Dan državnosti u Banjoj Luci
Za buduće istraživače Republike Srpske, njenih uspona i padova, druga polovina 2023. godine pružit će, nesumnjivo, obilje materijala za proučavanje. Uprkos olinjaloj i u stvarnosti neutemeljenoj mantri da je RS nikada jača, čini se da unutar ovog broda ima previše napuklina koje vladajuća struktura nije u stanju začepiti. Entitet je na korak od propasti – siromašan, raseljen, prezadužen, bez investicija, i sa uništenom kulturom. Nedavno je usvojen zakon koji ozbiljno ugrožava slobodu govora, sve kako bi se zaštitili vladajuća kasta i njen kriminal. Zakon o stranim agentima stepenica je više u tom procesu, a sada evo i jedan od najvažnijih stubova opstojnosti entiteta, policija RS, javno je priznala da 25. novembra nije bila u stanju obezbijediti dva skupa devedesetogodišnjaka koji su željeli obilježiti Dan državnosti.
Gore ne može.
Mnogi tvrde da je odluka ispolitizirana, ali nemamo razloga sumnjati u izjavu policijskih čelnika da ne mogu garantirati bezbjednost dragim gostima iz Federacije. Čemu onda ona paradiranja devetog januara, ako su podvili repove pred 500 penzionera?
I zašto se otvoreno ne prizna da je entitetska policija u rasulu i da joj treba pomoć državnih organa? Ne vjerujemo da bi iko iz tih struktura odbio iskreno, prijateljski pomoći kolegama koji su nesposobni da se sami organiziraju.
Sloboda kretanja
Nakon što su legalnim i legitimnim zakonskim sredstvima ozbiljno doveli u pitanje slobodu govora, u Republici Srpskoj je izgleda na red došla i sloboda kretanja. Pojava lidera Trojke usred Banje Luke izazvala je neviđenu medijsku pometnju, uz to i omanji protest boraca. Zanemarimo činjenicu da su dva okupljanja prethodno bila zabranjena, a ovaj skup nije, ostaje zauvijek zabilježeno da je jedna benigna kafa u prostorijama banjalučkog SDP-a uzrokovala ozbiljnu pometnju u najvećem gradu manjeg entiteta. Republika Srpska očigledno pati od demokratskog deficita. Gori od vlasti u tom pogledu samo su mediji koji prate njihovu logiku i pogubni narativ. Novinarka koja je, puna iskrenog gnjeva, iznenađena i uvrijeđena, pitala Nermina Nikšića zašto provocira Republiku Srpsku, ostat će upamćena kao mračni primjer sluganskog žurnalizma. Narod koji ima takve medijske trudbenike iskreno treba da se zabrine za sopstvenu budućnost. Ako jedna kahva može dovesti u pitanje kompletnu administrativnu zajednicu i njene demokratske kapacitete, onda ta zajednica mora temeljito da preispita premise na kojima počiva.
U tom smislu zanimljiva je izjava Nenada Nešića, državnog ministra sigurnosti, koji je upitao – šta bi bilo kada bi mi prošetali Sarajevom devetog januara. Ali zašto da ne prošetaju? Istina, Nešić se mogao pozvati, ali nije, na prethodnu zabranu sarajevske policije skupu podrške Miloradu Dodiku. Sarajevska odluka bila je pogrešna, okupljanje nije smjelo biti zabranjeno, a na policiji je da osigura skup na zakonom propisane načine.
Uglavnom, entitet čuven po siromašvu, koji preživljava najviše zahvaljujući okrutnim kreditima, Federaciji BiH te kontinuiranoj pomoći Srbije, sad je učinio još jedan korak ka gušenju sloboda, obrušivši se svim političkim i medijskim sredstvima na jedno ritualno ispijanje kafe. SDP-ovsko sabiranje bilo je klasični politički test. Dame i gospodo, niste ga položili, sjedite – jedan.
Kabiri nekažnjeno uznemirava sarajevsku gradonačelnicu
Dragan Čović je Bosni i Hercegovini i posebno Mostaru mnogo problema natovario na vrat. Jedan od većih je Amir Gross Kabiri, hodajuća nevolja, čovjek pod paskom brojnih zapadnih službi. Žurnal je već pisao o delikatnoj sferi njegovog poslovanja, a to nije ni dio raskošnih saznanja kojima domaći i strani novinari raspolažu.
U posljednje vrijeme “kontroverzni izraelski biznismen” privlači pažnju agresivnim porukama upućenim gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić. Bosanskohercegovačka javnost danas je posebno osjetljiva na aktove muškošovinističke agresije prema ženama, ali Kabiri je iznad javnosti, države i zakona. Gradonačelnica je prijavila nadležnim institucijama poruke čovjeka koji ne da podržava, nego na najmračniji način zagovara ubijanje djece u Gazi. Za sada – ništa. Svi šute. Zbog sličnih uznemiravanja mnogi su u ovoj zemlji bili promptno pritvarani, Kabirija niko ne smije pozvati ni na razgovor. Trojka, koja vrlo selektivno podržava žrtve nasilja, pravi se mrtva, prepustivši gradonačelnici da sama rješava svoje probleme. Čekamo dalji rasplet napada na ženu kojoj izgleda čak ni javna funkcija neće biti od velike pomoći. Ne smijemo ni zamisliti kako bi u ovom slučaju prošla neka nesretnica koja nema javnu podršku kakvu ima Karić.
