BHRT: “Jedan”, 7. jula

GRAĐANI DRUGOG REDA: Srebrenica 2022. je poput američkog juga 1950-ih. Tako je opisuje direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari Emir Suljagić odgovarajući na pitanje urednika Benjamina Butkovića o odnosu vlasti RS-a prema građanima. Suljagić, koji je bio gost emisije povodom obilježavanja 27. godišnjice genocida u Srebrenici, govori o dvostrukim aršinima policije i javne uprave u odnosu prema Srbima i Bošnjacima. “Mi smo građani drugog reda… ovo je postalo nepodnošljivo.” Često se oglašava u medijima i na društvenim mrežama raznim povodima koji imaju veze sa Srebrenicom iznoseći stavove vrlo direktno. I dok je prije ove obavljao političke funkcije, njegovi su stavovi bili neuvijeni, za neke i netaktični. Otuda i novinarsko pitanje o tome koliko funkcija direktora Memorijalnog centra utječe na njegovu javnu komunikaciju. Gost priznaje da, za razliku od perioda kada se bavio politikom, sada njeguje dobre odnose sa svima koji su voljni pomoći ovoj instituciji, pa i to da se “ujede za jezik” radi ljudi koji u njoj rade.

ANTI-ŠINDLEROVA LISTA: Budući da je Suljagić i sam svjedok genocida, Butković mu postavlja emotivno, lično pitanje o najupečatljivijem trenutku. Dobra priprema za intervju podrazumijeva i čitanje/gledanje ranijih sagovornikovih objava i izjava, što je Butković uradio. Od gosta traži da pojasni na šta je mislio pod svojom “Anti-Šindlerovom listom”, koju je ranije spomenuo za drugi medij. Uslijedilo je tragično objašnjenje. Radeći kao prevodilac za UN, Suljagić je s kolegama stigao popisati 239 dječaka koji su se 11. jula 1995. našli u UN-ovoj bazi u Potočarima nadajući se da će ih uspjeti spasiti ako taj spisak “izađe u svijet”. Major Robert Franken obećao je da će spisak poslati faksom u Ženevu i New York. “Nismo znali da je neko odlučio da se uvede informativni embargo u UN-ovu bazu.” Spisak je tek u avgustu 1995. pronađen u nekoj ladici u Zagrebu. Niko od dječaka sa spiska nije preživio.

FTV: “Specijalna emisija: Srebrenica 1995. – 2022.”, 11. jula

KATARZA U SRBIJI I RS-u? Dok su se novinari u prilogu (Omer Hasanović) i dijaloškoj emisiji (Darjan Babić) fokusirali na nereagovanje Tužilaštva BiH po krivičnim prijavama za negiranje genocida, istraživači genocida, advokat i direktor Memorijalnog centra, koji su bili među gostima u studiju, slažu se da je tzv. “Inzkov zakon” već ispunio svrhu – obim govora mržnje uključujući i onaj kojim se negira genocid u Srebrenici, znatno je smanjen. U kontekstu šansi za katarzu u Srbiji i entitetu RS o kojoj je novinar propitivao, predstavnik Instituta za historiju UNSA Jasmin Medić smatra da u tom smislu nema nikakvog napretka i da ne treba trošiti energiju na opovrgavanje morbidnih argumenata čiji je cilj provocirati. Predstavnicu Fonda za humanitarno pravo iz Beograda Ivanu Žanić novinar je pitao kako ozdraviti srbijansko društvo. Zabranjivanjem medijskih i javnih nastupa zločinaca, kao i zabranom objavljivanja njihovih knjiga i obrazovanjem zasnovanim na činjenicama a ne mitovima. Ljudskoj, emotivnoj dimenziji teme doprinijela je gošća emisije Mirsada Malagić, svjedokinja genocida pred Haškim tribunalom.

RTRS: “30 godina Republike Srpske”, 10. jula

POPLAŠENOVA OAZA SLOBODE: Onima koji nisu oguglali na toksično kvazinovinarstvo entitetskog javnog servisa, so na ranu utrljao je bivši predsjednik RS-a Nikola Poplašen gostujući kod Branimira Đuričića (urednica Milka Tošić). Uoči godišnjice genocida, Đuričić od Poplašena traži da objasni okolnosti u kojima je nastala Republika Srpska. Poplašen se nije vraćao u 1389. Vratio se tek 200 godina prije nastanka RS-a! Đuričić strpljivo sluša. Koliko se identifikuje sa sagovornikom evidentno je i iz njegovog vokabulara. Kada govori o (samo)proglašenju RS-a, lamentira: “Očekivali smo da će nas tada Rusija podržati”.  U nastavku emisije iskorištena je i prilika da se apeluje na srpsko jedinstvo, podsjeti na nepravednost bivšeg visokog predstavnika Carlosa Westendorpa, koji je 1999. smijenio Poplašena s mjesta predsjednika RS-a, kritikuje zapadni “totalitarni” svijet. Da bi istakao važnost opstanka RS-a u momentu kada Milorad Dodik zastrašuje glasače malicioznim namjerama “totalitarnog” Zapada, novinar pita gosta šta je za njega RS. “Oaza slobode”, kaže Poplašen.

RTRS: “Telering”, 22. juna i 6. jula

MEDIJSKI PROSTOR ZA DODIKA I TEGELTIJU: Izborna je godina, a političke emisije uskoro će na ljetnu pauzu. Iz sedmice u sedmicu urednik Mato Đaković ugošćuje najviše funkcionere SNSD-a. U snishodljivom odnosu prema Miloradu Dodiku (22. juni) i Zoranu Tegeltiji (6. juli) ništa novo. Tako su gledaoci iz Đakovićevih pitanja čuli da se Dodik zalaže za kandidatski status BiH više nego “ovi u Sarajevu”, da se turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan češće sreće s Dodikom nego s Bakirom Izetbegovićem, da je Dodikova zasluga to što se Sarajlije neće smrzavati zahvaljujući njegovom dogovoru s Vladimirom Putinom itd. itd. U razgovoru s predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Zoranom Tegeltijom gledaoci su od Đakovića čuli i to da je ovaj sastav najbolji otkad Vijeće postoji! Po čijem mišljenju? Đakovićevom. Na osnovu kojih podataka? Nisu spomenuti. Saznali su i to da se Đakoviću sviđaju izborne liste SNSD-a zbog mladih kandidata na njima. Bila je to prilika da Tegeltija priča o tome kako SNSD obezbjeđuje mir i stabilnost! I Tegeltija voli spominjati zapadnoevropske države koje se teško nose s krizom. Za razliku od Njemačke čiji građani moraju štedjeti struju i vodu, kod nas toga, obećava Tegeltija, neće biti: ima energenata, hrane, vode. Od građana još niko ne traži da se rjeđe tuširaju. Bar do oktobra.

ZAKLJUČAK: Na BHRT-u odmjeren intervju Benjamina Butkovića s Emirom Suljagićem povodom 27. godišnjice genocida u Srebrenici. U “Specijalnoj emisiji” FTV-a Darjan Babić ugostio je šest sagovornika, među kojima i višestruku svjedokinju genocida pred Haškim sudom, kao i predstavnicu Fonda za humanitarno pravo iz Beograda. RTRS je uoči godišnjice genocida natrljala so na ranu porodicama žrtava razgovorom Branimira Đuričića s Nikolom Poplašenom, jednim od osnivača RS-a, ratnim savjetnikom Radovana Karadžića i prvim predsjednikom RS-a kojeg je 1999. smijenio tadašnji visoki predstavnik. U “Teleringu” Mato Đaković, između ostalog, sugeriše (bez sarkazma) da bi Sarajlije trebale zahvaliti Dodiku što su snabdjeveni plinom. I drugim je konstatacijama predstavio Dodika i Tegeltiju kao sposobne kadrove. O blokadama, aferama, neradu – ništa. Sve je, izgleda, do pogrešne percepcije građana. Nisu svjesni kakve državnike imaju.