Zapaljivi sadržaji s lažnih Facebook profila i web-stranica olako ulaze u ozbiljne društvene rasprave. Pogledajte kako malo treba da rat ponovo započne

Interesantno je koliko malo je potrebno da rat ponovo započne, bar na društvenim mrežama: protekle sedmice, jedan od češće dijeljenih članaka koji su u svojoj osnovi imali lažnu vijest plasiranu s marginalnog portala bio je onaj od 9. marta, naslova “UDARNA VIJEST – POČINJE RAT U BIH!? REPUBLIKA SRPSKA POSTAJE NEZAVISNA!? DODIK POZVAO SRBE DA NAPUSTE ZAJEDNIČKE INSTITUCIJE BIH!!! IDEMO U RAT!” Bombastičnim velikim slovima, rat je u BiH najavio portal Zonasumraka.info, čiji je naziv vjerovatno inspirisan istoimenim časopisom koji se svojevremeno prodavao po bh. trafikama, tik uz Treće oko i slične listove po uzoru na američki National Enquirer, a čija je osnovna svrha bila plasirati što zabavnije, a pritom izmišljene članke.

Lažna Zona sumraka

Zona sumraka se poslije posljednjih jugoslovenskih ratova bila vratila na trafike, a da još postoji, svjedoči i portal Zonasumraka.rs, gdje se mogu naći naslovi poput “Dete-đavo prebačeno iz Bosne na Kosovo da širi strah među Srbima!” i “Vučićev papagaj je medijum – priča sa mrtvima i proriče budućnost države”. Međutim, lažnu vijest o ratu u BiH je plasirala lažna Zona sumraka, citirajući pritom saopštenje predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, predsjednika DNS-a Marka Pavića i predsjednika SP-a Petra Đokića iz, pazite ovo, novembra 2017. “Pozivamo partije okupljene u Savezu za promene koji čine vlast u zajedničkim institucijama BiH da bez odlaganja napuste institucije BiH i vrate se na konsultacije u Republiku Srpsku, gde bi sa ostalim partijama koje su prisutne u sadašnjem sazivu Narodne skupštine Srpske postigle dogovor o zajedničkom odgovoru na pretnju ratom koja je juče upućena iz Sarajeva”, stajalo je u novembarskom zajedničkom saopštenju SNSD-a, DNS-a i SP-a, kako je i citirano u ovom članku iz marta 2018. Povod ovim riječima bio je tadašnji istup člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića po pitanju internog rješavanja sporova u BiH, posebno priznavanja Kosova, o čemu smo svojevremeno pisali, a što članak krajnje paušalno prenosi.

Tada se nijedan od učesnika čitave poluafere nije proslavio: ni Izetbegović u pokušaju spinovskog predstavljanja sebe kao zaštitnika interesa Bošnjaka, a ni Dodik i ostali u spinu na spin, gdje su Izetbegovićeve riječi etiketirane kao prijetnja ratom dobro došle kao povod da se pozivima na povlačenje iz zajedničkih institucija i “zbijanjem redova” zaštite interesi Srba. Gora se tresla tri dana, opet se rodio miš, i u međuvremenu je sve praktično zaboravljeno, do pojave gorespomenutog članka koji je vijest staru pet mjeseci plasirao kao da će se u našoj državi svakog trenutka proglasiti ratno stanje.

Bilo kakvo medijsko forsiranje priče o mogućem ratu posebno je opasno u predizbornoj atmosferi u kojoj policijske snage nabavljaju duge cijevi i postrojavaju se u svečanim marševima, što nam je stvarno i priušteno u proteklim mjesecima. Ali ne čudi, koliko god zabrinjava, da su lažnu vijest lažnog portala na društvenim mrežama dijelili mnogi. Razloge za to treba tražiti u tome da je virtuelni prostor izuzetno pogodan za manifestiranje svakakvih opsesija, a u našem narodu usađeni strah od potencijalnog novog sukoba itekako je raširen. Kako kaže kapitalistička maksima, tranzicija u kapitalističko društvo traje dokle god je živ i posljednji građanin koji se sjeća vremena prije tranzicije. Moguće je da isto pravilo važi i u politici: tranzicija u društvo bez etnonacionalnog zveckanja oružjem, čini se, trajat će dokle god su živi oni koji se rata itekako dobro sjećaju. A u 2018., pored političara koji od priče o ratu profitiraju na razne načine već tri desetljeća, sada, očito, profitiraju i mediji.

Lažni Senad Hadžifejzović

Vratimo se na lažne medije: jedna od interesantnijih pojava na društvenim mrežama definitivno je i sve veći broj lažnih stranica vezanih za ime i prezime neke javne ličnosti. Pored očitog slučaja otuđivanja intelektualne i druge svojine za vlastitu korist, problematično je kada se takve stranice koriste za političke komentare kojima se vezivanjem za poznato ime daje legitimitet koji bi inače bio vrlo upitan, ili koji je u svojoj osnovi oprečan stavovima te osobe. Jedan od primjera definitivno se može naći na Facebook stranici “Senad Hadzifejzovic”. Stranica koja se vodi na Hadžifejzovićevo ime, prema informacijama kojima raspolažemo, nema nikakve veze sa njim, niti ju moderira ovlaštena osoba, dok je u “Aboutu” izlistan broj telefona Face TV-a, ali i pogrešna web-adresa.

Stranica je rasadnik raznolikog sadržaja koji varira od linkova na lažne vijesti do internetskih memeova, ali posebno je diskutabilan sadržaj od 12. marta, gdje je u statusu prokomentarisan članak o bilbordu u znak podrške Ratku Mladiću u Bosanskom Brodu. Iako je iskazivanje podrške bilo kojem osuđenom ratnom zločincu na bilo kakav način samo od sebe problematično, moderator stranice “Senad Hadzifejzovic” odlučio se da u samom sadržaju statusa prenese kratki tekst druge Facebook stranice naziva “Vox – Ljevičarskodesničarska BH magaza”, poznate po svojim ultradesničarskim stavovima. U tekstu, autor iznosi vrlo diskutabilnu teoriju da je Ratko Mladić bio, između ostalog, komunista, te svoju tezu dalje razvija u komparativno poređenje komunizma i fašizma, tvrdeći: “Nacional-socijalizam (poznat i kao fašizam) je ubio oko 50 miliona ljudi dok je komunizam ubio 100. Znači, komunizam je MNOGO GORI od nacional-socijalizma, ali kod nas to izgleda nije važno, imamo obilje komunističko-jugoslavenskih partija.”

Da se radi o krajnje relativizirajućoj argumentaciji ekstremne desnice koja nema veze s činjenicama, manje je bitno, kao što je za ovu analizu manje važno da se argumentima “okolo-kole” došlo do povezivanja “komunističko-jugoslavenskih”, dakle implicitno lijevih stranaka s ratnim zločincima, kao i do opravdavanja fašizma kao “manjeg zla”. Mada bi se dalo raspravljati da li je, shodno slobodi govora i demokratičnosti online medija i društvenih mreža, moguće, a i legitimno, iznositi čak i ovakve stavove koji su na samoj granici radikalno desničarskog mišljenja, sva problematika ove stranice ipak leži u činjenici da se prislanjanjem ovakvog mišljenja uz nečije ime istom tom mišljenju daje kako na važnosti, tako i na legitimitetu kroz tuđi autoritet. Posebno je indikativno da se autor statusa krije iza lika i djela Senada Hadžifejzovića kao novinara kojem se još uvijek itekako vjeruje, o čemu svjedoči i broj od skoro 6.000 pratilaca ove stranice.

Netransparentne procedure

Također, ovaj slučaj ukazuje na pojedine manjkavosti u samom sistemu kontrolisanja sadržaja stranica na društvenim mrežama kao što je Facebook. Mada Facebook omogućava da se svaka stranica i bilo koji sadržaj prijavi radi kršenja pravila korištenja, netransparentnost u sistemu odlučivanja šta je lažni sadržaj a šta ne, i manjak opcija gdje, prema postojećim kriterijima, kršenje intelektualne ili druge svojine može prijaviti samo onaj ili ona čija se intelektualna ili druga svojina krši, često dovodi do toga da prosječni korisnik teško može stati u kraj sličnom sadržaju, čak i kada se ovako evidentno stiče korist na račun nekog drugog. Samim tim, otvara se čitav niz mogućnosti za plasiranje lažnog sadržaja koji ne mora načelno potpadati pod kategoriju lažnih vijesti, što medijsko polje čini još podložnijim daljim manipulacijama krajnjih korisnika, a dodatno komplikuje posao onima čiji je cilj informisati javnost.