Zemlje kandidati za članstvo u Evropskoj uniji moraju u potpunosti uskladiti zakonodavstvo s Evropskim zakonom o slobodi medija, koji u međuvremenu treba poboljšati, ocijenila je Antoineta Nikolova direktorica Balkanske inicijative za slobodne medije.
Dugi niz godina fokus nevladinih organizacija koje se bore za slobodu medija, ljudska prava i vladavinu prava bio je daleko od Evrope. Za aktiviste i donatore Evropa je, u poređenju s autoritarnim državama na drugim kontinentima, bila mjesto gdje se sloboda medija podrazumijevala.
Sedam od prvih 10 mjesta u Indeksu slobode medija Reportera bez granica su evropske zemlje. Pa ipak, u posljednjih nekoliko godina, upravo u Evropi svjedočimo ozbiljnoj eroziji medijskog ekosistema.
U Poljskoj, Mađarskoj, Grčkoj i Bugarskoj, koje su nekoliko godina zaredom na dnu ljestvice zemalja EU na Indeksu Reportera bez granica, medijsko okruženje je ozbiljno ugroženo, a u Slovačkoj i Malti novinari su ubijani zbog svog posla. Signal evropskim institucijama da se nešto mora promijeniti je više nego očit.
Potpuna kontrola nad medijima na Balkanu dogodila se upravo zahvaljujući skrivenom medijskom vlasništvu, a ako Evropa od njih očekuje da se dobrovoljno odreknu svojih oruđa uticaja, onda će medijski zakon ostati u dekorativnoj sferi pustih želja, smatra ona.
Vlasništvo nad medijima srž je preuzimanja moći. Sloboda medija se ne može riješiti ako se ne regulira vlasništvo nad medijima, rečeno je u tekstu.
Mediji na Balkanu guše se u stisku političkih igrača čije su ruke “kruh i nož”. Za kratku referencu, dovoljno je pogledati analize za vlasnike u Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji, na primjer.
Paradoksalno, zemlje u kojima je medijsko okruženje u kritičnom stanju bile su spremnije prihvatiti dokument od zagovornika slobode medija što je samo po sebi zabrinjavajuće.
Glavne zamjerke predloženom medijskom zakonu stižu iz baltičkih zemalja, koje se smatraju dovoljno uspješnima da nema potrebe da se Evropa miješa i zadire u njihova zakonodavstva. Što se tiče Švedske, mnogi elementi za usklađivanje zakona uopće ne postoje u njihovim nacionalnim zakonima, a Estonija svoje medije ocjenjuje dovoljno zdravima.
EU, rečeno je, mora osigurati da novi zakon o medijima ima pozitivan učinak u zemljama pristupnicama u kojima je pogoršanje slobode medija sve veći problem. Na Balkanu, na primjer, vodeći mediji koji šire dezinformacije potkopavaju stavove prema EU u korist Rusije i Kine.
Jednako važno za dugoročnu stabilnost, da EU usklađuje lokalno zakonodavstvo s evropskim zakonom o medijima postaviti kao uvjet za napredak u pregovorima o pristupanju i zamrznuti financiranje ako se ne postigne jasan napredak.
Slobodni mediji kamen su temeljac demokratije, a EU mora pronaći način da upotrijebi svoj novi zakon kako bi podržala svoje susjede u kojima je demokratija ugrožena.
