Nezvanične informacije iz obavještajnih krugova i istraživački rad brojnih novinara i novinarki doveli su do toga da se moguća verzija Khashoggijevog ubistva sastavila u saudijskom konzulatu

“Odsjeći ću prste svakom ko me bude kritikovao”, navodno su riječi princa Mohammeda bin Salmana, vladara Saudijske Arabije, koje su nakon potvrde smrti Jamala Khashoggija dobile potpuno novo značenje. Khashoggi je nestao 2. oktobra po ulasku u konzulat Saudijske Arabije u Istanbulu, dok je potvrda njegove smrti došla tek 18 dana kasnije. Neimenovani izvori sada tvrde da su mu ljudi koji su poslani da ga ubiju prije smrti odsjekli prste i poslali ih Bin Salmanu. Zvanična saudijska verzija događaja je potpuno drugačija.

Zvanične verzije vjerovatno ne bi ni bilo da se čitav novinarski svijet nije uzbunio netom nakon njegovog nestanka; nezvanične informacije iz obavještajnih krugova i istraživački rad brojnih kolega i kolegica doveli su do toga da se sastavila moguća verzija događaja u saudijskom konzulatu. Identifikovan je petnaestočlani tim, koji je u Tursku ušao putem dva čarter leta, HZ-SK1 i HZ-SK2, registrovana pri kompaniji Sky Prime iz Rijada. Svi redom visokopozicionirani su članovi saudijskog sigurnosnog aparata.

Sedam minuta tarantinovskog horora

Svaka sumnja da je Khashoggi možda još uvijek živ otklonjena je prvom pojavom informacija iz turske obavještajne službe, MIT, koja je navodno u posjedu audio snimka Khashoggijevog ubistva. Transkript snimka također posjeduje i turski dnevni list Yeni Safak, a iz njega se da zaključiti da je Khashoggi, nakon što je uveden u ured Mohammeda al-Otaibija, generalnog konzula, mučen, ubijen nepoznatom supstancom, a zatim raskomadan u roku od sedam minuta. Sedam hirurških minuta Salaha Muhammeda al-Tubaigyja, jednog od petnaestorice identificiranih članova tima, šefa odjela za forenziku saudijskog Generalnog obavještajnog direktorata. Al-Tubaigy je, naime, kao mrtvozornik patentirao sedmominutno terensko vještačenje, što grozomornu sliku Khashoggijevog ubistva čini još više zastrašujućom. Sedam minuta ovog puta bilo je dovoljno da se tijelo saudijskog novinara, dio po dio, podijeli na ono što će se uništiti na licu mjesta, i ono što će se ponijeti kao suvenir. Sve je najbolje sažeo neimenovani turski zvaničnik: ovo podsjeća na nešto što bi režirao Quentin Tarantino.

Ove i druge informacije medijima je na kapaljku iznosila turska obavještajna služba, ali ne treba zanemariti ni ulogu Recepa Tayyipa Erdogana, koji je od prvog dana javno učestvovao u zahtjevima za iznošenje istine spram saudijske vlasti. Erdogan je, očito, dobro iskoristio dešavanja na vlastitom terenu, a ne smije se zanemariti kolika je čitava situacija oko Khashoggija u biti korisna za turski establišment. Skandal i sramota ovolikih razmjera dobro su došli Erdoganu da napravi značajan korak ka preuzimanju diktiranja politike islamskog svijeta od Saudijske Arabije, te se uspostavi kao glavni lider.

Zato i ne treba da čudi da se svakodnevno pojavljuju novi detalji, poput onog da je jedan od članova saudijskog tima za ubistvo Kashoggija iz konzulata išetao u njegovoj odjeći, minus cipele, kako se dobro vidi na snimcima sigurnosnih kamera. Nema sumnje da je turska obavještajna služba ove snimke imala još u prvim danima nakon Khashoggijevog nestanka. Objavljeni su, međutim, dvije sedmice kasnije, što ukazuje na to da Erdogan i njegov obavještajni aparat strpljivo i taktički održavaju čitavu priču u žiži svjetske javnosti.

Krokodilske suze saudijskih vlasti

Saudijskoj Arabiji nije puno pomogao pretens aktivnog učesnika u istrazi, ni krokodilske suze i javna briga za Khashoggijevo zdravlje, pa čak ni otvaranje vrata saudijskog konzulata za istragu turskih zvaničnika 15. oktobra. Pritisak je postao nepodnošljiv, a princ Bin Salman i Saudijska Arabija morali su priznati počinjeno. Da će do potvrde Khashoggijeve smrti doći vrlo brzo postalo je evidentno nakon izjava Donalda Trumpa, bliskog saveznika i ljubitelja Bin Salmana, o tome da se radi o “neovlaštenoj samoinicijativnoj akciji” i da je princ jednako uznemiren svime što se desilo. Samo dan kasnije, 20. oktobra, čuli smo i službenu verziju Rijada, koji je porekao vlastite tvrdnje da je Khashoggi živ i zdrav izašao na stražnja vrata konzulata još 2. oktobra.

Khashoggi je, naime, u konzulatu upao u raspravu i svađu sa petnaest ljudi koji su se sticajem okolnosti zatekli na licu mjesta. Došlo je do obračuna šakama, u kojem je, navodno, nesretni Khashoggi slučajno zadavljen. U međuvremenu je navodno uhapšeno osamnaest lica, uključujući već navedenu petnaestorku. Saudijski državni mediji izvijestili su da je blizak pomoćnik princa Bin Salmana, Saud al-Qahtani, otpušten, zajedno sa general-majorom Ahmedom al-Assirijem, zamjenikom direktora saudijske obavještajne službe. Navodno, general Assiri je taj koji je organizovao čitavu operaciju, dok je Qahtani znao za nju i “potpomogao agresivno okruženje koje je omogućilo da stvar eskalira”.

Khashoggi: korisniji mrtav nego živ, ili obrnuto?

Da ovo nema veze sa razumom i logikom, postaje jasno kroz samo jedno pitanje: čak i da zanemarimo prisustvo čitavog tima slobodnih igrača u službenim prostorijama konzulata u Istanbulu – otkud se tu našao ekspert za forenziku i terenski mrtvozornik Tubaigyjevog kalibra? Ne treba zanemariti ni druga pitanja koja se sama nameću, poput prisustva Mahera Abdulaziza Mutreba, pukovnika i člana obezbjeđenja saudijskog princa, ili toga da u konzulatu nije bilo nikoga od lokalnih uposlenika, jer su dobili slobodan dan usred radne sedmice. Bitni su i razlozi zašto je Saudijskoj Arabiji Khashoggi bio korisniji mrtav nego živ: Khashoggi je u svojoj kritici prema režimu u svojoj domovini postajao sve oštriji, a selidba iz Washingtona u Istanbul podrazumijevala je i njegove namjere da tu otvori televizijsku stanicu. Članci za Washington Post, koje je namjeravao nastaviti pisati, bili bi odlična platforma prema zapadnom svijetu. TV stanica u Istanbulu bila bi, opet, najbliža samoj Saudijskoj Arabiji. Na kraju se ispostavilo, za Bin Salmanov ukus preblizu.

U međuvremenu, Bin Salman i politički vrh Saudijske Arabije pokušavaju na sve načine da umanje sve veću i sada već više nego očito katastrofalnu štetu nastalu hororom u vlastitoj režiji. Službeni Rijad je tako već pokušao sanirati odnose sa Turskom izjavama o bratskom odnosu dva regionalna saveznika. Predsjednik Vijeća EU Donald Tusk je, međutim, izjavio da ne postoji način da se Khashoggijevo ubistvo opravda niti s njega skrene pažnja, dok je drugi Donald, predsjednik SAD-a Trump, napravio zaokret u poslovičnom hvalisanju svog ljubimca Bin Salmana, rekavši 18. oktobra da bi posljedice mogle biti “veoma oštre” ukoliko se utvrdi odgovornost saudijskog establišmenta. Svjetski ekonomski šefovi i političari bojkotovali su Bin Salmanov ekonomski forum u Rijadu, iako je u svijet poslana slika aplauza više od dvije hiljade prisutnih nakon što se princ pojavio na događaju.

Slike praznih stolica, međutim, govore više od aplauza domaće publike. Neprilikama u kojima se našao nije bilo od pomoći ni slikanje sa sinom Jamala Khashoggija, Salahom. Fotografija pružene ruke sinu čovjeka kojeg je režim očito brutalno ubio već je naišla na žestoke kritike, a kako i ne bi: licemjerstvo i hladnokrvnost potrebna da se mogući nalogodavac uslika sa djetetom vlastite žrtve očiti su iz ovog loše osmišljenog PR poteza. Na kraju će se, izgleda, ispostaviti da je Bin Salmanu možda ipak bilo korisnije da je Jamala Khashoggija ostavio u životu, a prste mu na rukama: smrt novinara na Bliskom istoku mogla bi ga u konačnici koštati savezništva sa Zapadom, ali i vlastite fotelje.