Gradonačelnica prodaje luksuznog Passata i ni to im nije dovoljno

Kada u globalnoj nestašici novca kupujete skupe automobile, onda vas s pravom označe kao bezočnog rasipnika preko leđa naroda. Ali kada pokušate prodati takav automobil i ponašati se skromno, e onda ste - demagog

Gradonačelnica prodaje luksuznog Passata i ni to im nije dovoljno
Foto: Hayat.ba

Ako ništa, ovdje nikada nije dosadno. To što živimo u neizvjesnom vremenskom i prostornom okviru rezultat je lokalne političke nesposobnosti i globalnih faktora koji nisu zapljusnuli samo Bosnu i Hercegovinu. Ali je jesu rastočili na sastavne dijelove, dovodeći kompletnu državu u pitanje.

U svoj toj gunguli neujednačenost kriterija i nesposobnost kritičkog razmišljanja bitno opterećuju percepciju građana. Pogledajmo zajedno kako kontinuirani gnjev može zamagliti sliku ukupnog stanja. Kada se prije nekoliko mjeseci saznalo da maksimalno neproduktivni parlamentarci kupuju tri nova luksuzna vozila za Nikolu Špirića, Borjanu Krišto i Nebojšu Radmanovića, javnost je opravdano bila konsternirana takvom bahatošću. Međutim, kada je prije koji dan nova gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić, kao jednu od prvih mjera potpisala prodaju luksuznog Passata, ovaj je potez, osim očekivanih pohvala, izazvao i podjednaku količinu kritičkih oborina. Mlada gradonačelnica se, povodom prodaje, optužuje za, ni manje ni više nego – demagogiju i populizam. Pa kako? Odlučiš da ti luksuz nije potreban, da je neukusno u ovako teškom trenutku vozikati se okolo u skupom automobilu koji su platili građani i – opet ne valjaš. Da nam je više ovakvih demagoga i populista krizu bi sigurno lakše bilo podnijeti. Nakon što su apsolvirali ona bijesna auta, parlamentarci su, nemajući drugih priroriteta i jer ovo nije njihova kriza, prešli na obnovu kabineta. I javnost će opet opravdano bjesniti. Ali, usudi li se neko okrenuti list i pokušati razmišljati i ponašati se racionalno, štedljivo, u skladu s težinom situacije – e to je populizam.

Svaki je političar i svaki politički potez podložan analizi i kritičkom prosuđivanju, međutim, ljudi koji nas predstavljaju, ako im je imalo stalo do ugleda i javnog interesa, moraju pažljivo razlučiti šta je opravdana kritika, a šta puko sviranje jednom neuglednom muškom organu od kojeg je nekad više štete nego koristi.

Ko koga životno ugrožava?

Drugi primjer dolazi nam iz uvijek aktuelnog borilačkog kafeza u kojem se tradicionalno krhaju SDA i članovi nekadašnje petorke, pa četvorke, a sada trojke. Magazin Stav, glasilo specijalizirano za ugroženost Bošnjaka i odbranu obitelji Izetbegović nedavno je grupu ovdašnjih novinara optužio da – pozivaju na likvidaciju Bakira i Sebije Izetbegović. Uza sve ostale stavovske opskurnosti, ovdje na djelu ponovo imamo izvrtanje elementarne političke logike. Obitelj Iztebegović spada u štićene segmente države, kompletne agencije brinu o njihovoj sigurnosti i, s tog aspekta, čini se da su ugroženiji novinari koji su označeni kao potencijalni atentatori, ili bar navigatori atentata, nego oni. Nemoguće je, na primjer, da ih u tramvaju neko verbalno i fizički napadne, kao što je prije nekoliko godina bio napadnut književnik i profesor Nenad Veličković, nakon nekoliko tekstova baš u ovom Stavu.

Teška su vremena kroz koja prolazimo, svaki tekst, svaka žustra rečenica mogu izazvati plamen s nesagledivim posljedicama. Uznemiravati javnost pričom o likvidacijama je žurnalistički neodgovorno. Svugdje u svijetu političari su izloženi baražnoj paljbi javnosti. Razlog je jednostavan: troše javni novac, a  uz to su izabrani na krilima obećanja da će uraditi sve što je u njihovoj moći da bi građanima obezbijedili boji život. Pošto bolji život još od 1990. godine za većinu ne stanuje ovdje, pošto iz dana u dan svjedočimo seriji loših, još lošijih i najlošijih političkih poteza te izostanku blagovremenih reakcija, nepostojanju ozbiljne strategije i na lokalnom i na državnom planu, logično je da kritički naboj kod javnosti i novinara raste. Ne biti spreman suočiti se s kritikama znači ne razumjeti suštinu politike kao poziva.

S druge strane te stalne izloženosti kritikama su moć i nesagledive privilegije, nedostupne ogromnoj većini građana. Sve bi to valjalo odvagati prije nego što se stupi na političko bojište.

Janez Janša i njegovi perači

Treći od desetine elemenata koji nas što uznemiravaju što zabavljaju posljednjih dana je zloglasni non-paper Janeza Janše. Ovaj zadrti slovenački desničar i štovatelj lika i djela Donalda Trumpa s pravom je optužen da povlači poteze koji bi mogli imati nesagledive posljedice na Balkanu. Kada su bitne pozadinske informacije otkrivene, postalo je jasno i nešto drugo, da se iza geostrateške priče o prekrajanju granica i novoj smrti Jugoslavije kriju najbanalniji motivi, kriminalne i  finansijske prirode. Sumnjivi biznismeni bliski Janši imaju ozbiljne peračke aktivnosti u Republici Srpskoj, a to što bi separatističko pakovanje njihove procedure moglo završiti krvavo za ovakve tipove je najmanje važno. Jedino što ostaje je nadati se da stvari neće eskalirati do krajnjih konsekvenci, iako je nada neutemeljena na stvarnim političkim akcijama i pripremama posljednje što nam treba.

About The Author