Fotomontaža „snježnog Mostara“ već je dovoljan blam, a još većim su ga učinili hercegovački portali, proglasivši ovu aferu – fake informacijom

Bio je to divan primjer dvostrukog spina. Prvo se u ponudi splitske turističke agencije Adriatic travel pojavila fotografija pokatoličenog Mostara kakav gore vjerojatno i danas priželjkuju Franjo Tuđman i Mate Boban. Na njoj su Hadži-Kurtova i Nezir-agina džamija zamijenjene crkvama, umjesto munara na fotografiji-fotomontaži su zvonici Franjevačke crkve i tamošnje katedrale ukrašene hrvatskom zastavom – a da čijom će? – dok je na brdo Fortica dodan križ, koji je inače na Humu, čisto da se nađe, križ je u Hrvatskoj uvijek i svuda dobrodošao. Grad je pod snijegom i na fotografiji velikim slovima piše – “Sniježni Mostar”. Nakon što je tekst o ovome objavljen na portalu Klix, fotografija je uklonjena, a po internetu se pojavio bosanskohercegovački satirični odgovor s panoramom Splita na kojoj je zvonik Svetog Duje zamijenjen džamijom.

Iz agencije su vrlo brzo uputili ispriku “javnosti i onima koji su nas izvrijeđali putem neugodnih mailova zbog slike koja se našla na našim stranicama i koja je jučer odmah uklonjena. Naime, nitko od nas ne zna ni raditi u Photoshopu, niti unositi podatke na stranice, zato imamo administratora. Do sada smo imali tri administratora i vjerojatno je netko greškom skinuo s interneta tu sliku, ne znajući što je na slici pravo, a što ne. Još jednom nam je jako žao što su povrijeđeni osjećaji ljudi koji žive u Mostaru uz moje osobno obećanje da se to više neće dogoditi”, piše u mailu koji su iz agencije uputili portalu Indeks.

Predana gradnja zidova

Dosad imamo samo jednu fake informaciju: o Mostaru s crkvama tamo gdje su džamije. Imamo i objašnjenje koje bi se, s obzirom na brzinu i način reakcije, moglo smatrati vjerodostojnim. Od ranih devedesetih bivše jugoslavenske republike, a sada neovisne države, predano grade zidove među sobom i uopće nije nevjerojatno ako netko u Splitu nema pojma gdje su crkve, a gdje džamije u Mostaru. U Hrvatskoj se o tom gradu ionako često govori kao o hrvatskom, Dragan Čović, uzdanica ovdašnje politike elite, nazivao ga je stolnim gradom Hrvata, zbivanja u BiH interpretiraju se kao nastavak antihrvatskih urota drugih naroda i nehadezeovskih Hrvata, pa se ne treba čuditi kada čak i dobronamjeran, a površan svijet misli kako je Mostar sazdan od katedrala, križeva, zvonika i hrvatskih zastava.

Sada stiže i fake vijest o fake vijesti i to zahvaljujući portalima Poskok i Dnevnik.ba. I jedni i drugi su vijest o fake newsu splitske turističke agencije proglasili fake newsom. Točnije, optužili su mostarskog novinara Sanela Kajana za izmišljanje informacije o montaži na web-stranici splitske agencije, premda je agencija objasnila da je zaista objavljena i to greškom.

“Dugogodišnji novinar Sanel Kajan sa svim svojim radnim iskustvom, odnosno manipulacijama javnosti ‘dogurao’ je do toga da radi za jednu svjetsku TV kuću kojoj manipulacije nisu strane, a to su pokazali prilikom izvještavanja o studentskim prosvjedima protiv bošnjačkog Željka Komšića”, poentira Dnevnik.ba fake news tekst o fake newsu, a Poskok, naravno, prenosi, lišen uredničkih inhibicija i novinarskih standarda. Zašto je, na primjer, ime svjetske TV kuće zatajeno i o kakvim manipulacijama je riječ? O Komšiću, bošnjaštvu i hrvatstvu nema smisla.

No, sve su to sitnice prema temeljnom falsifikatu: montaža kroatiziranog Mostara zaista je bila dio ponude agencije koja je brzo uklonila nakon što se o tome počelo pisati. Era digitalnih medija, divljih portala i društvenih mreža stvorila je komunikacijski kaos i rodila fake news kao jedan od bitnijih fenomena. Lažnih je vijesti oduvijek bilo, ali ne i toliko aktivnih konzumenata koji ih dograđuju te od sitnih izmišljotina, čestica laži, prave lavine. Srećom, domet Dnevnika.ba i Poskoka je ograničen. U svakom pogledu.

Gdje je nestao SDP?

Agencija Ipsos objavila je da prema najnovijim rezultatima ispitivanja javnog mnijenja SDP više nije najpopularnija hrvatska opozicijska stranka – pretekao ih je Živi zid, smjesa nadideološke poze, populizma poput talijanskih Pet zvjezdica, i čistog ludila. Živozidaše, prema ovom izvoru, podržava 14,9 posto građana, što je bitan porast u odnosu na 13,5 posto u prošlom mjesecu, dok je SDP tresnuo na 14,8 posto – čak su malo porasli u odnosu na studeni kad je za njih bilo 14,6 posto građana, a svejedno su dospjeli na treće mjesto. Prvi je, naravno i nažalost, HDZ s 28,9 posto – pad s 29,3 posto u studenom premali je da bi bio utješan. Pedantniji analitičari bilježe da je SDP već dvaput bio treći i to 2014. kada je na drugo mjesto dospio kratkotrajno popularni, a danas zaboravljeni OraH.

Nakon kraće šutnje iz SDP-a su reagirali samouvjerenim porukama. Na primjer, predsjednik Glavnog odbora  Erik Fabijanić obrušio se na staru gaduru – metodologiju: “Anketa je rađena tako kako je rađena, po metodologiji po kojoj je rađena, sve ovisi što se želi gledati u čitavoj toj priči”, povjerio se Fabijanić Hini, otkrivši da anketa koju je provela jedna slovenska agencija pokazuje sasvim drugačije podatke. Po njoj, veli Fabijanić, SDP zaostaje za HDZ-om sedam posto i dvostruko je jači od Živog zida. Preporučio je da se ne omalovažava popularnost Živog zida, ali i zapazio kako “to nije realno stanje”.

Glavni SDP-ov tajnik Nikša Vukas Ipsosovu anketu nazvao je “još jednom prevarom Plenkovića” – koliko razumijemo kontekst, htio je reći Plenkovićevom prevarom. Prema Vukasu, “Plenkovićeva tvornica laži nastavlja s proizvodnjom”, nabrojao je što sve SDP radi u raskrinkavanju kriminalne naravi HDZ-ove vlasti te opazio kako Ipsos “osim istraživanja rejtinga stranaka, radi i razna istraživanja za potrebe Vlade, ministarstava, državnih agencija i javnih poduzeća. Dakle, u pitanju je očiti sukob interesa. Najnovije lažno istraživanje koje je ova agencija objavila kaže da je Živi zid prestigao SDP i to je Plenkoviću i dotičnoj agenciji bio cilj, to je bio njihov dogovor kako bi rušili SDP”, otkrio je Vukas.

Moderna skepsa prema metodologiji

Antun Vrdoljak pionir je moderne hrvatske skepse prema metodologiji. Još je 1997. godine poraz hrvatske vaterpolske reprezentacije od Jugoslavije 8:7 objasnio neponovljivom analizom zabilježenom i u “Antologiji suvremene hrvatske gluposti” Predraga Lucića i Borisa Dežulovića: “Mi smo s Jugoslavijom praktički odigrali 7:7, jer smo onaj osmi gol mogli postići i mi kao i oni”, mudro je sažeo Vrdoljak.

U slučaju SDP-a riječ je ipak o manje egzaktnom rezultatu: ne možemo znati je li spomenuta agencija zbilja provela bezgrešno istraživanje, niti se možemo kladiti u njezine rezultate, kao što bi se mogli kladiti da je onomad Jugoslavija tukla Hrvatsku, Vrdoljaku unatoč. Nepobitno je, međutim, za svakog tko hrvatsku politiku prati barem pola sata sedmično, da SDP tone po svakom kriteriju. U parlamentu su ostali bez čak osam zastupnika, promijenili su neutvrđen broj glasnogovornika, neki od istupa njihova predsjednika Davora Bernardića spadaju u vrh novijeg hrvatskog nehotičnog humora, čak mu je i božićna čestitka na Facebooku dobila bijednih 56 lajkova, dok ih je Ivan Vilibor Sinčić, s objavom napisanom na Badnjak, skupio 1.300.

Na koncu, možda je od istaknutih SDP-ovaca previše očekivati da pročitaju cijelu anketu koja ih je smjestila iza Živog zida, ali u njoj stoji i da Vladin rad podržava svega 26 posto građana, ne podržava njih 66 posto, a osam posto ne zna.

Koliko je realno da Plenković režira anketu u kojoj je većina ispitanih protiv njegove Vlade? Kao i Bernardićeva pobjeda na izborima.