U posljednjih nekoliko godina vlasti zemalja širom svijeta nastoje na sve načine građanima onemogućiti organiziranje demonstracija i izražavanje nezadovoljstva, a jedan od najčešćih alata koji se koristi u tu svrhu jeste gašenje društvenih mreža.

Represivne mjere koje obuhvataju blokiranje rada društvenih mreža u državama počele su se koristiti intenzivno od 2015. godine. Od tada gotovo svakodnevno može se čuti kako vladajuće strukture poduzimaju brojne aktivnosti kako bi cenzurirale sadržaje na društvenim mrežama ili ih u potpunosti zabranile.

Iako je obustava rada zabilježena na svim kontinentima u manjem ili većem obimu, postoje države koje prednjače u ovoj vrsti represivnih mjera.

Prema zvaničnim podacima, od 2015. godine ukupno 27 od 48 azijskih zemalja onemogućilo je građanima pristup internetu i društvenim mrežama. Trenutno, nekoliko zemalja u Aziji i dalje koristi ove mjere, a u tome prednjače Kina, Sjeverna Koreja i Iran.

Zemlja za koju se definitivno može reći da ima najrestriktivnije mjere kada je riječ o društvenim mrežama je Kina. Azijski gigant je u posljednjih nekoliko godina blokirao rad Facebooka, Twittera, Instagrama, YouTubea, ali i aplikacija za komunikaciju poput Vibera i WhatsAppa. Posljednji u nizu primjera jeste i blokada aplikacije Clubhouse.

Komunistička partija Kine odlučila je cenzurirati ovu aplikaciju nakon saznanja da se na njoj otvoreno govori i raspravlja o potezima kineskih vlasti, odnosima Kine i Tajvana, te pitanju odnosa kineskih zvaničnika prema Ujgurima. S obzirom na to da aplikacija funkcionira na principu pozivnica te joj nije moguće pristupiti samom instalacijom, građani Kine su kupovali tzv. šifre za pristup koje su se kretale između 20 i 60 dolara.

Uprkos blokadi koja je na snazi od 8. februara, građani i dalje mogu pristupiti Clubhouseu putem određenih VPN servisa.

Iako su kineske vlasti zabranile brojne društvene mreže, zvaničnici su građanima ponudili svojevrsnu alternativu u domaćim mrežama poput Weiba ili WeChata, međutim one su prema mišljenju mnogih pod potpunom kontrolom države.

Slična situacija u vezi s društvenim mrežama je i u drugim azijskim državama. Nedavno se spisku cenzora pridružio i Mijanmar, čija je vojna vlast nakon izvršenog puča odlučila privremeno obustaviti rad interneta i društvene mreže Facebook.

Kao opravdanje za takvu odluku vojni generalni su izjavili kako se na društvenim mrežama šire brojne dezinformacije usmjerene protiv odluka vojske te da su zbog toga morali reagirati na taj način. U Mijanmaru Facebook zauzima prvo mjesto kada je riječ o informiranju građana, a mnogi ga smatraju jedinim kanalom demokratskog komuniciranja.

Kada govorimo o obustavi rada društvenih mreža u Africi, od 2015. godine 27 od 54 zemlje blokiralo je rad društvenih mreža. Vlasti su se na ovaj potez većinom odlučivale u periodu izbora ili demonstracija.

Posljednji u nizu primjera jeste Uganda, koja je u januaru tokom održavanja predsjedničkih izbora blokirala rad svih društvenih mreža i aplikacija za razmjenu poruka, što je izazvalo nezadovoljstvo građana koji su ovaj potez vlasti protumačile kao potvrdu represije koja se provodi nad stanovništvom.

Jedan interesantan primjer u Africi dolazi iz Alžira. Alžirske vlasti su odlučile onemogućiti pristup društvenim mrežama kako bi spriječile varanje učenika na ispitima i testovima. Inače, alžirski zakoni su u vezi s ovakvom vrstom varanja izuzetno rigorozni pa se tako osobama koje se odluče na varanje ove vrste propisuje zatvorska kazna i do 15 godina.

Kada je u pitanju Evropa, nekoliko zemalja, pretežno na istoku kontinenta, u prethodnih nekoliko godina odlučilo se na blokadu društvenih mreža. Prije svega tu spadaju Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, kao i Turska koja je pooštrila propise kada je riječ o društvenim mrežama te se trenutno nalazi u sporu s Facebookom, Twitterom, Pinterestom i drugim mrežama zbog uvođenja zakona koji omogućava zabranu oglašavanja na društvenim mrežama.

Nakon aneksije Krima 2017. godine Ukrajina je blokirala rad nekoliko proruskih društvenih mreža, kao što je mreža VKontakte.

Tokom protesta 2020. godine vlasti u Bjelorusiji nekoliko puta su onemogućile pristup Twitteru, međutim demonstranti u Bjelorusiji uspjeli su organizirati masovne proteste najviše zahvaljujući aplikaciji Telegram pa su mnogi proteste protiv Aleksandra Lukašenka prozvali “Telegram revolucijom”.

Posljednji slučaj utjecaja na rad društvenih mreža dogodio se u Rusiji tokom protesta pristalica Alekseja Navalnog. Iako nisu u potpunosti obustavile pristup društvenim mrežama, ruske vlasti su prema analizama pokušale cenzurirati brojne sadržaje koji se tiču demonstracija.

Cenzura se odnosila prije svega na Facebook, Twitter, Instagram, kao i TikTok, za koji su ruske vlasti tvrdile da je postao oaza maloljetnih demonstranata.

U posljednjih nekoliko dana Rusija je donijela nekoliko zakona koji obavezuju društvene mreže da uklanjaju sadržaje koje ruske vlasti smatraju ilegalnim.

Također, Gornji dom Parlamenta Rusije razmatrao je i mogućnost uvođenja zakona koji bi omogućili potpunu zabranu rada određenih društvenih mreža, međutim do sada taj zakon nije usvojen.

Među evropskim državama koje su onemogućile rad društvenih mreža ili aplikacija za komunikaciju našla se i Crna Gora. Crnogorske vlasti su tokom 2016. godine pozvale Agenciju za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost da na dan izbora obustavi rad ovih aplikacija, što je i učinjeno. Dan nakon izbora vlasti su ponovo omogućile rad Vibera i WhatsAppa u Crnoj Gori.

U ostatku svijeta društvene mreže najviše su blokirane u zemljama Južne i Centralne Amerike. Prema zvaničnim informacijama, ukupno 11 posto zemalja u jednom trenutku od 2015. godine blokiralo je rad društvenih mreža.

U cenzuri društvenih mreža najviše se ističe Venecuela koja je u protekle dvije godine više od 10 puta blokirala društvene mreže. Blokiranje društvenih mreža počelo je od 2019. godine kada je na vlast došao Juan Guaido. U pokušaju da zaustavi emitiranje Guaidovog govora, vlada Nicolasa Madura blokirala je pristup društvenim mrežama kad god su se Guaido ili njegovi saradnici pojavljivali u javnosti.

Od ostalih zemalja Latinske Amerike, od 2015. godine na takve poteze su se odlučili Ekvador, Kuba i Brazil, gdje se blokada većinom odnosila na WhatsApp i Facebook.

Jedino područje na kojem do sada nije zabilježen nijedan pokušaj blokade društvenih mreža jeste područje Australije i Novog Zelanda te Sjeverne Amerike, gdje vlasti ni u jednom trenutku nisu razmatrale opciju obustave rada društvenih mreža.

Izvor: Klix