Mafijaš u podzemlju Balkana je užasavajuće i zastrašujuće štivo. Armin Cibra pripisuje Fahrudinu Radončiću spregu s narkomafijom, odgovornost za naručena ubistva, uključenost u lanac prostitucije i upad u komunikacijski sistem sigurnosnih službi. Zbog čega je teško očekivati da Radončić i Izetbegović urade ono što bi bilo korisno za BiH – da siđu s političke scene?
Armin Cibra potpisao je knjigu Fahrudin Radončić: Mafijaš u podzemlju Balkana. S reputacijom policijskog veterana i bivšeg djelatnika u službi sigurnosti, Cibra je osam godina (od 2006. do 2014.) bio zaposlen u Avazu. Radio je kao vozač zadužen za obezbjeđenje Radončića, utemeljitelja te novinske kuće, radeći i druge poslove po nalogu šefa.
U međuvremenu, Cibra je postao zaštićeni svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine – saslušan je od EULEX-a (Misija vladavine prava Evropske unije na Kosovu) i bio svjedok u slučaju Nasera Keljmendija, koji je pobjegao od suđenja u BiH. Keljmendiju se sudi u Prištini kao narkobosu, a, uz ostalo, i u slučaju ubistva Ramiza Delalića Ćele. Pred Osnovnim sudom u Prištini izjašnjavao se i Fahrudin Radončić, kao svjedok Tužilaštva, ne tereteći Keljmendija i odbijajući bilo kakvu vezu s onim za što je on optužen.
Po izlasku knjige s Cibrinim autorstvom, reagovala je Šejla Jugo Turković, nekada privilegovana novinarka Avaza i osoba prisutna delikatnim Radončićevim razgovorima. Ona se žali na oduzimanje koautorstva u knjizi. Tu situaciju, i Cibrine riječi da su “oni” odlučili da samo on bude potpisan kao autor, iskoristio je Radončić u Dnevnom avazu težeći da obezvrijedi značaj te publikacije.
Nije mu svejedno
To je praćeno i višestruko ponavljanim pričama o Arminu Cibri kao osuđeniku (osuđen na šest mjeseci, uslovno na dvije godine, zbog prijetnji) i Šejli Jugo Turković kao kompromitovanoj osobi (i ona je bila svjedok u slučaju “Keljmendi”), samim tim što je supruga Zijada Turkovića. Njen suprug osuđen je na 40 godina zatvora (ubistva, pljačka, droga). Radončiću nije svejedno kako će završiti suđenje Keljmendiju, a i zbog knjige o kojoj je riječ.
Ta publikacija je u redu pamfleta u političko-medijskom obračunavanju utemeljitelja Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudina Radončića i sina osnivača Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića. Radi se o ratu dosjea koje imaju jedan o drugom. Ova knjiga bi trebalo da bude novo oružje u tom vehementnom sukobu.
Radončić je krenuo s kampanjom protiv Izetbegovića s namjerom da ga nadvlada u takmičenju za mjesto člana Predsjedništva BiH na prošlim izborima. Pobijedio je Izetbegović, ne baš ubjedljivo. Potom dolazi do njihovog pomirenja, Radončićev SBB postaje dio vladajuće koalicije. Dogovor čelnika SDA i SBB označen je kao historijski unutarbošnjački sporazum, koji treba da donese prekretnicu na bh. političkoj sceni i do skora nezamisliv ekonomsko-socijalni boljitak. Ništa od toga. To je, u biti, bio pakt dosjea, a ubrzo će nanovo izbiti rat.
Protiv Radončića je poveden sudski postupak zbog ometanja rada pravosuđa upravo u slučaju “Keljmendi” nastojanjem da se nagna Azru Sarić da lažno svjedoči pred prištinskim sudom. Nakon varakanja i očekivanja da će “stvar leći”, Radončić je posumnjao u ishod sudskog procesa i dalje namjere Izetbegovića i krenuo u nemilosrdnu medijsku ofanzivu na člana Predsjedništva BiH i lidera SDA.
Tu je Radončić u startu bio u prednosti. Kao kadar SDA, prvi milion dobijen od svojih pokrovitelja više nego uspješno je iskoristio da uspostavi novine koje će postati stranačka značka, statusni simbol među Bošnjacima i najtiražnije štampano glasilo u BiH. U međuvremenu, Avazov uticaj je u stalnom padu, ali još je tu.
Pružajući takvu priliku Radončiću, Alija Izetbegović nije uočio opasnost, da mu je dao snažno oruđe za uspostavu moći i ostvarenje ambicije koja je, s rastom uticaja Avaza, išla do vrha države. Radončić je putem Avaza postao bitan faktor unutar SDA, na bh. političkoj sceni, pa i u ekonomskim odnosima. Iz inferiorne pozicije – kao došljak iz Crne Gore u BiH, baš uoči agresije i bh. tragedije – Radončić je stigao u bh. politički vrh i sad se to obija o glavu Izetbegoviću sinu.
Ispovijesti, svjedočenja, dokumenti
Vratimo se knjizi Fahrudin Radončić: Mafijaš u podzemlju Balkana. Sadržaj knjige dat je uglavnom u formi ispovijedanja i svjedočenja, uz nešto dokumentarnog pisanog i fotomaterijala. Ima tu i tvrdnji van autorovog dometa. Cibra svjedoči o dešavanju kojem nije mogao biti prisutan, a ne navodi izvor saznanja. Primjerice, piše o tome šta je kome Radončić u telefonskom razgovoru rekao 1993. godine. Pa, onda ruženje Radončića zbog odnosa prema Izetbegoviću tokom izborne kampanje 2010. godine. Vidno je da je to “sklepano” štivo sa više rukopisa. Sramotno je što se u knjizi bezobzirno raspreda o intimi žena koje su bile ili jesu u ovoj ili onoj vrsti veze s Radončićem.
Sada o suštini knjige. To je užasavajuće i zastrašujuće štivo. Užasavajuće po sadržaju i zastrašujuće po porukama koje šalje onima van miljea o kojima je riječ. Naravno, ako je tačno to što Cibra tvrdi. Ako je i djelimično tačno, opet je grozomorno. Ako ništa od bitnog nije tačno, onda je i to monstruozno.
Cibra pripisuje Radončiću spregu sa narko i drugovrsnom mafijom, odgovornost za naručena ubistva unutar tog svijeta, uključenost u lanac prostitucije u ovdašnjim i međunarodnim okvirima, te upad u komunikacijski sistem domaćih sigurnosnih službi i posjedovanje nelegalnog naoružanja.
To je uvezano s navodima zatajnih veza i talova Radončića s ovdašnjima političarima i drugim ljudima od značaja, te o uticaju u policiji i pravosuđu. Tu su i susreti s političkom vrhuškom Srbije i Crne Gore, u čijem su okruženju takođe ljudi iz kriminogenog kruga. U knjizi je reaktivirana i teza o Radončiću kao “Šćepi”, čovjeku KOS-a. Radončić se od te sumnje brani navodom da su svi sudski sporovi na tu temu bili u njegovu korist.
Prateće informacije su one o impresivnoj imovini Radončića – velekuće, imanja, golem vozni park, avion, jahta… Tu su i priče o gazdinim navikama, strahovima i njegovom odnosu prema ljudima u užem i širem okruženju. Sve to je začinjeno pikanterijama seksualne i druge naravi.
Bošnjačka državna mafija
Knjiga je odgovor na ono što Radončićev Avaz i on sam kazuju o Izetbegoviću mlađem. Lidera SDA i člana Predsjedništva BiH dovodi se u neposrednu vezu sa naređenjima o političkim ubistvima, optužuje ga za stvaranje paralelnog sistema vlasti, za zloupotrebu policijskog i pravosudnog sistema, (po)ratno profiterstvo, nepotizam, povezanost s radikalnim muslimanskim organizacijama, pa i za izdaju bošnjačkog naroda i države. Omiljeni Radončićev termin je “bošnjačka državna mafija”. Radončiću je zgodno došlo sve ono što se zbiva sa Sebijom Izetbegović, kao direktoricom Kliničkog univerzitetskog centra Sarajevo i pretencioznom suprugom lidera stranke i jednog od šefova države.
Kao argumentaciju za sve to Radončićev Avaz podastire negdašnja pisanja Slobodne Bosne i Dana i ponešto iz emisije 60 minuta FTV-a. To traje mjesecima, uz redovno omalovažavanje Senada Avdića i Slobodne Bosne (sada u formi portala) zbog sadašnjeg stajanja uz Izetbegovića. A ni Cibra u “svojoj” knjizi ne nudi argumentaciju i dokumentaciju koja bi čitaoca uvjerila da je baš tako kako on i “oni” kažu.
Kome vjerovati? Jednostavno, u oba slučaja jedino pravo rješenje su utemeljena istraga i sudski proces(i). Samo to bi bilo zdravo za izlaz iz ovog političkog horora. Ali, koliko je to moguće u sadašnjim političkim i pravosudnim datostima?
Oba ova politička ratnika su veoma nervozna i ozbiljno hendikepirana. Izetbegović iz niza razloga gubi autoritet u stranci koju vodi, na unutarpolitičkom i međunarodnom planu. Radončiću su za vratom (zasad) dva suđenja – sarajevsko i prištinsko. Gubitak političke pozicije znači mogućnost pravosudnih istraga, sudska presuda znači kraj političke karijere i ko zna čega sve.
Otud je teško očekivati da Radončić i Izetbegović urade ono što bi bilo korisno za BiH – da siđu s političke scene. Čisto politički gledajući, mogu im, u krajnjem, “presuditi” izbori naredne godine. E, upravo zato je ovakav ovaj političko-medijsko-pravosudni rat koji je, uz ostalo, doveo do raspada vladajuće koalicije na svim nivoima vlasti.
Tako Izetbegović i Radončić udruženo opterećuju depresivno političko stanje u zemlji, negativno utiču na njen ionako slabašan međunarodni ugled, slabe poziciju Bošnjaka i muslimana. Vođe SDA i SBB-a postaju kočničari na putu BiH ka evroatlantskim integracijama – u vrijeme kada Evropska unija nastoji da BiH i neuključeni dio regije politički, ekonomski i socijalno stabilizuje i stvori uslove za ubrzanje procesa prijema u svoje redove.