DONIRAJTE, DRŽAVU NE ČEKAJTE: I četvrt vijeka nakon završetka rata živimo od tuđe milostinje

Novinske arhive kriju nesagledive primjere stranih donacija Bosni i Hercegovini i njenim institucijama. Država i politika nisu položile ispit

DONIRAJTE, DRŽAVU NE ČEKAJTE: I četvrt vijeka nakon završetka rata živimo od tuđe milostinje
Foto: Gorana Jakovljevic – Anadolu Agency

Kad pričamo o našoj državi Bosni i Hercegovini, pohvalimo se da smo olimpijski grad, imamo nobelovce Andrića i Preloga, imamo oskarovca Tanovića, Jasmilu Žbanić koja bi tek mogla osvojiti Oskara, Srđan Aleksić nam je pokazao šta znači biti čovjek u „nevakat“, a Husein-kapetan Gradaščević – Zmaj od Bosne – šta je to „bosanski ponos“ kada je na prijetnje Stambola odgovorio: „Boga se bojim malo, sultana nimalo, a vezira ko dorata svoga.“ Na kraju, prema Miroslavu Krleži: „Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli.“

Potreseni smo da „klečimo i molimo“ za vakcine. Potomci junaka sa stećaka čekaju višak vakcina, s raznih destinacija svijeta, kako bi bili imunizirani. Tražimo odgovornost i proaktivnost ljudi koje smo izabrali. Gledamo u pravcu onih od kojih nam se mršte bore na čelu; u Milorada Dodika koji poručuje da je bolje da se mirno raziđemo, u Bakira Izetbegovića koji Dodiku poručuje da je to rat, u Željka Komšića kojeg nema na političkoj sceni, u Dragana Čovića koji gura svoju ideju o „vječitom članu Predsjedništva BiH iz reda HDZ-a“. Nemoćni smo. Potreslo nas je to što vakcine dobijamo kao donacije i to što se ljudi koje smo izabrali igraju sa našim životima.

Šta kriju arhive?

Zaboravni smo i ponašamo se kao da nikada ranije nismo primali donacije. Novinske arhive čuvaju podatke. Dnevni avaz objavio je da je u BiH od 1996. do 2005. godine stiglo 7,2 milijarde maraka donacija. Da nam „država“ klizi iz ruku mogli smo posumnjati kada su novinari Dnevnog lista iz Mostara došli do nove cifre. U BiH je do novembra 2014. u vidu donacija stiglo između 14 i 20 milijardi dolara! Ozbiljan građanin zapita se: pa rat je završen, imamo državu, plaćamo poreze, biramo i plaćamo političare, njihove savjetnike – kako to da još uvijek nama neko nešto donira. Brzinska pretraga kroz arhivu novina nam ukazuje da nam drugi opremaju Graničnu policiju, Oružane snage BiH, plaćaju nam deminiranje zemlje koju smo mi „zatrovali“ minima, daju nam novce da obnovimo ono što smo srušili, daju nam novce za zdravstvo, obrazovanje, za reformu sudstva, da pronađemo, iskopamo i dostojanstveno sahranimo zvjerski ubijene građane ove zemlje.

Oslobođenje izvještava da su Sjedinjene Američke Države donirale deset terenskih vozila Lada, 25 pancira i 10 durbina, a Kemal Čaušević, direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, novinarima je saopštio da je to najveća donacija koju je dobila jedna od institucija u BiH. Kao da je riječ o nekom takmičenju –  ko će dobiti veću donaciju? Institucija koja skuplja poreze u državi nema novaca da službenicima kupi pancire i durbine?! Oslobođenje piše da su Oružanim snagama BiH, NATO i Vlada Švicarske donirali 96.500 eura. Kupili su nam opremu za vatrozaštitu, sigurnost skladišta i transport municije na lokacijama skladištenja municije. Nezavisne novine izvještavaju kako je Državnoj graničnoj službi BiH uručena donacija koja se sastoji od četiri motorna vozila Mitsubishi, tri motocikla Suzuki, tri motocikla Yamaha, dvije prikolice za transport motocikla i tri kompletna odijela za motocikliste. Država nema sredstva da kupi odijela za motocikliste?

Bio je rat, „sijale“ se mine gdje god je ko stigao. Ne znamo koliko je država BiH, iz svog budžeta, osigurala sredstava kako bi njezina teritorija postala sigurna za sve. Znamo, zahvaljujući novinarima Oslobođenja, da je Vlada SAD-a donirala 69,6 miliona dolara za deminiranje u BiH. Znamo da je i Njemačka vlada od 1997. do 2015. godine izdvojila oko 30 miliona eura za deminiranje (vidi: Oslobođenje).

Kompanija Pharma Swiss donirala je Klinici za očne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo savremeni aparat Stelaris 5C, koji se koristi u mikroincizionoj hirurgiji katarakte. Vlada Japana odobrila je grant od oko 550.000 eura namijenjen sektoru zdravstva u BiH za nabavku medicinske opreme.  Korporacija Cengiz Insaat Sanayi Ve Ticaret iz Turske donirala je milion eura Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) kao izraz dobre volje i želje da podrži razvoj zdravstva u BiH. Frižideri koje donira UNICEF za pohranu Covid-19 vakcina u ultrahladnom režimu (do -80 stepeni C) stigli su jučer u BiH. Ovo su samo dijelovi novinskih tekstova o donacijama u zdravstvu.

Neprestane donacije

Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) jedna je od ključnih institucija u traganju za nestalim osobama. Komisija ne bi mogla postojati da se „oslanja“ na političare i budžet BiH. Primjera je mnogo: Holandija je samo u jednom momentu donirala 1,5 miliona eura kao nastavak pomoći u traganju za nestalima iz Srebrenice. Vlada Njemačke  donirala je 500.000 eura ICMP-u kao nastavak podrške procesu ekshumacije i identifikacije nestalih osoba. Dnevni list je u novembru 2019. objavio informaciju da su stranci za pola godine (2019.) donirali više od 3,4 miliona KM: Norveška je donirala (0,4 mil. KM) VSTV-u za unapređenje kvalitete pravosuđa u BiH, Ambasada Švicarske (0,52 mil. KM) za unapređenje tužilačkog kapaciteta, švedska razvojna agencija SIDA (0,39 mil. KM) za unapređenje efikasnosti sudova itd. Mogli bismo do unedogled nabrajati silne donacije i za šta sve smo ih dobijali.

No, pitanje je kako se odnosimo prema ljudima i zemljama koje nam doniraju. Sjećamo li se imena Edmond Offermann? Donirao 3,5 miliona eura da se obnovi žičara koja nas vozi na Trebević. Bivši gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka je u gostovanju na FACE TV-u (gledati 43:35 – 44:04) ustvrdio da su SDA i Grad Sarajevo, između ostalog, napravili Trebevićku žičaru. Na opasku voditelja da je čovjek iz Švicarske dao novac, Skaka je odgovorio: „Nikad, Senade. Dao nam je 31 posto novca – to je 3,5 miliona eura.“ Voditelj: „I to je ništa?“ Skaka: „Pa nemojte tako, Senade, gospodin Offermann je počasni građanin Grada Sarajeva.“

Drugi primjer je iz 2019. godine. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik nije želio u oproštajnu posjetu primiti tadašnju ambasadoricu Njemačke – Christiane Hohmann. U medijima se kao razlog pominjalo da Dodik nije zadovoljan njezinim radom za koji kaže da je bio politički obojen, subjektivan i na štetu Srba. Savjetnici Dodika, a ni on sam, nisu se upitali koliko je Njemačka donirala zemlji čiji je Dodik predsjedavajući? Ako još jednom konsultujemo arhive, shvatit ćemo da je Njemačka samo u vrijeme kada je Hohmann bila ambasadorica u BiH donirala oko 750.000 eura za uništavanje municije, 1.400.000 eura za deminiranje, 550.000 eura za borbu protiv krijumčarenja oružja…

Da li ćemo ikada od naših političara zahtijevati da njihovi programi glase: „Država BiH bez donacija. Održavajmo i gradimo BiH novcima naših poreskih obveznika“?

About The Author