Bugarski vakcinacijski fijasko

Bugarska je druga u EU po broju smrtnih slučajeva po stanovniku na sedmodnevnoj osnovi i posljednja u EU po broju primljenih vakcina po stanovniku

Bugarski vakcinacijski fijasko
Foto: balkaninsight.com

U nedavnom komentaru od strane uredništva Wall Street Journal-a, uvođenje vakcine za Kovid-19 u EU nazvano je fijasko. Međutim, ako se pogleda najsiromašnijia i najkorumpiranija EU članica Bugarska, videće se katastrofa. Iako je odgovor EU na vakcinaciju bio mlak, čini se da je proces dodele vakcinacije bio fer za sve države članice. EU je proporcionalno dodelila doze cepiva koje je osigurala na osnovu broja stanovnika svake države članice. Međutim, Bugarska nije prihvatila sve svoje dodeljene doze – zašto se to dogodilo? Da li to podrazumeva da je stavljena cena na život Bugara? Da li je to bio sukob interesa ili slučaj čiste nesposobnosti? Pogledajmo izbliza!

Vakcine dostupne u EU

EU je obezbedila 2,6 milijardi doza vakcina od 6 različitih proizvođača od 16. marta 2021. godine, a njih 4 (1,86 milijardi doza) odobreno je za upotrebu u EU. Postoje i još najmanje 4 cepiva koja su bila odobrena za upotrebu u najmanje jednoj zemlji na svetu. Postoje 4 glavne vrste vakcina – mRNA, adenovirus (tj. virusni vektor), na bazi proteina i vakcine na bazi inaktiviranog virusa. mRNA vakcine razvijene su i proizvedene od strane Fajzera / BioNTech-a, Moderne i CureVac-a. Ova vrsta vakcine temelji se na otkriću tehnologije „[Koja] nikada nije bila odobrena pre pandemije“. Adenovirusna / virusna vektorska cepiva koja su razvili AstraZeneca, Johnson & Johnson / Janssen Pharmaceuticals, Gamaleya’s Sputnik V i CanSino Biologics koriste relativno novi pristup, koji je, međutim, već testiran u borbi protiv Ebole. Vakcine Novavax i Sanofi-GSK na bazi proteina još su u kasnoj fazi razvoja. Najtradicionalnija metoda vakcine je inaktivirani virus koji se koristi u kineskom državnom Sinopharm-u, kineskom Sinovac Biotech-u i indijskom Bharat Biotech-u.

Pitanje cene

I pored toga što su tačne cene o kojima su različiti dobavljači vakcina pregovarali sa EU verovatno najbolje čuvana tajna u EU, različiti izvori procenjuju niz cena iz javnih i polujavnih podataka. Na sledećoj tabeli možete videti informacije koje su prikupili Ekonomista i Financial Times. Odmah izbrisani tweet belgijske državne sekretarke za budžet, Eve De Bleeker, otkriva još više.

Biće razumljivo da članica koja je osetljiva na cene dodeli maksimalno mogući iznos za najjeftinije doze, ali ima li smisla primeniti potpunu raspodelu i nikakvu raspodelu sredstava za dve vakcine podednake cene, koje su u vreme raspodele još uvek bile podložne pregledu i proveri. I uopšte nije bilo sigurnosti da će nijedna, jedna ili obe vakcine biti odobrene?

Iako se čini da su mRNA cepiva „preskupa“ u poređenju sa ostalim mogućim kandidatima, bila su prva koja su odobrena i predstavljena širom kontinenta. Čitava ideja da imamo veliki portfelj različitih vakcina bila je minimiziranje rizika da jedno cepivo ima „problema“ sa logistikom ili performansima, kao i uravnotežiti prosečnu cenu celog portfelja. Zašto je onda Bugarska odlučila da zanemari razboritu praksu i stavi sva svoja jaja u jednu korpu?

Na osnovu mojih obračuna i podataka dostupnih u ovoj fazi, stvorio sam grubu sliku cene portfelja cepiva EU i Bugarske. Ukoliko portfelj EU košta oko 11 EUR po dozi, bugarski bi iznosio 9 EUR po dozi. Pretpostavljam da je „ušteda“ od 2 EUR po dozi (18%) indikativna za cenu koju je bugarska vlada postavila svojim građanima. To su uštede odabirom portfelja sa pretežno jeftinijim cepivima umesto uravnoteženog portfelja svih dostupnih vakcina.

[Raspodela cijena u tabeli]

Kako se uravnotežena EU raspodela pretvorila u koncentrisani položaj u Bugarskoj?

Bugarskoj je dodeljeno 1,55%(indeks bugarskog stanovništva u odnosu na stanovništvo EU) od svih dogovorenih doza vakcine. Prvo, Bugarska nije zatražila sve raspoložive proporcionalne doze od Moderne i Fajzera / BioNTech. Međutim, zatražila je skoro maksimum AstraZenece. Bugarska je takođe zatražila sve raspoložive količine Sanofi / GSK, koja još uvek nije odobrena. Dalje, Bugarska je odbila svu dodelu Johnson & Johnson / Janssen Pharmaceuticals vakcine, samo da bi se zvanično zatražilo da pregovara o ovoj odluci, a nakon toga da kupi određenu raspodelu od Švedske vlade.

Procenjeno je da je Bugarska „kupila“ unapred oko 13 miliona doza (Tabela za alokaciju EU, BG). Zatim se broj povećao na 18,6 miliona doza. Međutim, EU je Bugarskoj dodelila 42,8 miliona doza. Čak i uz nedostatak potpune transparentnosti, može se uočiti premali udeo obe vakcine koje su bile najbliže odobrenju (u decembru 2020.) i predugo čekanje vakcina koje tek treba odobriti od Sanofi-ja / GSK.S obzirom na raspoloživu uravnoteženu raspodelu – Bugarska je odlučila da se koncentriše na jedno cepivo blizu 40% i odabere samo jedno (pre ugovora sa Švedskom) od dostupnih virusnih vektorskih vakcina.

[Tabela o raspodjeli EU, BG, BG]

Bugarski fijasko

Nedostatak javnih informacija o cenama donekle je razumljiv na nivou EU, a shodno tome i na nacionalnom nivou. Međutim, Evropska komisija bila je neposredna jer otkriva informacije o procesu dodele. Suprotno tome, u Bugarskoj je čitav postupak dodele okružen tajnošću. Povremeno širenje informacija javnosti obično je povezano sa velikom katastrofom ili pojavom uočenog sukoba interesa kao što je to sa slučajem AstraZenece u Bugarskoj.

U intervju za nacionalnu bugarsku televiziju 14. januara 2021. godine direktor Nacionalnog centra za zarazne i parazitske bolesti izjavio je da je Bugarska pretežno naručila AstraZeneca vakcinu (01:43:30). Izvršni direktor AstraZenece u Bugarskoj je Zoya Paunova, jedna od osnivača Borisovljeve stranke GERB, koja je ujedno i majka Eve Maydell (Paunove) MEP, koja je takođe iz GERB-a. Slobodna Evropa Bugarska i socijalna aktivisti postavili su pitanje da li se odluka o favorizovanju raspodele AstraZenece temelji na ovom odnosu. To bi mogla biti samo pojava uočenog sukoba interesa, ali ovo je dovoljno da se dovede u pitanje čitav proces raspodele vakcina u Bugarskoj. Sledstveno zabrinutost o bezbednosti AstraZeneca vakcine koja se pojavila u međunarodnim medijima samo je podstaknula dalje ljutnju među građanima i doprinela krizi poverenja u vladin program.

Od mojih obračuna u (Tabeli o raspodeli), čini se da je prvobitni „plan” bugarske vlade bio da naruči jednake delove od cepiva na bazi proteina i virusnih vektora – po 40% i 20% od mRNA vakcina. Morao sam izuzeti Novavax iz kalkulacija, jer još uvek nema ugovora sa njima. Zanimljivo je da je prvobitni plan bio imati sva virusna vektorska cepiva od jednog dobavljača – AstraZeneca. Nakon zahteva od EU i dogovora sa Švedskom, nova raspodela „izgleda” uravnoteženija sa 33% dodeljenih svakoj vrsti cepiva. Međutim, na nivou cele EU alokacija se znatno razlikuje, sa 50% dodeljeno mRNA, 30% virusnim vektorima i 20% vakcinama na bazi proteina. Ova je raspodela aktuelna od marta 2021. godine i verovatno će se promeniti uvođenjem novih informacija. Dodela se verovatno temelji na činjenici da su mRNA cepiva prva odobrena za upotrebu u celoj EU, dok su cepiva na bazi proteina još uvek u kasnoj fazi razvoja.

[Tabela o Vrstama raspodjele]

Bugarska strategija o vakcinaciji predstavljena je 7. decembra 2020. odlukom 896 od strane Saveta ministara. Čini se da je nedostatak planiranja i organizacije od samog početka bio norma. Objašnjenje da je ministar zdravlja dao parlamentu zahtev za neoptimalnu raspodelu mRNA vakcina bilo je to što su ta cepiva zahtevala specifične potrebe koje su nedostupne bez odgovarajuće organizacije. Da li su priznali da zemlja nije bila pripremljena? Istovremeno, kada je EU povećala raspodelu za mRNA vakcine, bugarska vlada odlučila je da dodeli više mRNA vakcina. Primećuje se haotičan izbor koji se može objasniti strahom od prepoznavanja sukoba interesa, na koji mnogi sumnjaju, ili čistom nekompetentnošću.

Niz oprečnih odluka i kontradiktornih informacija koje su dolazile iz vlade nisu pomogli da se građani uvere u suprotno. Na primer, „Zeleni koridor“ bio je nepromišljeno uveden a potom na brzinu zatvoren. Ideja koja stoji iza „Zelenog koridora“ bila je omogućiti bilo kojem građaninu, čak i bez zakazivanja, da se vakciniše u određenim centrima za vakcinaciju. Istovremeno, građani su „ponuđeni”Izborom poželjne vakcine. Nekolicina nas koji smo pokušali da izvučemo korist od ove opcije rečeno nam je da postoji samo jedan izbor – AstraZeneca.

Gde smo sada? Poslednji za vakcinaciju u EU!

Imajući sve to na umu, rezultati su jasni – od 9. aprila 2021. Bugarska je bila treta zemlja po ukupnom broju smrtnih slučajeva u odnosu na njeno stanovništvo od KOVIDA-19 u EU. A od istog datuma, Bugarska je bila druga zemlja u EU po novim potvrđenim smrtnim slučajevima na milion ljudi u tekućem 7-dnevnom proseku. U isto vreme, Bugarska je bila poslednja u EU po broju doza vakcine administrirane na 100 ljudi. Ali čini se da čak ni udaranje u dno ne može da „poljulja” vladin brod Borisova.

[Tabela o smrtnim slučajevima]

Ko će preuzeti odgovornost za ovaj fijasko?

Tipično je za bugarsku vladu da nikada ne preuzme odgovornost za svoje postupke i propuste i da pronađe žrtvenog jarca na nekom drugom mestu. Da li će to biti Evropska komisija? Borissov je to već isprobao u prošlosti. Čini mi se da su nedostatak organizacije, koji izgleda kao da graniči sa nekompetentnošću, i potpuni neuspeh u pravilnoj komunikaciji sa bugarskim partnerima iz EU i bugarskim građanima u središtu katastrofalne kampanje o vakcinaciji u Bugarskoj. Naravno, Borisov tvrdi da on upravlja pandemijom „na najbolji mogući način”, a Ministarka spoljnih poslova Zaharieva tvrdi da „svet govori o bugarskom modelu upravljanja krizama”, ali takve poruke koncipirane za domaću upotrebu lako mogu biti opovrgnute podacima. Bugarskoj je sada potrebna bolja i kvalifikovanija radna grupa, koja može izaći na kraj sa izazovom rešavanja nedostataka trenutnog programa.

Tekst je nastao u sklopu trećeg izdanja “Priča iz regije” kojeg provode makedonska Res Publica i Institut za komunikacijske studije iz Skoplja, u suradnji s partnerima iz Crna Gora (PCNEN), Hrvatske (Lupiga), Kosova (Sbunker), Srbije (Ne Davimo Beograd), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), I Grčke (Macropolis), u okviru projekta “Poveži točke: poboljšane politike kroz građansko učešće” uz podršku britanske ambasade u Skoplju.

About The Author