Skupovi u Banjaluci i Sarajevu poslali su snažnu poruku institucijama, političarima i građanima. Postoje volja i želja za promjenom. Postoji želja za pravdom

BLOKADA GRADA: Dramatično je bilo petog oktobra u Banjaluci, ali i na njenim ulazima. Autobusi su od strane MUP-a RS zaustavljani, a putnicima je bio zabranjen ulaz u grad. Skup podrške u organizaciji neformalne grupe građana “Pravda za Davida” najavljen je kao mirni protest, s naznakom da ne postoji nikakva “namjera rušenja Srpske”. Ipak, vladajuća struktura u ovome entitetu nije bila spremna rizikovati svoju reputaciju dva dana pred izbore. Mjere za održavanje javne sigurnosti koje poduzimaju u tom pogledu liče na reakciju kakvu bismo očekivali pri pokušaju državnog udara, a ne kao odgovor na mirni protestni skup građana koji posljednjih mjeseci nisu izazvali nijedan incident koji bi zaprijetio javnom redu i miru.

Valja, međutim, definirati “prijetnju” onako kako je definiraju oni koji uvode kvazipolicijski sat u Banjaluci. Prijetnja po toj definiciji valjda predstavlja bilo kakvu vokalizaciju naroda kojom isti zahtijeva poštivanje svojih prava i stavljanje tačke na slučaj ubistva jedne mlade osobe koja je donedavno bila dio te zajednice. Ne vrijedi čak ni apelirati na ljudskost političara u vlasti i na izbornim listama, jer su oni mantru “razumijem ga kao roditelj” toliko utkali u svoje izjave da im je postala dijelom arsenala floskula.

Pukotine u njihovom političkom i predizbornom diskursu došle su do izražaja upravo prilikom pokušaja otpisivanja ubistva kao trivijalnosti, na način na koji su to radili u prošlosti s drugim društvenim i političkim pitanjima. Na njihovu žalost, ovaj put su, kako se čini, precijenili svoje retoričke sposobnosti, a podcijenili inteligenciju građana. Od njih se sada traži djelovanje u korist društva, a ne riječi. Upravo djelovanjem su i odgovorili, tačnije silom. Stjerani u takav ćorsokak, razumljivo je da blokada Banjaluke preostaje kao jedino moguće djelovanje. Razumljiv je i strah tih istih koji ne mogu zamisliti grad, entitet, državu u kojoj neće kao funkcioneri imati privilegiju bahatog ponašanja i “imunitet” pred zakonom.

Izjava Davora Dragičevića tokom video-prijenosa uživo na Facebook stranici “Pravda za Davida” možda i ponajbolje ilustrira prirodu ovoga skupa kao građanskog, a nikako kao rušiteljskog, usmjerenog protiv ideje Republike Srpske, kako su ga režimski mediji željeli predstaviti. Uzdignute pesnice pozivao je MUP da pusti ljude na “Trg Davida Dragičevića”, kako su ga nezvanično nazvali prosvjednici. Dodao je zatim: “Ovo je slobodna država. Ovo je slobodna Republika Srpska. Ja sam ratni vojni invalid. Ja sam je stvorio. Nije Milorad Dodik, niti Željka Cvijanović.”

EMOCIONALNA PORUKA: Čak i najvećim skepticima, koji su Davorov protest prethodna 194 dana odbacivali kao promišljenu zavjeru protiv vladajuće strukture u RS-u, nije preostalo ništa drugo nego da na sat i po umuknu dok se otac ubijenog obraćao okupljenim građanima. “Hoće da mi plate sahranu sinu”, rekao je Davor u jednom trenutku. “Neću ga sahraniti! Sto devedeset četvrti dan mu idem na grob u hladnjaču. Izvlačim truhlo dijete svoje iz ladice. Ljubim ga u truhla usta. Evo, i danas. Još osjetim miris u nosu.” Cinično bi bilo pomisliti da Davor ovakvu poruku šalje uz prethodni dogovor s opozicijom, kako se to želi predstaviti u medijima. Oni koji takvu predstavu ipak imaju o njemu i ovome skupu, trebaju da se zapitaju da li postoji mogućnost da neki ljudi ne vide sve kroz prizmu nacionalizma, manipulacije glasačkog tijela i stranačkih ambicija. Imajući to na umu, optuživanje Davora na ovakav način više govori o onima koji ga optužuju nego o Davoru samome.

U nekoliko navrata tokom skupa prozivao je Milorada Dodika, Željku Cvijanović i Dragana Lukača kao “ubice svoga sina”, a MUP RS kao izvršioca. U optužbama oslanjao se na tekst Slobodana Vaskovića, objavljen prethodnog dana, u kojem se imenom i prezimenom navodi da je “Darko Ilić, načelnik Uprave za organizovani kriminal, naredio likvidaciju Davida Dragičevića“. Također spominje i Dubravka Kremenovića, “desnu ruku” Ilića, kao izvršioca akcije otmice i ubistva, te samû proceduru opisuje detaljno i po hronološkom redu. Time se MUP (ali i svi funkcioneri iznad ove institucije) tereti teškom optužbom organiziranog kriminala. Ostaje da se vidi kako će (i da li će) Lukač odgovoriti na ove optužbe te da li će one značiti preokret u slučaju ubistva Davida Dragičevića. Ono u šta možemo biti sigurni je podrška od 40.000 ljudi koji su se okupili sinoć u Banjaluci, uprkos pokušajima policije da ih odvrate od prisustvovanja.

NA TRGU DJECE SARAJEVA: Istovremeno je u Sarajevu održan skup “Pravda za Dženana”. Nekoliko stotina ljudi se okupilo na Trgu djece Sarajeva kako bi porodici ubijenog mladića pružili podršku i dali institucijama do znanja da nerješavanje slučaja ubistva iz ma kojih razloga neće biti tolerirano. Na skupu su govorili, između ostalog, sestra ubijenog Dženana, Arijana Memić, i otac Muriz Memić. Dok je Arijana govorila o svom bratu i kroz suze se prisjećala trenutka kada je saznala za njegovu smrt, pored okupljene mase prošao je kombi sa zastavama SDA, svirajući okupljenim ljudima, remeteći trenutak solidarnosti i suosjećanja. Ne može se, naravno, sa sigurnošću reći da li je kombi namjerno prošao pored skupa kako bi ga ometao, ili se slučajno kao dio predizborne kampanje našao baš u tom trenutku na tom mjestu. Ono što možemo, međutim, reći jeste nedostatak empatije koju su tim činom pokazali oni koji su upravljali vozilom. Koalicija Demokratska fronta – Građanski savez je završni predizborni skup, planiran sinoć u Sarajevu, iz solidarnosti sa skupom “Pravda za Dženana” otkazala. SDA je na svom završnom skupu u Zetri u međuvremenu najavljivala pobjedu na izborima.

Oba skupa, onaj u Banjaluci i onaj u Sarajevu, poslala su jasnu i snažnu poruku, ne samo institucijama i političarima u BiH nego i svim građanima ove države. Postoje volja i želja za promjenom. Postoji želja za pravdom. Okupljeni građani su je tu noć tražili na ulici, a u nedjelju će je tražiti na biračkim mjestima.