Ovo nam je sve temeljna stranka dala
Ćelija koja je spremna za podjelu na dvije nove ćelije ulazi u diobu. Jedan od mogućih pravaca diobe je mitoza, proces u kojem polazna jedinica udvostručuje svoj materijal. Ne baš tako prosto, precizno i pravolinijski, i politički subjetki dijele se na sličan način. Pogledajmo šta se desilo sa bošnjačkom superćelijom zvanom SDA. Ta je temeljna stranka, procesom interesne diobe, posijala političko sjeme u više ovdašnjih partija: SBiH, SBB, PDA, ASDA, NiP… Kao što smo svjedočili proteklih godina, većina njih je nastavila proces mitoze, sad je izgleda na red došao NiP u kojem tinja, ili bukti – zavisno od izvora – sukob između Elmedina Konakovića i Kemala Ademovića.
Baš lijepo. Kad čovjek vidi silne podjele, male konflikte i velike sukobe, postane mu jasno da je Bošnjak homogen samo dok mu ne barneš u interes. Pa, drugarice i drugovi, zar nam nije bilo ljepše dok smo svi bili u – Savezu komunista? Jedna partija, jedan vođa, jedan pravac razvoja. A ne ko neki ovamo…
Povratnik iz Bratunca napadnut dvadeseti put
Al Jazeera nas izještava da je prije nekoliko dana u Bratuncu po dvadeseti put napadnut povratnik Beriz Merdžić. Nekoliko sedmica ranije u istom mjestu je pretučen devetnaestogodišnji Osman Mehanović. Za ove napade još niko nije odgovarao, a oni su tek dio mračnog kontinuiteta brutalnih ataka na Bošnjake u Republici Srpskoj.
Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica ukazao je na bjesomučne prijetnje koje dobijaju uposlenici i saradnici Centra. Niti se tim povodom iko relevantan oglašava, niti nadležni organi, kako stvari sada stoje, imaju namjeri išta poduzeti. Nikada nije bilo lako opstati kao povratnik u RS-u, danas je to izgleda teže nego ranijih godina. Nasilje se ponovo uvuklo u pojedine dijelove BiH kao dominantna praksa rješavanja političkih pitanja. Od “izoliranih incidenata” (koji to nisu) do svakodnevne prakse kratak je put. Mala je to dionica i politika nema prečeg posla nego zaštiti ljude koji brinu za goli opstanak.
Prijedor i Vozuća
Vanja Šunjić, mlada novinarka i aktivistica, na Facebooku piše:
“Dok dobojska SNSD svita sretna i zadovoljna zbog lanč paketa i produženog vikenda ide u Prijedor na komemoraciju, ne mogu da ne pitam kako biste se osjećali da neko iz Zagreba dođe u Vozuću komemorirati hrvatske i bošnjačke žrtve iz Hercegovine? To je otprilike taj logički slijed. I ako su nasmijana lica, zemičke, zastave RS-a i besplatna voda način na koji komemorirate žrtve Oluje, onda im se samo besramno smijete i rugate.”
Aleksandar Hemon i njegovi identiteti
Kako se obruč međunarodnih sankcija oko njih steže, odmetnička grupa zaoštrava retoriku, sve pršti od velikih riječi i sve se vrti oko samo jednog identiteta. Pa da se podsjetimo kako to rade neki umniji i smireniji ljudi. Evo šta Aleksandar Hemon, sarajevski književnik na privremenom radu u Americi, kaže o istom pitanju:
„Moji identiteti su mnogobrojni i raznovrsni. Svaka redukcija identiteta na nacionalni ili rasni ili seksualni je nasilje nad pojedincem. Svako ljudsko biće se sastoji od identitetskih slojeva i to je ono što ih konstituiše kao pojedince, ta neponovljiva kombinacija slojeva. Ideološke formacije – države, nacije, klase – zasnivaju svoj legitimitet na silom zarađenom pravu da identifikuju pojedince i svaki otpor tom procesu ih ovlašćuje da te u formaciju uključe kao nelegitimnog ili nezakonitog. Otud je multiplicitet identiteta ne samo etička nego i politička pozicija – ja hoću da imam pravo da odredim ko sam i šta sam.
