Mediji su ogledalo društva, a stanje slobode medija je reper, odnosno slika i prilika stanja ljudskih prava, demokratičnosti i vladavine prava u jednoj zemlji, jer, mediji su ti koji s jedne strane promoviraju, prate i upozoravaju na slučajeve povreda ljudskih prava, a nerijetko su i sami novinari žrtve kršenja ljudskih prava.
Nije bez razloga sloboda izražavanja, kojom se garantira i sloboda medija, jedno od najstarijih ljudskih prava koje je zaštićeno s više međunarodnih deklaracija i rezolucija, ali i najvišim pravnim aktom države – Ustavom Bosne i Hercegovine.
Nakon Drugog svjetskog rata uloženi su ogromni napori na međunarodnom, a naročito evropskom planu da se osujeti ponovna pojava totalitarnih režima i diktature. Takva akcija za rezultat je dala brojne deklaracije, rezolucije, paktove… i izuzetno kompliciran i razuđen sistem zaštite ljudskih prava.
Teoretski, ljudska prava su stavljena na pijedestal prioriteta Evrope i svijeta, pa i Bosne i Hercegovine u čijem Ustavu je ugrađeno čak 16 međunarodnih dokumenata kojim se garantiraju ljudska prava, zahvaljujući čemu ona imaju primat nad svim zakonima u našoj zemlji.
Nažalost, ne samo u Bosni i Hercegovini i regionu, nego i u svijetu, očigledna je, a naizgled i nepremostiva, provalija između normativnog i proklamovanog s jedne i prakse, odnosno primjene usvojenih normi, s druge strane.
Iskusni borci za ljudska prava tvrde da je borba za ljudska prava zapravo borba ne za bolje nas, nego za boljitak budućih generacija. Stepen poštivanja ljudskih prava mnogi s pravom smatraju stepenom civiliziranosti jednog društva iako se puna provedba ljudskih prava smatra utopijom i u daleko društveno i ekonomski razvijenijim zemljama od naše.
No, nepobitni su dokazi o tome da poštivanje slobode medija ima direktan odraz na uređenost država. Na to je ukazao i šef britanske diplomatije Jeremy Hunt govoreći na Globalnoj konferenciji o slobodi medija, koja je u julu održana u Londonu.
On je iznio podatak da od 10 “najuređenijih” država na svijetu po rangiranju Transparency Internationala, sedam je i u prvih deset na Svjetskom indeksu slobode medija, a od deset najkorumpiranijih država, četiri su među posljednjih deset po slobodi medija” .
Gušenjem ljudskih prava, kroz gušenje slobode medija, guši se svaki drugi napredak. U današnjem svijetu svjedoci smo niza primjera koji dokazuju kako gušenje slobode medija daje šansu nedemokratskim autokratskim sistemima, gdje vladaju zatvoreni centri moći na koje građani imaju mali ili nikakav utjecaj.
Takvi sistemi odišu nepotizmom, korupcijom, a pokrivaju se propagandnim informiranjem javnosti posredstvom kontroliranih medija.
Reporteri bez granica su u ovogodišnjem izvještaju ukazali na urušavanje medijskih sloboda u BiH iznoseći podatak da je BiH na 62. mjestu od ukupno 180 rangiranih zemalja prema Indeksu medijskih sloboda. O nazadovanju najbolje svjedoči podatak da smo prije 15 godina zauzimali visoko 21. mjesto.
Upozorenja koja se čuju sa svih strana trebalo bi krajnje ozbiljno shvatiti, dok je još „živa glava“ ne samo kolega novinara, nego civiliziranog demokratskog društva.
