Obje televizije napravile su slične propuste u izvještajima o posavskim hapšenjima opet potvrdivši da je bliska ratna prošlost predmet političkog potkusurivanja i etičkih zastranjivanja
BHT1: DVA LICA IZVJEŠTAVANJA O HAPŠENJIMA U ORAŠJU
1. – 7. novembar 2016.
GLAS JAČIH BOLJE SE ČUJE (1): Ne stišava se bura od hapšenja generala HVO-a Đure Matuzovića i ostalih koji se terete za ratne zločine na području Orašja. Reakcija zvaničnog Zagreba je bila brzopotezna i do te mjere silovita da je javnost u susjeda odjednom svu pažnju usmjerila na rad pravosudnih institucija druge zemlje. Čini se da ne samo da ne postoji vremenski odmak od bliske ratne prošlosti što otežava rad medijskim radnicima već i da u zvaničnim regionalnim politikama, pa i onim koje su se umile evropejstvom, postoji ideološki kontinuitet sa politikom devedesetih. No, kako su se prema ideološkim recidivima u vidu hrvatskog upliva u naše pravosuđe odnosili urednici državne televizije? Pristup Blažice Krišto u srijedu bio je etički i profesionalno sporan. U trećem danu po hapšenju prikazuju se isključivo reakcije “uvređenih i ožalošćenih” (Hrvatskog narodnog sabora i predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović) postupkom istražnih organa. Iako su oni, istina, bili najglasniji i organizovani (HNS je održao pres-konferenciju), obaveza je javne televizije upravo da bilježi glasove marginalizovanih i slabijih grupa u koje spadaju logoraši i žrtve ratnih zločina.
KAKO “ISTRAŽIVANJEM” ODBRANITI UHAPŠENE: Drugi propust koji je urednica Krišto napravila bio je perfidniji jer je bio uvijen u seriozno istraživanje, sve s uključenim mišljenjima pravnih stručnjaka. Cilj je bio, a to otkrivaju korištena sredstva, da se ospori pritvor uhapšenih lica. “Da li su ispoštovane sve pravne procedure oko hapšenja i određivanja pritvora”, pitaju se urednica Krišto i novinar Anel Nurković. Matuzoviću i drugim pripadnicima HVO-a pritvor je određen zbog opasnosti od bjekstva i mogućnosti uticaja na svjedoke. U prilogu se preispituje odluka suda jer se kroz mišljenja advokata ističe da to što pritvoreni imaju dvojno državljanstvo ne može biti osnov za njihovo pritvaranje. Prećutkuje se drugi dio razloga koji se odnosi na mogućnost uticaja na svjedoke, a nije zatražen stav Tužilaštva BiH koje je predložilo pritvor, niti je odgovor tražen u samom rješenju Suda gdje je takođe navedeno obrazloženje koje opravdava pritvor. Umjesto toga, intonirani su stavovi stručnjaka čiji su odgovori korespondirali s izgleda unaprijed stvorenim ubjeđenjem da su borci HVO-a nepravedno i nezakonito zadržani u pritvoru. Ovdje je lično ubjeđenje urednice stavljeno ispred profesionalnih standarda, i to u programu javne televizije u osjetljivom slučaju koji se odnosi na ratne zločine.
NEVJERODOSTOJNO O AMERIČKIM IZBORIMA: Prilog koji se bavio američkim predsjedničkim izborima (utorak, uredila Samira Krehić) u prvi plan je isticao isključivo ankete koje prednost daju republikanskom kandidatu. Priča je jednostrano intonirana kao veliki uspon Donalda Trumpa u posljednjim danima. Kao potvrda tome izdvojena su i mišljenja tri rudara koji su mu najavili svoju sigurnu podršku. Predsjednička bitka u SAD-u smatra se pretežno neizvjesnom borbom, pa je korišteni ton bio nevjerodostojan i više je djelovao kao kratki reklamni blok republikanaca. Isto kao što su se pronašli uvjereni Trumpovi glasači, mogli su se u trenu naći i vatreni podržavaoci Clintonove.
IZDVOJENO:
Sedmicu, ali i čast BHT1, poslije propusta urednice Krišto, spasile su njene kolegice Samira Krehić i Adela Topalović. U subotu je Krehić putem priloga Dejana Petrovića progovorila o zaoštravanju odnosa između Hrvatske i BiH, bilježeći (ne)službene reakcije s obje strane. Podcrtano je da je izostala oštrija reakcija domaćih zvaničnika, a pravo izričaja dato je i političkim i pravnim analitičarima. Topalović se dva dana prije odlučila za obilato bilježenje reakcija domaćih zvaničnika i političara, uz isticanje da nema službene reakcije iz BiH na izjave hrvatskih dužnosnika i organa koji se otvoreno miješaju u rad pravosudnih institucija naše zemlje. Pomenuti urednički dvojac upristojio je stvar, a naročito je vrijedno isticanja da su u priloge uvrštena svjedočanstva preživjelih logoraša i žrtava.
OCJENA: 5
FTV: SLIČNI PROPUSTI KAO I U SLUČAJU BHT1
1. – 7. novembar 2016.
GLAS JAČIH BOLJE SE ČUJE (2): U prvim danima poslije hapšenja pripadnika HVO-a, FTV je također uglavnom bilježio reakcije jedne strane. One koja je hapšenje osudila i vidjela ga isključivo kao ugrožavanje svojih nacionalnih prava. Urednica Jadranka Milošević iscrpno je dokumentovala stavove HNS-a, a u prilogu koji se bavi određivanjem pritvora uhapšenima mogli smo čuti samo njihovog advokata koji osporava sudsku odluku.
OTREŽNJENJE POSLIJE PRVIH REAKCIJA: Tek u ponedjeljak, urednica Amra Zaklan pripremila je trezveniju pripremu slučaja “Orašje”, uključujući reakcije s više strana, ali i kroz zasebnu priču koja odjeke iz Hrvatske tumači kao miješanje u rad organa druge države. Mogli smo čuti i komentare pravnih i političkih analitičara iz Zagreba, a prikazano je i svjedočenje logoraša iz posavskog područja. Ostaje gorak okus zbog toga što su svjedočenju mnogo prije prethodili HNS-ovo politikantstvo i relativizacija značaja krivičnog gonjenja osumnjičenih za ratne zločine.
IZDVOJENO:
Otvaranje sarajevskog Jazz Festa (srijeda, urednica Jadranka Milošević) bilo je povod za poduži omaž festivalu, a upriličen je i razgovor s direktorom kako bi se gledateljstvo informisalo o ovogodišnjem programu. Atmosfera u Dnevniku 2 bila je festivalska, a kultura je napokon dobila svojih pet minuta.
OCJENA: 5
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Obje televizije napravile su slične propuste u izvještajima o posavskim hapšenjima opet potvrdivši da je bliska ratna prošlost predmet političkog potkusurivanja i etičkih zastranjivanja. Bolji medijski tretman dobili su oni koji su glasno osporavali čin hapšenja lica koja su osumnjičena za teške ratne zločine, a sukobi na relaciji Hrvatska-BiH ispočetka nisu bili dovoljno dramatizovani. Kako je sedmica odmicala, uslijedili su trezveniji i pristojniji prilozi koji su se ozbiljno bavili hrvatskim neprimjerenim uplivom u rad naših pravosudnih organa. Ostaje zanimljivo da sav onaj državotvorni patriotizam koji se prakticirao kada se kalio mit o Sutorini sada se pronalazi u mjestimičnim naznakama. Daleko od toga da se novinarstvo treba shvatiti kao patriotski zadatak, ali gdje su odjednom nestale dežurne (TV) patriote kada o radu naših institucija zasjeda Vlada i skupštinsko tijelo u susjeda?
