Aktivistica Greta Thunberg nije predvidjela da će čovječanstvo nestati do 2023. zbog klimatskih promjena, iako one jesu evidentne, bez obzira na to što njihovo postojanje negira republikanski predsjednički kandidat u SAD-u. Joe Biden ne radi tajno na omogućavanju ilegalnih imigracija, a migranti nisu odgovorni za širenje koronavirusa

Ove i brojne druge sumnjive vijesti lahko pronađu put do nas u digitalnim medijima. Ponekad je riječ o lažnim vijestima koje nemaju značajnije društvene implikacije, a ponekad – kao u slučajevima lažnih vijesti o migrantima i klimatskim promjenama – ovakvi medijski sadržaji samo doprinose stigmatizaciji pojedinih društvenih grupa koje ne uspijevaju nametnuti svoju verziju priče javnosti.

Jedno istraživanje objasnilo je opasnost širenja lažnih i malicioznih vijesti kada su u pitanju manjinske grupe u pojedinim državama. Naprimjer, u Indiji su se tokom koronavirusa Facebookom proširile lažne vijesti koje su širile islamofobiju. Desničari su muslimansku zajednicu u Indiji predstavljali kao izvore i prenositelje virusa, neosnovano, kao što su pojedini republikanci za isto krivili migrante. Istraživanje ovog slučaja pokazuje da su osobe koje su širile islamofobiju bile tri puta brže u dijeljenju tih informacija od onih koji su pokušavali objasniti činjenično stanje.

FOTO: Predstavljanje muslimana kao prenositelja zaraze koronavirusom na Facebook profilima iz Indije; Ghasiya & Sasahara 2022.

Kako bismo se zaštitili od ovakvih sadržaja, važno je da razvijamo svoju kritičku medijsku i informacijsku pismenost, i da budemo svjesni društvene nepravde koja se u medijima može promovirati i podržavati.

Prema UNSECO-ovoj definiciji, medijska i informacijska pismenost (MIP) podrazumijeva „međusobno povezan skup kompetencija koje pomažu ljudima da maksimiziraju prednost i minimiziraju štetu u novom informacijskom, digitalnom i komunikacijskom okruženju“. Kompetencije koje posjeduju medijski i informacijski pismene osobe „omogućavaju im da se kritički i efikasno bave informacijama, drugim oblicima sadržaja, institucijama koje plasiraju informacije i druge vrste sadržaja, kao i da pronicljivo koriste digitalne tehnologije“.

Prema Međunarodnoj federaciji bibliotečkih asocijacija i institucija, MIP se sastoji od znanja, stavova i skupine vještina potrebnih da znamo:

1. kada i koje informacije su nam potrebne,
2. gdje i kako da dobijemo te informacije,
3. kako da procijenimo i organiziramo pronađene informacije, i
4. kako da ih koristimo na etičan način.

Medijska i informacijska pismenost obuhvata informacijsku pismenost, medijsku pismenost i digitalnu (uključujući vizuelnu) pismenost.

Medijski doprinos pravednijem društvu

„Medijski“ ili „digitalni“ građani sintagme su koje se upotrebljavaju da označe one korisnike digitalnih medija koji ne samo da im mogu pristupiti, nego imaju vještine za efikasnu obradu informacija i proizvodnju sadržaja koji promovišu društvenu pravdu, odnosno inkluziju.

INFOGRAFIKA: Amela Delić Aščić

Iz infografičkog prikaza je jasno da medijska i informacijska pismenost može doprinijeti društvenoj pravdi. Enciklopedija Britannica društvenu pravdu definira kao „pravedan tretman i ravnopravan status svih pojedinaca i društvenih grupa unutar države i društva“.

Četiri su stuba društvene pravde:

• ljudska prava
• pristup
• učešće
• pravednost

Važnu ulogu u promoviranju društvene pravde mogu odigrati mediji, koji imaju brojne društveno značajne funkcije, kao što su:

1. funkcije imanentne masovnim medijima (informativna, mnijenjska, orijentaciona i akciona),
2. funkcije koje masovni mediji vrše zajedno s drugim institucijama (socijalizacijska, rekreativna, interakcijska i integracijska),
3. funkcije koje proizlaze iz čovjekovih društvenih aktivnosti (političke, ekonomske, kulturne, obrazovne, vjerske, sportske i druge aktivnosti) (France Vreg).

INFOGRAFIKA: Amela Delić Aščić

U većini slučajeva mediji samim svojim izvještavanjem osvjetljavaju nepravdu koja bi bez medijskog izvještavanja ostala skrivena i zaboravljena. Najbolji primjer su istraživačke novinarske priče kojima se otkrivaju korupcija, zloupotrebe, mobing, nasilje i druge negativne pojave koje utječu na društvenu pravdu.

Tako je istraživačka priča Wall Street Journala, koja je 2023. nagrađena Pulitzerovom nagradom, pokazala zloupotrebe visokih zvaničnika vlade koji su posjedovali dionice u preduzećima na čije su poslovanje direktno utjecali.

Priču o zloupotrebi radničkih prava u Bosni i Hercegovini napisao je Centar za istraživačko novinarstvo BiH. U svojoj priči autorica Jelena Jevtić pokazala je kako privatnici u nekim preduzećima radnicima dio plate daju u kovertama, a tek dio uplaćuju na račune. „Isplaćujući ih u kovertama, radnicima umanjuju kreditnu sposobnost i penziju koju će primati, a državi uskraćuju prihode.“

Kroz ovakvo temeljito i objektivno izvještavanje, mediji doprinose ispravljanju društvenih nepravdi i ukazuju na propuste i odgovorne koji su do nepravde doveli.

Tako uspješno obavljaju svoju orijentacijsku, integracijsku, mnijenjsku, informativnu, pa i političku funkciju.

Kada gatekeeperi zakažu

„Novinari, uposlenici, optužili su BBC da nije precizno ispričao priču o sukobu Izraela i Hamasa, da je uložio veći napor u humanizaciju izraelskih žrtava u odnosu na palestinske i da je izostavio ključni historijski kontekst u izvještavanju.“

Ovo je tipičan primjer medijske pristranosti i propusta da učestvuju u promoviranju jednakih prava za sve građane svijeta.

Interpretacija situacije u Palestini zbog izraelskih zračnih napada i interpretacija situacije u Izraelu nakon Hamasovog napada u brojnim mainstream zapadnim medijima pokazala je kako mediji mogu utjecati na razumijevanje važnih društvenih događaja, kao što je rat. Jednostavno svođenje sukoba na borbu između „dobra i zla“, u kome je fokus na Hamasu i, navodno, „pravednoj“ izraelskoj vojsci vodilo je dekontekstualizaciji rata i nepravednom zanemarivanju ogromnog broja palestinskih žrtava.

Brojni su drugi primjeri podržavanja društvene nepravde u masmedijskom diskursu.

Tako su 2016. godine u bosanskohercegovačkim medijima izbjeglice i migranti predstavljani kao prijetnja opstanku Evropske unije, kao opasni i nasilni, kao prijetnja političkoj karijeri tadašnje njemačke kancelarke, a najmanje su predstavljani kao ljudska bića sa svojim posebnim pričama i sudbinama.

Slično su mediji u BiH izvještavali i o nasilju nad ženama: nedovoljna pažnja, neetičan pristup izvještavanju o ženama žrtvama nasilja, naglasak na počinitelju – samo su neki od propusta koji doprinose održavanju neravnopravnog statusa žene žrtve nasilja u društvu.

Diskrimanacija Roma, žena, osoba s invaliditetom i brojnih drugih grupa doprinosi održavanju nepravde spram ovih grupa u društvu.

Izazovi u savremenom svijetu rastu, a s njima i potreba da mediji pravednije izvještavaju o marginaliziranima, isključenima, zapostavljenima – kako grupama, pojedincima, tako i temama i problemima.

Kako do pravednijeg društva kroz medije?

„Prva i najvažnija lojalnost novinara je ona prema građanima“ – utvrdili su još davno Kovach i Rosenstiel. Obaveza prema istini, rad za dobro javnosti, reprezentativno predstavljanje stvarnosti, događaja i ljudi u njoj samo su neki od elemenata medijskog izvještavanja koji doprinose uspostavi pravednijeg društva u kojem će jednako zastupljeni biti svi građani sa svojim posebnostima i problemima.

Kroz tri ključna aspekta medijska i informacijska pismenost doprinosi izgradnji pravednijeg društva:

1. formiranjem pojedinca koji kritički pristupa sadržajima,
2. osnaživanjem zajednica,
3. ohrabrivanjem participacije u javnom diskursu i demokratizaciji.

Kroz formalno i neformalno obrazovanje važno je educirati mlade ljude kako da pristupaju medijskim sadržajima i kako da ih čitaju. Mediji imaju svoju edukativnu funkciju i mogu pomoći u ovom procesu. Istraživanja pokazuju da mladi koji uče kako kritički da pristupaju medijima imaju više tolerantnosti spram drugačijih političkih opredjeljenja i stavova.

Neki autori definiciju medijske i informacijske pismenosti proširuju i pod njom podrazumijevaju i „društvenu odgovornost, kritičku građansku svijest i pedagoški pristup koji neće biti opresivan“.

Zajednice se kroz podučavanje medijskoj i informacijskoj pismenosti osnažuju tako što im se povećava dostupnost informacija onda kada nauče kako da ih kritički koriste, jaz u učešću u javnom diskursu se smanjuje, a građani su informiraniji o odlukama koje treba da donose. Ovakvi građani su oni koji posjeduju tzv. „digitalno državljanstvo“, koje podrazumijeva „korištenje digitalnih medijskih tehnologija do njihovog punog potencijala kroz kreativno izražavanje, ekonomska postignuća, političko učešće i građanski angažman“.

Kada je demokratizacija društva u pitanju, jasno je da su vrijednosti učestvovanja u javnom diskursu i donošenju odluka zajedničke i demokratiji i principima MIP-a. Sama upotreba internet medija neće doprinijeti demokratizaciji društva, ali pravilna i aktivna upotreba medija može doprinijeti većoj angažovanosti građana u online i offline sferi.

„Sve ove kompetencije koje se odnose na kritičko mišljenje, aktivno rezonovanje, učenje u saradnji, traženje informacija i poštovanje različitosti su od suštinskog značaja za aktivno učešće u javnoj sferi o društveno-političkim pitanjima kao dio građanskog angažmana.“

Najbolji primjeri upotrebe medija za aktivno učešće u javno-političkoj sferi jeste tzv. „arapsko proljeće“, odnosno, demonstracije u Tunisu, Egiptu, na Islandu, pokret „Okupiraj Wallstreet“, „Black Lives Matter“ i mnogi drugi. U svojoj knjizi „Mreže revolta i nade: Društveni pokreti u doba interneta“ teoretičar Manuel Castells zaključuje kako je većina ovih pokreta počela putem društvenih mreža i medija poput tadašnjeg Twittera, blogova, vlogova, Facebook grupa.

„Spona između besplatne komunikacije na Facebooku, YouTubeu i Twitteru i osvajanja gradskog prostora stvorila je hibridni javni prostor slobode, koji je postao glavna karakteristika tuniske pobune i nagovijestila pokrete koji će nastati u drugim zemljama“, smatra Castells.

Kada medijsku i informacijsku pismenost fokusiramo na društvenu pravdu, možemo „dovesti u pitanje brojne sisteme dominacije kakvi su patrijarhat, supremacija bijelaca, imperijalizam, kolonijalizacija“ i sl. – smatraju Ramasubramanian i Chaboki Darzabi, koji su se bavili pitanjem MIP-a i društvene pravde.

Mihailidis, koji također analizira ulogu MIP-a u društvu, smatra da se medijska i informacijska pismenost treba ponovo razmotriti i razumijevati na način koji će doprinijeti uspostavi pravednijeg društva povezanih i aktivnih građana.

Prema njegovom mišljenju, ovakav koncept MIP-a podrazumijevao bi pet važnih elemenata:

1. angažiranost (MIP uči građane ne samo kako da samostalno kritički analiziraju medijske sadržaje, nego i kako da djeluju u vezi s onim što im se u društvu čini nepravednim),
2. brigu (pri čemu se misli na brigu za, a ne brigu o, odnosno, građani se uče kako da se povežu, suosjećaju s drugim zajednicama u društvu),
3. kritičku svijest (osnaživanje građana da budu radoznali, postavljaju pitanja, kritikuju, djeluju),
4. upornost (zadržavanje interesa za važne društvene probleme, njihovo rješavanje i razvijanje, bez obzira na mnoštvo informacija koje nam u digitalnim medijima svakodnevno „ometaju“ pažnju),
5. emancipaciju (spremnost da se kreira drugačiji diskurs u odnosu na dominantni, ako treba kroz pokretanje vlastitih medijskih platformi, publikovanje sadržaja posvećenog rješavanju društvene nepravde).

INFOGRAFIKA: Prijedlog društvene MIP prema Mihailidisu; Amela Delić Aščić

Na kraju, ovaj autor podsjeća da je koncept MIP-a još uvijek izuzetno evrocentričan, te da i u tom smislu treba raditi na njegovoj reprezentativnosti.

McChesney je medije nazvao „javnim dobrom“. I kao što bismo očekivali jednak tretman ljudi kada je u pitanju pravo na čist zrak, vodu, hranu, sigurnost, moramo razmišljati i o pravu ljudi da imaju pravedan tretman u medijima. Drugi put kada posegnete za medijima da vidite o čemu izvještavaju, obratite pažnju na način na koji to rade, i još važnije – o čemu ne izvještavaju.