dominacija i ekspanzija potaknuti su iskorištavanjem informacija o nama: sve manje na informacijama koje svjesno pružamo, sve više na informacijama opaženim ili izvedenim iz našeg ponašanja online i offline. Korisnici su iskorišteni, potrošači potrošeni, pojedinci su profilirani.
Iskorištavajući te podatke, kompanije profitiraju direktno od korisnika i namećući uvjete kompanijama koje žele koristiti podatke. Često, navodi se u nekim od tekućih parnica, velike platforme nepravedno koriste informacije koje su prikupile o svojim konkurentima kako bi ih izbacile iz poslovanja.
Čini se da iz takve dominacije neizbježno proizlazi širenje na druga tržišta. Alphabet nije samo Google tražilica, Amazon ne prodaje samo knjige online. Spajanje Googlea i Fitbita samo je najnoviji primjer velike tehnološke kompanije koja kupuje firmu u nastajanju sticanjem kontrole nad novim tržištem.
Iako ovo samo po sebi nije nova strategija (Facebookova akvizicija Instagrama bila je vođena širenjem tržišta koliko i pohlepom za podacima), apsolutna dominacija ovih kompanija na određenom tržištu daje im neospornu prednost u razvoju budućih proizvoda.
Uloga ličnih podataka na digitalnim i nedigitalnim tržištima sve je više predmet analize tijela za zaštitu tržišne konkurencije kao i predmet pokušaja reguliranja velikih tehnoloških kompanija. Stoga ne čudi da iste velike tehnološke kompanije sada koriste privatnost kako bi opravdale svoju poslovnu praksu. Čini se da privatnost više nije mrtva.
Neke su inicijative dobre, poput uvođenja end-to-end enkripcije komunikacija, ali cinični bi mogli reći da velika tehnologija više ne treba čitati sadržaj naših e-mailova ili poruka: oni dobivaju dovoljno informacija iz metapodataka i iz praćenja našeg ponašanja online i offline.
Još više zabrinjavaju pokušaji korištenja privatnosti kao plašta za prikrivanje nepoštenih praksi iskorištavanja podataka. Sve je teže nazrijeti što se krije iza igrica kompanija koje tvrde da privatnost šteti konkurenciji, dok se predstavljaju kao šampioni privatnosti.
Facebook, na primjer, nije dobro prihvatio Appleov nadolazeći zahtjev da programeri traže dopuštenje prije nego što mogu pratiti šta korisnici rade u različitim aplikacijama.
Drugi dovode u pitanje Googleove alate za privatnost na temelju toga što su antikonkurentni. Ovaj posljednji podvig nije promaknuo Upravi za tržišnu konkurenciju Ujedinjenog Kraljevstva (CMA) koja je otvorila istragu o Googleovim prijedlozima za uklanjanje kolačića trećih strana i drugih funkcija iz svog preglednika Chrome.
U konačnici, jednaki uvjeti neće se postići utrkom do dna zaštite privatnosti. Niti korištenjem privatnosti kao plašta za nastavak trenutnih ili novih praksi praćenja i profiliranja na mreži i izvan nje. Ovo će samo učvrstiti tržišnu dominaciju velike tehnologije.
Izvor: Privacy International
