RTRS: POSTUPI PO NAREĐENJU!

IZDVAJAMO

Gledajući centralni dnevnik RTRS-a, neminovno se nameće pitanje kako izgleda sastanak uredničkog kolegija? Da li direktor i urednik informativnog programa naređuju dnevnom uredniku koliko će prostora biti ustupljeno Miloradu Dodiku i ostalim ključnim ljudima SNSD-a? Da li im izdaju naredbe šta i u kojem obimu smiju u svojim izvještajima prezentirati od onog što su stavovi opozicije? I ključno pitanje: Da li se novinarima izdaju naređenja da na konferencijama za novinare predstavnika opozicije s istima vode polemike koje nemaju dodirnih tačaka s novinarstvom i čistog su političkog karaktera? I da li naredbe za to svakog jutra stižu iz političkog centra moći Republike Srpske?

RTRS: POSTUPI PO NAREĐENJU!

Sjećamo se 1997. godine i ponašanja novinara tadašnje Srpske RTV. I novinara koji su, u samo nekoliko dana, od najvatrenijih protivnika tadašnje predsjednice RS-a Biljane Plavšić postali njeni najgorljiviji zagovornici. Stoga ne bi nikoga začudilo da novinari RTRS-a sadašnje veličanje lika i djela Milorada Dodika u hodu zamijene istim takvim poltronisanjem nekom novom vođi.

Gledajući centralni dnevnik RTRS-a, neminovno se nameće pitanje kako izgleda sastanak uredničkog kolegija? Da li direktor i urednik informativnog programa naređuju dnevnom uredniku koliko će prostora biti ustupljeno Miloradu Dodiku i ostalim ključnim ljudima SNSD-a? Da li im izdaju naredbe šta i u kojem obimu smiju u svojim izvještajima prezentirati od onog što su stavovi opozicije? I ključno pitanje: Da li se novinarima izdaju naređenja da na konferencijama za novinare predstavnika opozicije s istima vode polemike koje nemaju dodirnih tačaka s novinarstvom i čistog su političkog karaktera? I da li naredbe za to svakog jutra stižu iz političkog centra moći Republike Srpske?

Nažalost, uvjereni smo da je odgovor na ova pitanja potvrdan. Jer ne može se drugačije objasniti zašto u gotovo svim ključnim izvještajima o događajima koji su obilježili dan postoji i komentar predsjednika ovog bosanskohercegovačkog entiteta. Javni servis tako u potpunosti gubi smisao, pretvarajući se u glasilo jednog čovjeka ili tek njih nekolicine, pa time i postaje zagovornik samo jedne političke opcije. No, daleko veći problem jeste ponašanje samih novinara na zadacima. Oštre političke polemike neprimjerene ulozi novinara, a potom emitovanje istih u izvještajima, mrlja su koju je nemoguće izbrisati. Vijest tako nestaje pod komentarima, ličnim opservacijama, besramnim prešućivanjem činjenica koje se interpretiraju na način koji je u interesu vlasti, a ne istine i javnosti.

O neprofesionalizmu informativnog programa RTRS-a u Banjoj Luci sve glasnije se govori u novinarskim krugovima, sve glasnija je u svom nezadovoljstvu opozicija, sve su češći negativni komentari na društvenim mrežama. Postavlja se pitanje šta onda novinare i dalje tjera da se tako ponašaju? Strah od otkaza, dakle za egzistenciju? Moguće, no sve više je onih koji to što rade, čine iz uvjerenja. Ali svaka vlast bude i prođe. A oni koji vladaju namire se dovoljno, pa pređu u opozicione klupe i ponovo, baveći se politikom, dobro žive. Novinari koji se pretvore u služinčad sistema tako ostanu na cjedilu. Odnosno, tako bi to trebalo biti. Ali iskustva s ovih prostora uče nas da to i ne mora biti tako. Sjećamo se 1997. godine i ponašanja novinara tadašnje Srpske RTV. I novinara koji su u samo nekoliko dana od najvatrenijih protivnika tadašnje predsjednice RS-a Biljane Plavšić postali njeni najgorljiviji zagovornici. Stoga ne bi nikoga začudilo da novinari RTRS-a sadašnje veličanje lika i djela Milorada Dodika u hodu zamijene istim takvim poltronisanjem nekom novom vođi.

U Banjoj Luci za takve postoji izreka: “Nisam ja sahat-kula da se ne mogu okrenuti.”

About The Author