Nije sporno što su prve minute rezervisane za političke aktuelnosti, ali je nevolja što se tu često ne radi o stvarnom političkom sadržaju, već o ličnim obračunima
BHT1: Duhovi prošlosti i kako ih interpretiramo
17. – 23. oktobar 2017.
TV POZLATA ZA OCA BAKIRA IZETBEGOVIĆA: BHT1 u četvrtak (urednica Samira Krehić) donosi izvještaj s obilježavanja godišnjice smrti prvog predsjednika Predsjedništva Alije Izetbegovića, a prateći naslovi (“zalagao se za BiH ravnopravnih naroda”) i cijeli prilog prikazali su bivšeg predsjednika SDA isključivo iz vizure njegovih saboraca i istomišljenika. Date su ocjene da se radi o državniku i borcu za pravdu i demokratiju čija je istorijska uloga nesumnjivo afirmativna, a sve su pratili i arhivski snimci koji su pojačavali ocjenu. Obljetnice jesu prigoda kojih se u prvom redu sjećaju poklonici ličnosti i donekle je razumljivo da otud dominiraju njihove reminiscencije, ali ratni član Predsjedništva spada u kontroverznije figure ili pojave oko čijeg se političkog djelovanja i značaja mnogi spore. Javnost, ili gledaoci javne televizije, takođe su podijeljenog mišljenja i zbog toga je divinizacija Izetbegovića državničkom pozlatom bila neukusna i zanatski nepošteno urađena. Ako su se već odlučili na nešto duži istorijski podsjetnik, mjesta je moralo biti i za kritike koje se izriču na račun oca sadašnjeg lidera SDA. FTV je, npr., samo kratko prenio izjave s pomena i time zaključio stvar.
DVA LICA ANALIZE: Petak nam donosi dva sasvim različita pristupa u krojenju priča koji analitički promatraju političke pojave i svakodnevnicu. Jedan zaslužuje sve pohvale, dočim je drugi bio neinovativan i patio je od ne baš male greške koju vrijedi izdvojiti. Naime, Nikola Bačić se u prvom uratku, lamentirajući nad izjavom Bakira Izetbegovića da je njegov otac turskom predsjedniku ostavio našu zemlju u amanet, poigrao sa tom na sve strane citiranom sentencom. Bačić uzima rječnik i prvo podsjeća publiku šta to znači amanet, i zatim sabira reakcije i mišljenja intelektualaca, novinara i analitičara. Zanimljivo je da koristi termin “intelektualci” koji je potpuno iščezao iz dnevničkog rječnika, pa su sabesjednici isključivo postali (politički) analitičari. Novinar poentira kako je turski kulturni uticaj očito sve vidljiviji, ali kako onaj ekonomski je i dalje slabašan jer Turska nije ni među prvih deset stranih investitora.
U nastavku Anel Nurković priređuje presjek mišljenja sa znanstvenog skupa u organizaciji Fakulteta političkih nauka u Sarajevu gdje se govorilo o nacionalizmu i duhovima prošlosti. Nurković pokušava izgraditi priču u kojoj ove pojave razmatra fenomenološki, ali rječnikom razumljivim svim gledaocima i kombinirajući izjave učesnika skupa (Šaćir Filandra, Nenad Dimitrijević, i dr.). Pored toga što nismo saznali ništa novo o nacionalizmu i zapaljivim retorikama, što već ne spada u dobro znana opšta mjesta s kojima se rvamo više od dvije decenije, iznijete su vrlo smjele ocjene da su te pojave prisutne u regionu, i to posebno u BiH i Srbiji. Izostavljena je Hrvatska, i to u vrijeme kada je potresa neokonzervativna kulturna revolucija i kada se pale tjednici srpske nacionalne manjine. Ako je to i bio stav nekog od intervjuisanih sagovornika, to se trebalo naglasiti. Kreirati takav zaključak bilo je sporno jer se radi o neutemeljenoj tvrdnji koja zapostavlja stvarno stanje stvari. To jest, ispušta iz vida zemlju u kojoj su ustaški simboli dio spomeničke kulture.
IZDVOJENO:
Derventu mnogi i dalje pamte po ratnim razaranjima, ali to je i grad čija se privreda uspješno obnavlja i u njemu posluju neke od najuspješnijih firmi u našoj zemlji. Urednica Adela Malkoč nam je u subotu pripremila prilog koji pokazuje da je i ovdje moguće živjeti pristojno od svog rada, a reportaža je obilovala više nego uvjerljivim činjenicama.
OCJENA: 5
FTV: Politikantstvo u središtu pažnje
17. – 23. oktobar 2017.
U SJENCI POLITIKE: Bila je ovo sedmica u kojoj su vijesti s domaće političke scene bile u prvom planu, i to po želji i ukusu te i takve scene. U ponedjeljak (urednica Jadranka Milošević), Dnevnik je otvorilo to što je Tužilaštvo odustalo od istrage protiv Dodika zbog izjave kojom negira genocid, dok su najnovija saznanja o vodosnabdijevanju Sarajeva sklonjena negdje na kraj emisije. To je najbolja ilustracija šta dobija prioritet i nad čim. Rezolucija o vojnoj neutralnosti i prepucavanje u izjavama vodećih političara zasjenili su druge događaje tokom sedmice. Federalna je žonglirala između poštenog izvještavanja koje daje prostor svim stranama (srijeda, urednica Antonija Avram), onda kada je tema dešavanja u manjem entitetu, i jednostranog pristupa kada je u središtu pažnje bošnjački član Predsjedništva.
THE BEST OF BAKIR IZETBEGOVIĆ: Praksa da se prilog pravi od interpretiranja i kompiliranja izjava jednog političara nije u službi informisanja javnosti jer je to čin pukog politikantstva. U petak smo slušali šta sve javnosti ima poručiti Bakir Izetbegović (urednik Darjan Babić) povodom reakcija na njegovo evociranje amaneta turskom predsjedniku, pa su mu se izjave prenosile ili interpretirale, i to bez da im se suprotstave njegovi neistomišljenici.
IZDVOJENO:
U vrijeme kada kultura nestaje s malih ekrana, vijest da je Vera Mihić-Jolić, dobitnica Nagrade “Nedžad Ibrišimović”, poklonila sarajevskoj biblioteci svoju nemalu privatnu kolekciju knjiga zvučala je kao pravo osvježenje. Kultura ima svoje mjesto na našim dnevnicima, i to je možda ipak bolje rješenje od onih specijalizovanih kulturnih dnevnika koji se obično pomjeraju u gluvo doba noći (vidi pod HRT).
OCJENA: 5
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Bijeda naše političke scene ogleda se u tome što su njeni akteri u stanju danima se nadgornjavati oko jedne izjave. Naše javne televizije dale su visokoparnim političkim trzavicama prednost u odnosu na životne teme kao što su vodosnabdijevanje glavnog grada ili informacija o ekstremnom zagađenju u Lukavcu. Dnevnici su zato nalikovali na scenu na koju se ne bi smjeli ugledati. Nije sporno što su prve minute rezervisane za domaće političke aktuelnosti, ali je nevolja što se tu često ne radi o stvarnom političkom sadržaju, već o ličnim i politikantskim obračunima koje treba svesti na razumnu mjeru. U suprotnom, informativni programi biće zanimljivi isključivo politikantima ili onima koji nose stranačke dresove. Vijest treba staviti u širi kontekst, proširiti je svim relevantnim saznanjima. Ili praviti informaciju kreirajući autentičniji sadržaj, što rijetko kad gledamo na monitorisanim medijima.
