Divlje životinje sve su češći posjetioci gradova. I ljudi će polako morati da se navikavaju na činjenicu da su oni prvo životinjama uništili prirodna staništa, prekinuli lanac prehrane i zagorčali život na svaki zamislivi način, pa su tek onda životinje, u potrazi za hranom i slijedeći instinkt preživljavanja, polako počele da nadiru u gradove.

Pandemija je taj proces intenzivirala, pa su megalopolisi imali čast ugostiti medvjede, vidre, poneki čopor vukova, risove, pantere, jelene… Lisice godinama špartaju rubnim dijelovima Londona, a ovih dana Rimom vlada panika zbog – krda divljih svinja. Po nekim procjenama, na ulicama ovog grada kreće se nekoliko hiljada veprova, kojima su glavna meta hrpe nepokupljenog smeća. Pošto postoji opasnost od svinjske gripe, zaobilaznica oko grada navodno je iskorištena kao linija duž koje je podignuta odbrambena ograda. Sve divlje životinje unutar te ograde trebaju biti potrovane, protiv čega se bune i aktivisti za prava životinja, i ekolozi i građani uznemireni surovim načinom rješavanja problema. Lovcima su izdate dodatne dozvole za ubijanje ali problem će izgleda ipak biti riješen tek kad se prepusti prirodi da to uradi umjesto čovjeka. A ona je to već uradila, jer su se na obodima Rima pojavili vukovi.

Ovo nije prvi put da će glavni grad Italije da se protiv neželjenih životinja bori uz pomoć drugih životinja. Federico Fellini je 1972. godine snimio film Rim, pola komediju, pola autobiografiju, a pola svoju standardnu fantazmagoriju. Istražujući građu o Vječnom gradu, naišao je na zanimljivu legendu. Neke davne godine Palatu pravde okupiraju pacovi; em ih se nakotilo preko svake mjere, em su se razmahali i okrupnjali, em su se tako nabildani osilili do nivoa kabadahija, superiornih vlasnika palate od kojih su i ljudi strahovali. Da bi se riješio problem, oficijelni vlasnici zgrade puste odred izgladnjelih mačaka u lov na bandu nasilnika.

Ali.

Mačke jesu vješti lovci, u stanju su nadvladati većinu zmija, što u ovom slučaju nije značilo ništa, jer su pacovi bili siti i bijesni, a one iscrpljene i gladne.

Pa je lovina pojela lovca. Pogrešna mjera, donesena s nekoliko godina zakašnjenja, rekao je zoolog gradskim ocima kad su ga upitali za savjet. Pustili ste pacovima da se osile i sad tu mačke ne mogu ništa. Onda su i dalje vijećali, sve dok im nije postalo jasno da više nikakvi standardni načini ne mogu riješiti problem, pa su iz zoološkog vrta posudili nekoliko geparda. Ljuti kao ris, brzi, nemilosrdni, čeličnih vilica, uvijek raspoloženi za dobar zalogaj, uz to još i frustrirani zbog života u kafezima, gepardi u dva, tri dana pojedu neprijatelja, na zadovoljstvo uposlenika, ali i pravde koja je generalno bila ugrožena nefunkcioniranjem sistema.

Hoće li sada i vukovi uspjeti da poprave ono što je čovjek davno pokvario?