Ispred murala s likom Ratka Mladića bilo je mnogo novinarskih ekipa koje su stajale sa strane i kao da su jedva čekale incident. Ako snime razbijene glave, savršeno su uradili svoj posao, a ja imam problem s tim, s pasivnošću i nemiješanjem. I u novinarstvu i uopće u životu, govori za Cenzolovku Dejan Kožul, beogradski dopisnik više medija uključujući i FTV.
Tog 9. novembra, na Međunarodni dan borbe protiv fašizma, policija je spriječila aktiviste da prekreće mural posvećen osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću. Privedene su aktivistkinje Aida Ćorović i Jelena Jaćimović, a prije toga zabranjena je akcija prefarbavanja murala, najavljena iz Inicijative mladih za ljudska prava. Novinar Dejan Kožul priznao je da je on sam “ulaskom u ring, prešao granice novinarstva”.
Prišao je dvojici ljudi u civilu, koji se tada nisu predstavili kao policajci, i pokušao da ih uvjeri da puste Aidu, vičući: “Pustite je”, “Šta radite?”, “Ne dirajte ženu”.
Na pitanje Cenzolovke da li smatra da novinari mogu biti aktivni učesnici ovakvih događaja i koji je to trenutak kada ljudska potreba da reagiraš ipak prevlada, Kožul kaže da je upravo ta tema jedna od njegovih opsesija.
– Gdje se povlači ta granica, individualna je stvar. U ovakvim trenucima u glavi mi je ona famozna fotografija iz Bijeljine, ona na kojoj vojnik šutira u glavu ženu koja leži na ulici. Ti koji si prisutan, šta se dešava u tvojoj glavi? Da li da ostaneš sa svoje strane objektiva, na kojoj si inače, ili da postaneš učesnik, reagiraš? Kopkalo me je to i, moram priznati, dešavalo mi se da ostavim profesionalnu dužnost i pređem na stranu ugnjetenih. Za mene je to ljudski čin i žao mi je što i drugi ne postupaju na taj način – kazao je.
U razgovoru za Cenzolovku prije pola godine, Kožul je istakao da su prijetnje onima koji govore o genocidu u Srebrenici dozvoljene, ali da govoriti o samom genocidu – nije.
Prašina oko beogradskog murala će se sleći, a pitanje je da li će, poslije svega, otvoren razgovor o Srebrenici biti značajniji dio javnog diskursa ili će sve strane ostati zakopane u svojim rovovima i o genocidu će govoriti samo oni koji su to i ranije činili.
– Iskreno bih volio da je ovo probudilo nešto kod ljudi. Rekao bih da negdje i jeste, ali prisutno je i veliko nezadovoljstvo što je taj mural i dalje tu. Uz to, strah je još veći i opravdan je. Počevši od samih stanara te zgrade. Oni su odlučili da se mural skloni, ali niko ne smije to da uradi i treba ih razumjeti – smatra Kožul.
– Žao mi je samo što ona strana za koju kuca moje srce ne pronalazi više načina, ali kažem, djeluje mi kao da se neki ljudi bude i nadam se da će se akcije nastavljati. I to ne samo noću, jer ovo jeste jedna civilizacijska stvar. Ne treba bježati, već ohrabriti građane da uzmu stvari u svoje ruke. Svi smo zajedno u tome – dodaje.
Prema Kožulovim riječima, akcije naknadnih čišćenja murala i grafita koji slave zločine izvedene su planski, dok policija, iako je bila obaviještena, nije reagirala i spriječila ono što jeste samo nekoliko dana ranije.
– Dobro smo vidjeli na čijoj su strani organi reda. Rekli su da su tu da nas štite. Od koga? Od njih samih? Na istoj su strani kao i sve one profašističke grupe, kriminalci i huligani, ovo je njihov rad. Bez obzira na prostor i vrijeme poslana je poprilično moćna i zastrašujuća poruka – da su prijetnje i batine moguće i da ulice pripadaju neofašistima – kaže Kožul.
Zbog serije prijetnji koje je tokom maja dobio putem društvenih mreža, još jednom u vezi sa stavovima o Ratku Mladiću, Kožul je svojevremeno dao iskaz u Odjeljenju za visokotehnološki kriminal Republičkog tužilaštva. Slučaj nije mnogo odmakao od toga. Prijetnje se nastavljaju, ali ih novinar više ne prijavljuje.
Podsjećanja radi, poslije pres-konferencije predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i člana Predsjedništava Bosne i Hercegovine Milorada Dodika, održane početkom juna, više tabloida optužilo je Kožula da je “provocirao zbog Srebrenice” i izazvao “skandal”.
On je na svom Twitter nalogu napisao da mu je uskraćen odgovor na pitanje da li se Vučić i Dodik smatraju odgovornim za stanje u društvu u kojem se bez posljedica prijeti onima koji ukazuju na to da se u Srebrenici dogodio genocid.
Nekoliko mjeseci ranije predstavnik Srpske liste ometao je Kožula dok je uoči kosovskih izbora snimao na trgu u Kosovskoj Mitrovici. Poručeno mu je da ne smije da se snima “da se ne bi loše protumačilo”.
Izvor: Cenzolovka
