EU bespomoćna u zaštiti novinara

SOS-telefon i sagovornici u institucijama su besmisleni za ugrožene novinare koji ne mogu da vjeruju vlastima

EU bespomoćna u zaštiti novinara
Foto: Medtecheurope.org

Ubistva novinara u Evropskoj uniji punila su naslovne strane posljednjih godina. Brisel sada želi da ih bolje zaštiti, ali to je samo gest, pravi problem je to što zakazuje pravna država, smatra dopisnica DW iz Brisela Barbara Vezel.

Najpoznatiji slučajevi ubijenih novinara posljednjih godina su ubistva Dafne Caruana Galicija na Malti i Jana Kuciaka u Slovačkoj. Oba su izazvala masovne demonstracije i smjene vlasti.

A onda je ovog ljeta ubistvo istraživačkog novinara Petera R. de Vrisa, koji je pisao o kriminalu, šokiralo Holandiju. S druge strane, ubistvo grčkog novinara Jorgosa Karaivaza prethodnog proljeća prošlo je skoro nezapaženo u svjetskim medijima.

Evropska unija sada želi da bolje zaštiti novinare, ali to gotovo da nije ništa više od bespomoćnog gesta. Jer, razlozi su strukturalni i ukazuju na to da se debelo zakazalo.

Bombaški napad 2017. godine na maltešku novinarku šokirao je njene sunarodnike i javnost širom Evrope. Kako je bilo moguće da se usred Evrope dogodi takvo javno ubistvo jedne žene koja je u svojoj zemlji objavila rat korupciji?

Rasvjetljavanje slučaja na Malti počelo je tek kada se umiješala EU i kada su kolege novinari počeli da istražuju pozadinu. U međuvremenu se, kao mogući organizator, pred sudom nalazi jedan oligarh, čijim se poslovima Galicija previše približila.

No, ipak je prošlo dvije godine dok konačno vlada Josepha Muscata nije podnijela ostavku, a nasljednici dolaze iz iste partije i zbog toga se sumnja u to da je ubistvo zaista temeljno rasvijetljeno.

Slično je i sa slučajem Jana Kuciaka kojeg su, zajedno s njegovom vjerenicom, 2018. godine brutalno ubile plaćene ubice. I u Slovačkoj se radi o korupciji i upletenosti vodećih političara u kriminalne poslove, i također se odugovlačilo s početkom istrage.

I slovački reporter bi također mogao da bude žrtva oligarha, koji je na prvom procesu zapanjujuće -oslobođen krivice. U međuvremenu je u toku žalbeni postupak.

Nasuprot tim ubistvima, naručeno ubistvo holandskog kriminalističkog reportera došlo je iz krugova organiziranog kriminala. Sumnja se da su naručioci isti oni mafijaški bosovi koji su inicirali ubistvo jednog advokata i svjedoka.

I sad, kad EU predlaže zemljama-članicama da bolje zaštite novinare, to skoro da nije ništa više do izraz bespomoćnosti. SOS-telefon i sagovornici u institucijama su besmisleni za ugrožene novinare koji ne mogu da vjeruju vlastima.

To posebno važi za one istočnoevropske zemlje gdje je isprepletenost korumpiranih biznismena i politike postalo sistem i odavno potkopalo svaku zakonsku sigurnost.

Bugarska, Rumunija, Mađarska, kao i neke druge zemlje su na primjer ono što eksperti nazivaju „zarobljena država“ (captured state) – dakle države gdje su politika, javna uprava, pravosuđe i kriminalni biznismeni prerasli u zaraslu neprohodnu šikaru.

Protiv toga teško da može bilo šta da uradi nekolicina nezavisnih medija, a istraživački novinari su u veoma velikoj opasnosti.

Zbog toga je užas u Holandiji bio utoliko veći, jer vlasti funkcioniraju normalno, ali se organizirani kriminal ipak neometano godinama širio i malo je bilo pokušaja da se mafijaški klanovi sistematski suzbiju. U Grčkoj su naprotiv bili manje iznenađeni takvom „balkanizacijom“ države.

Ali, gdje god u zemljama EU postoji duboko ukorijenjena korupcija ili razvoj organiziranog kriminala, to znači da je zakazala pravna država. Brisel je godinama ćutke posmatrao kako se pravna država u istočnoevropskim zemljama podriva, samo da ne bi ugrozio politički mir. I tek sada je briselska Komisija riješila da se bori protiv tog trenda.

Tamo gdje postoji nezavisno pravosuđe i policija, krivični zakon u principu pruža istu zaštitu novinarima kao i svim ostalim građanima. Tamo gdje je politika potkopala pravnu državu, oni mogu da postanu slobodna lovina. A Evropskoj uniji će biti teško da ispravlja greške iz prošlosti. Zato sadašnje pozivanje država-članica da bolje zaštite novinare, nije ništa drugo do alibi-politika.

Izvor: DW

Autor: Barbara Vezel

About The Author