FTV: NASTAVLJENA PRAKSA PAMFLETSKOG ČITANJA
14. – 20. juni 2016.
TAJNE HRVATSKE POLITIČKE ZBILJE: Odluka FTV-a da nas o hrvatskoj političkoj zbilji informiše putem specijalnog izvjestioca iz Zagreba (Božo Skoko) pun je pogodak, jer naša TV publika nije morala prebaciti kanal na informativne emisije u susjeda da bi saznala je li konačno pala tamošnja vlada. Skoko nam je pripremio nekoliko izvrsnih priloga u seriji Karamarkov slobodni pad (npr., u četvrtak i petak), koji traje već sedmicama, a upoznao nas je i s unutarstranačkim odnosima koji će biti predmetom interesovanja narednih mjeseci. Imalo bi se štošta naučiti od načina kako je hrvatska (pa s njom čak i bosanskohercegovačka) javnost pratila afere i sumnje u zapostavljeni javni interes svojih najviših dužnosnika.
SUVIŠNA OBZIRNOST ILI OPRAVDANO PITANJE? Hapšenje bihaćkog gradonačelnika odjeknulo je kao vijest sedmice. SDA-ova perjanica, prema tvrdnjama Tužilaštva, uhvaćena je na djelu kako prima mito od deset hiljada maraka nakon što ga je i zatražila. Aleksandra Vinčar je u petak postavila i veoma suvislo pitanje: ima li Bihać sada izvršnu vlast? Ovdje je uputno izdvojiti nekoliko obzirnosti koje će sasvim moguće zazvučati kao cjepidlačenje i odnose se na oba javna emitera, ali da ih spomenemo. Naime, mediji su u prvi plan isticali kako je Galijašević uhvaćen na djelu, a to i jeste bila glavna novost, jer istražni organi su slučaj sami otkrili i potom uhvatili počinioca. Tako se vijest prenosila kao izvjesnost (“uhvaćen na djelu”), a sa aspekta uhapšenog koji je u vrijeme objave bio tek osumnjičeni, to zasigurno izgleda kao nepravedan tretman. Istina, FTV i BHT1, kao i drugi mediji, ništa nisu slagali, već su vijest cjelovito i tačno prenijeli, jer podrazumijeva se da hapšenje nije isto što i činjenica osuđenosti. Opet, da li možda prenošenje navoda Tužilaštva zahtijeva više ograda kako bi se izbjegao utisak izvjesnosti?
IZDVOJENO:
Gledatelji su i dalje žrtve sukoba entitetskih i državnog javnog servisa. FTV je sada podnio i krivične prijave, a u najgorem propagandnom stilu potom su u intoniranom i preakcentiranom pamfletskom čitanju detaljno pobrojali teške optužbe na račun BHT-a. Ako je interes oba javna emitera da se zaista konačno riješi njihova stvar, tj. naša stvar, onda bi trebali s više pažnje prilaziti i svom sukobu, koji još nije dobio epilog na sudu. Primjedba se ovdje prevashodno odnosi na rukovodstvo, i to oba medija, jer su nas i ranije izlagali svojim međusobnim okršajima na, najblaže kazano, neukusan način. Zamaranjem javnosti prljavštinama i teškim riječima u lavirintu koji je samo njima znan izazvaće se još veći odijum prema sukobljenim TV kućama.
OCJENA: 5
BHT1: SOLIDNA SEDMICA BEZ UDARNIH VIJESTI
14. – 20. juni 2016.
UBISTVO KOJE JE POTRESLO ZEMLJU: Donijeta je prvostepena presuda povodom brutalnog ubistva djevojke Arnele Đogić iz Olova, i to zatvorska kazna od 40 godina kao najstroža sankcija predviđena našim krivičnim zakonodavstvom. Ubistvo je potreslo cijelu zemlju, a izricanje kazne pratile su snažne emocije oštećenih i publike. Novinar Amir Džidić pronašao je mjeru u izvještavanju, zaokružujući priču bez da prećuti glasnu reakciju neposredne okoline, ali i vodeći računa da se to ne boji kao senzacija koja će zasjeniti vijest. Prikazane su i teške optužbe porodice na račun tužioca, koji nije htio postupati kada je ubijenoj ranije bilo prijećeno, ali je pravo reagovanja uredno dato i Tužilaštvu.
OBJEKTIVNOST JE U PRILOGU ISTRAŽIVAČA: Nešto mirnija sedmica u kojoj nisu dominirale udarne vijesti iz zemlje koje zahtijevaju iscrpnu obradu, omogućila je BHT1 da pokrene teme koje smatra značajnim. Dejan Petrović napravio je rijetko dobar istraživački prilog u informativnoj emisiji, i to slijedeći istraživački njuh po dopisima i odgovorima institucija koje su razjasnile misteriju vlasništva nad vojnom imovinom. Znate onu dilemu: državna ili entitetska? Petrović je to plastično prikazao na primjeru kasarne u Zalužanima, bez suvišnih komentara, tj. držeći se istraživačke objektivnosti koja je za cilj imala otkriti nam apsurdnost u činjenici da se razni nivoi vlasti, uzajamno sukobljeni, otimaju oko toga ko ima pravo na vlasništvo nad napuštenom kasarnom.
IZDVOJENO:
BHT1 je uvrstio u Dnevnik 2 (urednica Svjetlana Vučetić) vijest o deložaciji mostarske obitelji koja je izgubila stan zbog nemogućnosti da plati nagomilane parnične troškove. Postavljanjem tzv. živog zida, sugrađani su ranije uspjeli spriječiti prinudno iseljenje, što sada nije bio slučaj. Kako se radi o potresnoj socijalnoj priči koja otvara mnoga etička pitanja o društvu u kojem živimo, vijest je sigurno zaslužila duži tretman. Gledateljima su se mogli dati podaci o tome koliko su česti ovakvi slučajevi, s kakvim podacima raspolažu organi socijalne zaštite, da li ih uopšte imaju? Uostalom, izbacivanje ugrožene porodice na ulicu trebala je biti prva, a ne, više nego simbolično, posljednja vijest.
OCJENA: 7
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Našim javnim servisima uporno promiču udarne vijesti iz regiona. Hrvatsku političku sapunicu počeli su pratiti tek u njenom poodmaklom stadijumu, a izricanje presude srpskom tajkunu Miškoviću, koji je hodajući reprezent svih prljavih veza politike i biznisa na Balkanu, sveli su na skromnu kolekciju agencijskih informacija. U vrijeme kada je uhapšen, vlasnik Delte bio je na svim naslovnicama, a srpsko pravosuđe očekivalo je suđenje vijeka. Miškovićevo hapšenje svojevremeno je dalo krila Vučićevoj vlasti, jer se njegova najavljena besprijekorna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala cijenila upravo kroz lisice na rukama Miloševićevog biznismena. I sada, kada smo konačno saznali presudu koja potresa susjednu Srbiju, vijest se kod nas daje kao agencijska crtica. Al Jazeera je u svojim centralnim vijestima napravila izvrstan prilog o svakovrsnim uticajima jednog od najvećih srpskih medijskih oglašivača, okupljajući više relevantnih sagovornika u itekako značajan novinarski uradak, vrijedan gledanja. Javni servisi mogli su, naprimjer, javljanjem iz Beograda uključiti nekog od mnogobrojnih komentatora koji su kadri sumirati prvotne reakcije ili reći pojedinosti o predmetu “Mišković”. Vijesti iz svijeta su donekle razumljivo prevelik zalogaj, ali zašto nikako da osvijetlimo region svestranijim pristupom?
