Urednici nisu iskoristili Sarajevo Business Forum da prošire priču i smjeste je u realni ekonomski kontekst.
FTV: Sarajevo Business Forum i druge bajke
24. – 30. maj 2018.
ZA ŠTA SE SUMNJIČI HEROJ? Heroj, a ne zločinac, odzvanjalo je gradskim trgom u Bihaću, ali i drugim gradovima povodom hapšenja generala Atifa Dudakovića. FTV je poslije priloga kojim se prošetao po prosvjednim skupovima pustio izjavu Mladena Ivanića koji si je dopustio komentarisanje sudske odluke nazivajući je katastrofalnom, baš kao što je i federalni ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević izrazio svoje želje o oslobađanju. Urednica Antonija Avram ipak je trebala podsjetiti javnost za šta se to sumnjiči Dudaković, onako kako je to Samira Krehić uradila na BHT1.
PODSJETNIK BEZ POTPUNOG ODGOVORA: Nedjeljni dnevnik nam opet donosi prilog izvrsne Zerine Ćosić Vrabac, koja iz fioka izvlači temu koja je ljetos bila udarna. Podsjećamo da je to bilo u vrijeme kada je naša zemlja s kašnjenjem pristupila Transportnoj zajednici zemalja Zapadnog Balkana, koja bi nam trebala omogućiti nove infrastrukturne projekte. Novinarka je prvo napravila rezime prijašnjih dešavanja, predočavajući kako smo ranije kasnili zbog eufemizma nazvanog političke neusaglašenosti, dok nam se sada smiješi opet nešto slično. Ćosić Vrabac je pokušala odgonetnuti zašto desetine miliona evra i dalje nisu operativne, a konačni se odgovor, čini se, previše oslonio samo na tvrdnju ministra komunikacije i prometa Ismira Juska.
EKONOMSKI OPTIMIZAM: Urednica Antonija Avram nam u srijedu donosi izjave učesnika Sarajevo Business Foruma (SBF). Skupom se, sudeći po FTV-ovoj pripremi, širio optimizam kojem je bilo nemoguće odoljeti. Denis Zvizdić je, naravno, bio među najvećim optimistima, ali ništa manje veseli nisu bili ni ostali sudionici. Sve je prštalo od najavljenih investicija i povika u stilu „jedna regija, jedna ekonomija“. Ali šta je upadljivo izostalo? Novinarski ili urednički osvrt na trenutni izgled naše ekonomije. Ako SFF predstavlja priliku da sagledamo bh. kinematografiju, onda je SBF valjda trenutak da vidimo šta nam brojke kažu o ekonomskim prilikama. Je li istina, kako tvrdi, nedjeljnik NIN u svom barometru o ekonomskoj snazi zemalja regije, da BiH ima najmanji priliv investicija? Kao i da je još jedino u Makedoniji veća stopa nezaposlenosti? Urednici i novinari su se opet povukli pred ekonomijom, dajući samo izjave s „crvenog tepiha.“
OCJENA: 5
BHT1: Sve što nismo saznali o napadaču u Torontu
24. – 30. maj 2018.
NIJE TERORIZAM, CASE CLOSED: BHT1 nam u utorak javlja o vozaču kombija koji je usmrtio deset ljudi u Torontu (priredio Vedran Prodić). Vijest je bila skrivena negdje u rubrici „svijet“, bez mnogo isticanja. Još jedan u nizu mahnitih napadača koji se, po priređenoj agencijskoj obradi, ne povezuje sa terorizmom. Isticalo se još kako motiv napada nije poznat i da je počinilac nedruštvena osoba. Sutradan se više nije izvještavalo o novim saznanjima ili dešavanjima. FTV je još kraće izvijestio. U stilu, događaj se ne povezuje sa terorizmom. I tačka. Svjetski mediji su se mnogo više zainteresovali za novi smrtonosni pohod. BBC već u utorak pokazuje šta sve znamo o napadaču Aleku Minassianu, objašnjavajući šta znači skraćenica Incel (involuntarily celibate, tj. celibat protiv vlastite volje) na koju se pozivao. Sutradan saznajemo još više, tj. da je u pitanju izrazito nasilna i aktivna online grupa seksualno isfrustriranih muškaraca kojoj nije strano propagiranje upotrebe nasilnih sredstava. Kao i to da im ideologija počiva na najrigidnijoj mizoginiji. Vox je otišao korak dalje, pa nas je u svom poznatom maniru portala koji objašnjava vijesti i daje širi kontekst, upoznao s radikalnim incelsima i njihovim razmišljanjima, zaključujući kako se radi o fluidnoj terorističkoj skupini koju je teško pratiti. Iz toga slijedi da je Alek Minassian terorist. S jasnim ideološkim obrisima. A ne dečko iz susjedstva koji je naprasno počeo ubijati. Ništa od toga nije bilo u informativi naših javnih televizija. Slučaj je zaključen i prije nego što se počeo otpetljavati. Fenomen kao što su incelsi i radikalizirani muškarci koji napadaju ljude zbog mržnje prema ženama ostao je posve neobjašnjen. Ako je tumačenje o teroristi u režiji Voxa bilo previše za naše javne televizije, mogli smo bar saznati pojedinosti kakve je dijelio mainstream medij poput BBC-ja.
EKONOMSKI OPTIMIZAM 2: Slično kao i FTV, i na BHT1 nije bilo više riječi o trenutnoj ekonomskoj slici naše zemlje. SBF je propraćen parolaškim izjavama i sumiranjem atmosfere (urednica Samira Krehić). Bilo je govora o ulaganju, ali ne i o tome koliko se i kako do sada ulagalo u BiH.
IZDVOJENO:
BHT1 je profesionalno i suzdržano pokrivao sve u vezi sa hapšenjem generala Dudakovića. U ponedjeljak, kada su organizovani prosvjedi u više gradova, javnost se opet podsjetila za šta se tereti osumnjičeni general. Stiče se dojam da su obje javne televizije uglavnom odgovorno i bez navijanja pokrivale ovaj događaj. Što se ne bi moglo reći za mnoge vodeće političare.
OCJENA: 5
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Iza nas je prosječna sedmica javnih medija. Dobra je vijest da oba medija nisu podlegla atmosferi u kojoj se i prije optužnice i presude zauzela strana uhapšenom generalu. Ali dvadeset i kusur godina poslije rata to je valjda posve očekivano. Nešto drugo opet upada u oči. Šta se to treba dogoditi pa da naše televizije počnu tretirati ekonomiju kao ozbiljnu vijest? Na Sarajevo Business Forumu govorilo se o investicijama i potencijalima regiona, ali urednici to nisu iskoristili da prošire priču i daju širi kontekst. Umjesto toga, osluškivao se ambijent među zvanicama, koji je gledateljima slao sliku pretjeranog optimizma. Ako urednici i novinari u političkim temama često zaglibe u pesimizam nazivajući sve političare krivim i jednako lošim, u ekonomskim pričama se odlazi u drugu krajnost. U poletni optimizam i progres. Odmah po završetku samita sa kojeg se izvještava. Nikako da se počne izvještavati o stvarnim ekonomskim pokazateljima, onako kako se prate i politički procesi. Ako ne iz dana u dan, onda barem povremeno ili kada postoji povod kao što je visoki skup. Druga stvar koja je razočarala jeste pokriće napada u Torontu koji je pobudio mnogo veće interesovanje u svjetskim medijima. Kod nas je ostao na razini siromašno obrađene agencijske vijesti. Od javnih medija se očekuje da i objasne pojedine događaje, makar oni bili iz rubrike „svijet“, koja nam je često nedostižna. Čini se da je napad osobe koja se predstavlja kao pobunjenik mizogine grupe Incel bio upravo taj trenutak.
