Priča je iz lošeg skrenula u gore. Prvo je na Sarajevo Film Festivalu premijerno prikazan film u kojem je glumica Danijela Štajnfeld progovorila o moćniku srpske filmske industrije koji ju je silovao prije deset godina. Nije ga imenovala ali već i opis njegove pozicije (odnosno njegove moći) bio je dovoljan da se javnost uznemiri.

Reagirali su uskoro tužilaštvo i policija. Nažalost, tu nije kraj, reagirao je, kako nas mediji izvještavaju, i silovatelj. Prvo se dokopao Danijelinog telefona, a onda je zasuo prijetnjama koje bi uzdrmale i mnogo jače ljudske jedinke od žene kojoj s traumom silovanja valja živjeti cijeli život. Njegove prijetnje nastavak su silovanja drugim sredstvima:

„Da li si svjesna da svoju porodicu izlažeš opasnosti? Ne razmišljaš šta bi im se moglo desiti? Ti ćeš se vratiti u Ameriku, a oni?“

„Ako samo zucneš i nekom otkriješ moje ime, proći ćeš gore nego tada.“

„Moje silovanje nisi shvatila kao čast i privilegiju, već kao traumu. E pa doživjećeš je još jednom ne budeš li jezik držala za zubima!“

Nezamisliv je užas kroz koji ta žena prolazi. Sad je bitno da i mediji odigraju svoju ulogu kako treba. Najvažniji segment dešava se u komentarima ispod tekstova. To je prostor kojeg, osim normalnog svijeta, aktivno pohodi i neuništiva količina manijaka, agresivnih likova koji su našli savršeno mjesto za iživljavanja. I to im se ne smije dozvoliti. Oštra, nemilosrdna urednička ruka njihov maligni uticaj može i mora svesti na minimum, ili čak eliminirati. Postoje stvari koji izlaze iz okvira slobode mišljenja i nije im mjesto nigdje na svijetu. A država, ako hitno ne zaštiti glumicu, daje zeleno svjetlo silovateljima da nastave svoj posao.